U ovim trenucima u Zagrebu je u tijeku najveći prosvjed za ženska prava u Hrvatskoj. Glavna poruka ovogodišnjeg devetog po redu Noćnog marša "feminizam nema granica", borba za ženska prava, za bolji položaj žena u društvu. Razgovarali smo s jednom od organizatoricom Luizom Bouharaouom, književnicom i feministicom.
Za koja ženska prava se najviše borite, koja ženska prava su najviše ugrožena?
Živimo u zemlji čije institucije napokon prepoznaju pojam femicida, a pojma nemaju kako do njega dolazi i kako ga spriječiti. Živimo u zemlji gdje su žene 13 posto manje plaćene za isti posao. Živimo u zemlji u kojoj su naša reproduktivna prava samo na papiru, od toga prava ginekologa, liječnika, nemaju pravo ostvariti najosnovniju stvar a to je redovni godišnji pregled. Preko nasilja koje žene doživljavaju u rađaonama do činjenice da je još jedno pravo - pravo na pobačaj i slobodno odlučivanje o imanju djece također jedno pravo koje imamo na papiru.
Mi smo ovdje da se podsjetimo da je ono što nas muči i da ti problemi ne nastaju s granicama ove zemlje i granicama Europe već su dio sustava koji je odgovorio na činjenice da trenutno usred ovog kontinenta imamo jedan užasan rat, a s druge strane imamo genocid.
Devet godina marširate, što se promijenilo, ima li pomaka na bolje?
Najvažniji pomak je da žene odbijaju šutjeti i da svake godine imamo sve više žena i muškaraca i sve više marševa. Ove godine marš se događa u sedam gradova. To je ono što je za početak najvažnije, da smo predstavili šutjeti, da smo izišli na ulice i da vrlo jasno i glasno tražimo svoja prava.
Koja je najvažnija poruka večeras?
Najvažnije je da pružimo podršku jedinim drugima, ne samo unutar vlastitog doma i vlastitog kruga, nego da s ovog mjesta pošaljemo jednu poruku solidarnosti i jednu poruku svima da ćemo zajedno svi zajedno raditi na tome da imamo društvo u kojem možemo voditi dostojanstven život.
'Institucije nisu svjesne kako dolazi do femicida'
S nama je i Dunja Bonacci Skenderović, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost.
18 ubijenih žena prošle godine, porazna je statistika, kako tom femicidu stati na kraju?
Prevencija i zaštita žrtava je jedan od koraka kako stati na kraj. Prepoznati kod intimno partnerskog nasilja da je to prvi korak prema femicidu. Onda ćemo moći prevenirati femicid, a ne kada žene prijavi da se to olako shvati, da nasilnik ne dobije kaznu, da se nasilnika pusti ili da mu se da samo zabrana pristupa. Zabrana pristupa nikada nije urodila plodom, naprotiv, mi imamo slučajeve mi imamo slučajeve da su nasilnici dobili zabranu pristupa žrtvi i onda su je nakon nekoliko dana ubili.
Zapinje na primjeni zakona, jesu li zakoni dovoljno dobri?
Zapinje na primjeni zaštite i prevencije, da naprosto nisu institucije svjesne kako dolazi do femicida. One još uvijek gledaju da je nasilje nad ženama samo incident a ne kontinuum, žena ne prijavi prvi put kad je doživjela nasilje već je ona mnogo puta doživjela nasilje ali nije prijavila a kad je prijavila onda znači da je došla voda do grla.
Ublažavaju se kazne i ignoriraju, kako se poruka time šalje? Imamo slučaj sa zagrebačkim mažoretkinjama, cure su istupile i prijavile, na kraju je počinitelj vrlo brzo pušten
Naprosto se obeshrabruje žrtve da prijave i to je uvijek priča kada se radi o moćnom muškarcu koji zlostavlja žene. U slučaju da se mažoretkinja to pokazala, on se nikako nije smio braniti sa slobode jer on i dalje može utjecati na svjedoke. Jedna od pretpostavki kad se zadrži u pritvoru zato da ne utječe na svjedoke. Ovdje se ne radi o femicidu, ali isto tako o kontinuiranom dugogodišnjem zlostavljanju više žena i on nikako nije bio pušten da se brani sa slobode.
Još je uvijek jako puno razloga zbog kojih žene trebaju izaći na ulicu.
