Naša novinarka Jelena Pajić javila se uživo iz mjesta Strašnik gdje je bio epicentar razornog potresa na Banovini prije dvije godine. Tamo je razgovarala s Katicom Starešinović i njezinom kćerkom Tihanom Dejanović s mjesta gdje se njihov dom još nije obnovio.
Na mjestu Katičine kuće i danas nema ničega. Izgradili su je 1980-ih, morali su je srušiti nakon potresa, a osim hrpe papirologije, do danas se nije napravilo ništa, osim što se promijenilo nekoliko resornih ministara.
Na pitanje, kako se danas osjeća, iskreno kaže: "Isto kao prije dvije godine. Onaj tren kad se potres dogodio, tako su mi prošle dvije godine - u iščekivanju. Molimo, prosimo, obilazimo, ali ništa..."
Na pitanje, koga smatra najodgovornijim, odgovara: "Ministarstvo, Vladu, ne znam... Svi su odgovorni" Da se dvije godine ne može riješiti ništa. Kuća je uklonjena prije godinu i pol, da se do danas nisu mogli riješiti administrativni problemi..."
Sada se govori o smjeni nadležnog ministra, no ona misli da to neće riješiti problem, jer ako i ode, do novog će čekati godinu dana.
A s papirologijom se najviše borila njezina kći Tihana koja otkriva što je najveći problem sada: "Ogromna sporost administracije. Dvije godine od potresa, godinu i pol nakon što je kuća srušena. Prije pola godine dobiješ zaključak kojim lopticu prebace na Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Posjećujete taj ured šest mjeseci, pišete požurnice inženjerima koji trebaju doći na teren. Oni onda dolaze i iščuđavaju se - ništa im nije jasno. Vi objašnjavate, opet čekate i pišete požurnice. Kad pitate za odgovornost, kažu da nisu odgovorni, kad pitate tko jest, sliježu ramenima..."
Kaže kako su najveći problem zakoni koji se nisu prilagodili njihovom području nakon potresa kako bi se sve malo ubrzalo. Kaže, to mora napraviti Vlada, resorno ministarstvo.
U kući na čiju se obnovu čeka, živjeli su njezini roditelji.
Oni sada i dalje spavaju su u mobilnoj kućici koja je u privatnom vlasništvu. Na pitanje, što ako vlasnik uzme kućicu natrag, odgovara: "To isto sam zadnji put pitala u Središnjem državnom uredu. Rekli su da neka se jave i da će dobiti drugi kontejner, izađete plačući i to je to. Morate živjeti optimizam zbog djece, a nekad ga ne vidite."
Inače, kraj mjesta gdje je bila nekad kuća je i dalje pomoćni objekt u kojem ne mogu živjeti, koriste ga za održavanje svog OPG-a.
