Dvorište vukovarskog dvorca Eltz prepuno mladih. Stigli su po majice s imenima vukovarskih žrtava. Emma je uzela onu s imenom svoje prabake Zore stradale u granatiranju grada.
„Jednog dana je pala velika bomba krmača na kuću i ranila je, poslije je ona otišla u bolnicu no nije više bilo lijekova i nažalost je umrla.“ kaže Emma Merki iz Vukovara.
Kako bi živjelo sjećanje na sve žrtve, s njihovim imenima na majicama mladi su hodali na čelu kolone. S posebnim emocijama i Aneta, koja nikada nije upoznala svog djeda ubijenog u Vukovaru.
„Ponosno, tužno, puno emocija, poseban dan, svake godine ga obilježavamo, svake godine dođemo i evo drago mi je što baš nosim njegovo ime.“ kaže Aneta Harangozo iz Osijeka.
Osjećaje u koloni sjećanja koja je prolazila gradom herojem teško je opisati.
„Neopisivo, pun ponosa ja koji sam rođen u Njemačkoj ne mogu to opisati.“ kaže Dinko.
„Emotivno, ali svakako ponosno jer hodamo i odajemo počast žrtvama.“ dodaje Barbara.
„Hvala im što sad koračamo slobodnim Vukovarom, slobodnom Hrvatskom, jednostavno hvala im do neba.“ poručuje Marija.
Jer su se žrtvovali za Hrvatsku – zemlju o kojoj su sanjali, za koju su živjeli i za koju su ginuli.
„Sigurnu, lijepu, slobodnu, demokratsku, za život vrijednu Hrvatsku domovinu.“ kaže Dinko koji je u Vukovar došao iz Frankfurta.
„U kojoj će građani ostati, u kojoj će građani biti ponosni i mislim da trebamo to svi zajedno njima omogućiti i živjeti za njihove snove.“ kaže Ana iz Osijeka.
U koloni i mladići iz Italije, žive u Slavoniji jer svoje sportske snove ostvaruju u Hrvatskoj.
„Danas smo ovdje kako bi se sjetili žrtava rata i iako nismo iz Hrvatske želimo im odati počast i odlučili smo doći.“ kaže Faus Mikaila iz Oriovca.
Zbog zajedničkih osjećaja, mladim se ljudima pridružila i gospođa Mladenka. „Ja sam se priključila koloni ovih mladih ljudi s ponosom i sretna sam kad vidim da ta mladost živi hrvatski i da voli domovinu.“ kaže Mladenka Tomaš iz Omiša.
Kao što su je voljeli i oni koji su za nju dali najviše što su mogli – svoje živote.
