Posljednja utrka sezone u Hrvatsku je vratila Mali kristalni globus nakon više od deset godina. Senzacionalna Zrinka Ljutić, sada i najbolja slalomašica svijeta, mnoge je podsjetila na eru obitelji Kostelić. O tome što stoji iza ovakvih uspjeha i to u zemlji gdje uvjeti za profesionalno skijanje gotovo i ne postoje u RTL-u Danas razgovarali smo s Ivicom Kostelićem.
Ivica, jučer je u Hrvatsku stigao trinaesti mali kristalni globus, prvi koji nije u vlasništvu obitelji Kostelić. Vi najbolje znate koliko je to bilo teško osvojiti i koliko je velik uspjeh Zrinke Ljutić.
Da u skijanju je to jedna od najvećih nagrada. Male kristalne globuse dobivaju oni koji su najbolji u jednoj sezoni u nekoj od disciplina. Nije to mala stvar.
Zrinka je u ovoj sezoni ostvarila prvu pobjedu i uzela mali kristalni globus. Jeste li na početku sezone vjerovali u to?
Sigurno na početku sezone nisam mislio da će biti u borbi za kristalni globus. Ja sam vjerovao da će ove sezone prvi put pobijediti, jer sve je upućivalo na to. Kada su se posložile neke stvari i kada je Zrinka pobijedila nekoliko puta za redom i ostvarivala vrhunske rezultate onda su se naravno otvorile i nove opcije. Nakon toga smo sigurno svi mi imali pravo misliti da će da će se boriti za mali kristalni globus.
Što vas oduševljava kod Zrinke kao skijašice, sportašice i kao osobe koja ima tek 21 godinu?
Vrlo je pristojna cura širokih vidika, dobro odgojena i skromna. Mislim da je jako dobar materijal za sportašicu.
Zrinku ovih dana svi uspoređuju s vašom sestrom Janicu ima li nešto po čemu su one po vama slične?
Imaju, sigurno su po radnoj etici dosta slične, posvećene su maksimalno. Janica je bila isto ona fanatik treniranja. Mislim da je to nešto što se uglavnom podrazumijeva na tom nivou. I zbog toga Zrinka može imati velike ambicije u budućnosti.
Ima Zrinka nešto slično i vama. Oboje svirate gitaru, najavljivala se neka suradnja, neki zajednički nastup. Je li se to dogodilo?
Ne, ali svirali smo zajedno dosta puta kad smo bili na skijanju. To je za opuštanje i za druženje, ali nije isključeno da ćemo jednom odsvirati i pred publikom.
Imali smo obitelj Kostelić, sada imamo obitelj Ljutić. Zašto u skijanju je toliko važna podrška obitelji, možda čak i više nego podrška sustava?
U Hrvatskoj je specifično to što skijaši jako ovise, naravno o podršci obitelji. Skijanje je sport koji pogotovo danas zahtijeva dosta dosta jake financije. Ako želite konkurirati velikim nacijama koje imaju mnoge resurse i tu nekakvu financijsku podlogu onda je mnogo toga na roditeljima.
Hrvatska trenutačno ima dva skijališta koja su u funkciji. Desnica na Sljemenu ne radi već dvije godine, no zagrebački gradonačelnik najavljuje da će biti spremna za početak iduće skijaške sezone. Frustrira li vas to što imamo takve uvjete?
Da, žao mi je što zadnje dvije sezone nismo imali pravih uvjeta za trening na Sljemenu. Prema Sljemenu se odnosi ja bih rekao relativno nonšalantno. Skijalište je sportski centar koji zahtijeva jako veliki angažman - financijski i fizički angažman ljudi koji rade tamo.
Osim više snijega, što još nedostaje Hrvatskoj da se sve više djece zainteresira i počne baviti skijanjem?
S obzirom na taj nedostatak snijega mislim da bi fantastičan potez bio da se sagradi jedna skijaška dvorana kojih nema baš puno ni u Europi. Ima jako veliki utjecaj na priljev mladih, jer onda mladi mogu trenirati na tom terenu cijelu godinu i možemo vidjeti da u nacijama u kojima su te dvorane napravljene, čak i koji nisu skijaške, na primjer u Litvi već imaju solidne mlade slalomaše. Možda takve takvi objekti neće proizvoditi kompletne skijaše, ali mogu proizvoditi slalomaša. Druga stvar je malo ozbiljniji pristup u tim manjim sredinama, što se tiče treninga. Mislim da mladi skijaši koji dolaze iz sredina u kojima ima malo više snijega preko godine, stvara se nekakva malo veća baza i ako se s njima ozbiljno radi, onda mogu postati kandidati za reprezentaciju.
Kakva nam je budućnost? S obzirom na Zrinku, Leonu Popović, Filipa Zubčića, Samuela Kolegu?
U Hrvatskoj se vrlo malo ljudi bavi natjecateljskim skijanjem i normalno je da ćemo imati uvijek nekakve rupe u generacijama. Taj uspjeh koji se dogodio je sigurno dobar za mlade koji dolaze zbog toga što će se više zainteresirati. Druga stvar je to da se mora onda ozbiljno raditi. Teško mi je reći sad u ovom trenutku poslije Zrinke, moguće je da neko vrijeme nećemo imati nekakvih super talenata. S obzirom na to da Savez dobro radi i klubovi rade koliko toliko dobro, a oni su podloga svega mislim da možemo u budućnosti opet imati odlične skijaše.
