U 22 četvorna metra svaki dan tiska se sedmero učenika s teškoćama u razvoju zajedno s učiteljicom i dvoje asistenata. Jedan od njih je i Valentinin 10-godišnji sin. "Bila sam žalosna, bila sam ljuta, jesam jako. To je desetero osoba na 22 kvadrata, moja garaža ima 20“, rekla nam je njegova majka Valentina Vinter Putar.
Njezinu sinu dijagnosticirane su govorna apraksija i epilepsija. A zbog boravka u skučenom prostoru - stanje mu se pogoršalo. "Nakon sati provedenih u tom malom prostoru nakon toga bi on dodatno trebao prolaziti još rehabilitacije jer sam tu primijetila da postoji problem i da je on postao umoran. Njemu je to bilo previše. Stvari koje su funkcionirale dvije godine bez problema, dijete koje je napredovalo i taj nalaz epilepsije koji je išao nabolje - odjedanput je sve skupa stalo“, ističe Valentina Vinter Putar.
Problem je nastao prije šest mjeseci kada se u njihovu razredu povećao broj učenika. Ravnateljica škole nije nam dopustila da snimimo učionicu niti je htjela stati pred našu kameru. Samo nam je poručila da problem postoji već dugo i da škola nema veću učionicu. Jedino što mogu je preurediti još jednu manju prostoriju, ali tada bi morali zaposliti još jednog učitelja.
Zeleno svjetlo školi za ustroj još jednog razreda dao je Gradski ured za obrazovanje. Jer u pravilniku Ministarstva stoji - u učionici od 15 četvornih metara može biti najviše petero učenika s teškoćama. Luka Juroš, pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade ističe: "Škola ima na raspolaganju drugu učionicu koja bi mogla tu djecu i eventualno još određeni broj djece dodatno primiti, samo za to je potrebno odobrenje Ministarstva.“
Koje unatoč apelu škole i dopisu Grada, još nije stiglo, a čini se da ni neće. Iz Ministarstva poručuju da se razredi, kao i nova zapošljavanja, definiraju samo na početku školske godine. Ministar obrazovanja Radovan Fuchs poručuje: "Tako bismo stvorili jedan veliki nered u sustavu zapošljavanja. I kad jednom počnete raditi iznimke, onda će se pojaviti čitav drugi niz zahtjeva i onda će to biti teško držati pod kontrolom.“
Da ovakvih primjera, nažalost, ima još, upozoravaju iz Udruge Sjena. Pritužbe roditelja, kažu nam, dobivaju svakodnevno. „Ovo je jedan očigledni primjer gdje se djecu s teškoćama u razvoju doživljava kao kutije, kao predmete za koje nitko ne mari, koje stavljaju u neke pomoćne prostorije, u nekakve buvare, skladišta i za koje nitko više ne pita što se s njima dalje dešava“, upozorava Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena.
Očajni roditelji ministru poručuju: "Zaposli se čovjek, naprave se dva razredna odjela, to je riješeno odmah, to ne smije stajati. To nije šminka, to je djetetu potrebno jer njemu zdravlje trpi“, zaključuje Valentina. A trpjet će i dalje jer je ministrova poruka roditeljima i djeci s teškoćama jasna - do iduće nastavne godine nema novih zapošljavanja.
