Udomila je i odgojila 13-ero djece. Anica Mikulek dobitnica je nagrade za životno djelo, koju smo posjetili u njezinom domu u okolici Varaždina. Unatoč zasluženoj mirovini ni ona ni njen suprug ne odustaju od svog poziva pa je njihov dom ispunjen dječjim smijehom.
Četverogodišnji Sandi je njezino trinaesto udomljeno dijete. Već 39 godina njihov dom prepun je djece.
Udomiteljica Anica Mikulek danas kaže da je cijeli svoj život posvetila njima.
"Otkako je naša kćer bila malena. Meni ova djeca koja nigdje nemaju nikoga jako sam emotivna prema njima. To mene tako žalosti, najrađe bi si ih uzela, ali kaj kad ne mogu", kaže.
Sada su u potpunosti posvećeni Sandiju. Kod njih je došao kao beba, dovezli su ga iz Klaićeve bolnice. Čeka donora i transplantaciju bubrega.
"Joj jedva čekamo to da, ja mu dajem dijalizu. Navečer ga prikopčam, ujutro ga iskopčam. Puno lijekova pije, ja sam se jednostavno odrekla svoje slobode. Ne bi ga mijenjal", govori.
Sandi se brine da im nikada ne bude dosadno.
Drago im je zbog nagrade koju su dobili, ali Milan Mikulek, udomitelj otkriva što je najveća nagrada.
"Najveća je nagrada kada se skupe, kada dođu doma kada vas zagrle, kad vas poljube, kad vas pozovu tata i mama. Šta će vam ljepše. Za to trebate imati srcu i dušu i tijelo", rekao je.
Prije Sandija kod njih su sve bile djevojčice - sada odrasle djevojke, koje se rado vraćaju doma jer ovo je njihov jedini dom.
Andrijana Makšadi ima 19 godina, a za nju biološka majka nikada nije pitala.
"Ja sam kod njih došla kada sam imala osam mjeseci, nisam ništa znala i kada sam odrasla u curu sam doznala da mi nisu pravi roditelji, ali ništa se nije promijenilo jer su oni moji roditelji koji su mi pružali najveću ljubav", govori.
67-godišnja gospođa Anica ništa ne bi mijenjala.
"Sve bih ponovila, da sam sad mlađa 30 godina, opet bih išla. Ništa mi nije žao. Meni je teško s njim, ali kada ga vidim sve zaboravim. Po noći se budim jer mi aparat pišti cijelu noć, tri godine nisam spavala jednu cijelu noć", ističe Anica.
I baš zato je ova nagrada u najboljim rukama. Ostala im samo jedna želja - da Sandi dobije novi bubreg kako bi razigrani dječak mogao u vrtić i školu.