"Moraš imati sreću da budeš zadovoljan radnik u Hrvatskoj", kaže nam kuharica Mirjana Leš. A ona ima tu sreću, ali više od polovine zaposlenih u državi mrzi svoj posao. Kao kuharica Mirjana radi već 28 godina. Za to vrijeme, nije se samo promijenio jelovnik, nego kolektiv. Nekada su joj kolege bili Hrvati, a sada čak 80 posto zaposlenih u kuhinji su stranci.
„Stranci dođu s nikakvim znanjem. Oni su došli ovdje zaraditi i to je to. Ti njega moraš učiti od samog početka – od prvog poteza na štednjaku do zadnjeg poteza i naučiti ga. I kad ga dobro naučiš, on ode.“ kaže nam kuharica Mirjana Leš.
Meksikanac Danijel Roba još ne namjerava otići. Danas radi kao konobar. U Zagreb je iz Meksika doselio prije 6 godina. „Ako mene pitate, ovdje je dobro raditi, ovdje dobro je živjeti. Moji kolege su također jako dobri", kaže nam Daniel.
Najteže je s generacijom Z
Nekada su radnici muku mučili s pronalaskom posla. Danas su poslodavci na mukama kako do radnika. Posebno teško je, kažu nam s generacijom Z.
"Oni točno znaju što žele, točno znaju koje uvjete žele, ponekada se znaju ponašati kao da imaju 30 godina radnog iskustva, a ne da su tek startali s poslom.“ objašnjava nam Mislav Bećejac, vlasnik ugostiteljskog objekta u Zagrebu
Od 40 zaposlenih u ovom klubu – samo je pet domaćih.
"Ja bih volio osobno da ih ima više, ali očito u našoj branši, odnosno ugostiteljstvu vjerojatno se radi o poslovima koji više Hrvatima nisu privlačni“ istiće Bećejac.
Plaće su i dalje najveći problem
Bili bi privlačni da su privlačne plaće – kažu sindikati. Čak 70 posto zaposlenih prima plaću ispod prosjeka.
„Cijena rada u Hrvatskoj po bruto satu je 16,5 eura. Prosjek Europske unije je 33,5 eura, dakle dvostruko veća. Uzmemo li Njemačku, Austriju, Irsku, kuda odlazi većina naših ljudi sa 43 eura i više – vidimo koliko naše plaće zaostaju.“ tvrdi Darije Hanzalek, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Najbolje to znaju zaposleni u tekstilnoj industriji gdje su plaće gotovo tri puta manje od zaposlenih u IT sektoru.
„Najveći problem je norma, najveći problem je što vrlo teško odrađuješ tu normu i na kraju dobiješ minimalac. Mi smo imali slučajeva gdje su poslodavci i minimalac smanjili jer radnici nisu ispunili normu.“, govori nam Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske.
Nedostaje i pravosudnih policajaca
Da plaće zaostaju već godinama upozoravaju i pravosudni policajci. Apsurdno je, kažu, da puno bolje prolaze kriminalci koje privode.
" Godine 1995. je u Remetincu bilo oko 450 zatvorenika i 250 pravosudnih policajaca, a po našem podatku prije 6 mjeseci bilo je 1000 zatvorenika i 230 pravosudnih policajaca.“ kaže nam Jelenko Krešo, dopredsjednik Sindikata pravosudne policije Hrvatske.
Nezadovoljstvo ključa i kod zaposlenih u telekomunikacijama. Zbog loših uvjeta i malih plaća spremaju se na prosvjed.
"Smatram da je to neprimjereno za kompanije koje imaju visoke profite koje su uglavnom u stranom vlasništvu i te profite iznose stranim vlasnicima.“ naglašava Vesna Mamić,predsjednica Hrvatskog sindikata telekomunikacija
Radnicima u Hrvatskoj, otkuda god da jesu, nije do roštiljanja i praznika, već samo do boljih uvjeta i plaće dostojne za normalni život.
