Čovjek koji je viknuo Slava Ukrajini, i koji je izazvao ovu ljutnju predsjednika je Viktor Filima, predstavnik ukrajinske nacionalne manjine Grada Zagreba i gost RTL Direkta.
Zašto ste to viknuli?
To je bile neplanirana i moja prirodna moja i kao čovjeka i kao Hrvata. Rođen sam u Hrvatskoj, nešto sam naučio u Hrvatskoj. Moja reakcija na stalnu travestiju Zorana Milanovića, stalno vrijeđanje ljudskog dostojanstva, Ukrajine i ukrajinskog naroda.
Jeste li očekivali ovakvu reakciju predsjednika, da će nakon toga održati govore?
Namjera je bila dobronamjerna poruka. Ne znam zašto je Zoran Milanović natječe s Miloradom Dodikom i Orbanom tko će više pomoći Vladimiru Putinu.
Koji su njegovi odjeci u Ukrajinu?
Vjerujem da je svima žao. Netom prije Zorana Milanovića u Skupštini je govorio branitelj. Sjetio sam branitelja od prije 30 godina, kada su se suprotstavili zlu, izborili se… Ponukalo me to što je Hrvatska, koja je bila žrtva velikosrpske agresije, koja se izborila i ostvarila sve nacionalne ciljeve, da zaslužuje biti na pravoj strani povijesti.
Što kažete na njegovu tvrdnju da je taj pozdrav kompromitiran, da je to poklič najradikalnijih šovinista zapadne Ukrajine koji su radili s nacistima i pobili tisuće Židova, Poljaka…?
Vjerujem da svi danas u svijetu, milijuni ljudi u Ukrajini, bilo da su Ukrajinci, krimski Tatari, Poljaci , Židovi, milijuni u Finskoj, Švedskoj, Francuskoj - svi uzvikuju 'Slava Ukrajini!' kao pozdrav slobodi.
koliko je ukraj izbjeglica u Hrvatskoj i kako im je?
Između 25.000 i 30.000. Hrvati su otvorili vrata, primili ih kao najbližu rodbinu. Znam da im je jako dobro u Hrvatskoj.
Svi pričaju o ukrajinskog protuofenzivi, ukrajinska vojska pozvala je na šutnju. Zašto je važno šutjeti?
Važno je napraviti spot i poslati poruku, oni koji trebaju znaju kada će biti ukrajinska ofenziva, ona će svakako biti, Ukrajina će se izboriti, ostvariti svoje nacionalne ciljeve, na nama je da se usmjerimo najviše što možemo da se pobijedi zlo koje nadire, ne samo na Ukrajinu nego Europu.
Kakva je situacija u Ukrajini? Čujete se sigurno s rodbinom i prijateljima, napadi su svakodnevni, godinu i pol od početka rata. Imaju li još snage…?
Što reći kad mi u Hrvatskoj jako dobro znamo kako je bilo prije 30 godina. Teško je, ali nema izbora, nema uzmaka, kuda bi mi hrvatski prije više od 30 godina uzmaknuli? U Sloveniju, Austriju, Češku?
To je put izboriti se i pozivam sve koji mogu da maksimalno pomognu sada Ukrajini, kad je bitno. Zahvalio bih svim Hrvatima koji pomažu Ukrajini , Vladi RH, posebno malim gradovima, Obrovcu koji ima jako veliko srce i praktično pomaže i gradu Puli koji su uz Ukrajinu.
Slava Ukrajini, Viva Croatia!
