Štakori, to nisu štakori, to su kao mačke veliki, žalili su se na to stanovnici u Zagrebu još 2014. Problem tada, kao i danas bio je otpad.
Koliko god da su čistili ili pokušavaju čistiti - sve na kraju bace na isto mjesto. I Bandić I Tomašević obećavali su zatvoriti odlagalište otpada Prudinec - Jakuševec, ali nisu.
I ono što mogu reći jest da nakon izbora ove godine u tom prvom mandatu vlasti vjerujem da ćemo konačno zatvoriti odlagalište Jakuševec, govorio je Tomislav Tomašević u kampanji.
Ovdje, sto metara prema deponiji sam kopao rovove. Nisam ni sanjao da ću nakon toliko godina, postati gradonačelnik i sanirati Jakuševec, odlučan je za života bio bivši gradonačelnik Milan Bandić.
Samo četiri mjeseca nakon ove Bandićeve izjave izbio je veliki požar na odlagalištu i uznemirio građane. A ono što je požar za bivšeg, to su odroni za sadašnjeg gradonačelnika - a izjave? Iste!
Sve postaje koje jesu na Jakuševcu pokazuju da nije došlo do prekoračenja graničnih vrijednosti. Želimo biti sigurni pa smo naručili dodatno mjerenje pa će Štampar doći s mobilnim uređajem, umirivao je početkom tjedna Tomašević.
Zdravlje ljudi je u redu što je najvažnije. Ovdje su ljudi iz Andrije Štampara koji monitoring rade svakih sat vremena i izvještavat će građane svakih sat vremena, govorio je tada pokojni Bandić građanima.
Na istom mjestu u različito vrijeme isti ljudi već godinama rade isto - negoduju. Mještani Jakuševca žele zatvaranje odlagališta. Za Bandićeve vlasti tijelima su blokirali ulazak kamiona Čistoće na odlagalište, a sad kad je Tomašević šef najavljuju blokade ne dođe li do zatvaranja.
Naš stav je da treba prekinuti momentalno dovoz otpada na odlagalište, znači niti kile više, rekao je u ponedjeljak jedan od stanovnika Jakuševca.
Održavanjem odlagališta na Jakuševcu od 2018. upravljaju četiri iste tvrtke. Tada kao aktivist, Tomašević je imao planove.
Uopće kako dolazimo do tih prirodnih monopola budući da smo imali natječaje gdje se javi samo tvrtka obitelji Pripuz i nitko drugi, rekao je sadašnji gradonačelnik Zagreba o poslovanju Grada s privatnim tvrtkama.
U kampanji i prvih dana na vlasti, iz Možemo su najavili raskid suradnje s Petrom Pripuzom i CIOS Grupom, kao najvećom tvrtkom za zbrinjavanje otpada u regiji.
Poslove grada koji su bili dogovarani, znamo kako su dogovarani, takvu praksu želimo prekinuti, tvrdila je Tomaševićeva zamjenica Danijela Dolenec nakon što su preuzeli vlast.
Poništili su natječaj, a onda su bili primorani ponovno na suradnju s Pripuzovom tvrtkom.
Ako se radi o najpovoljnijoj ponudi, onda ćemo postupiti po zakonu i odabrati bez obzira na to o kome se radi, nevoljko je naposlijetku objašnjavao Tomašević.
Vratimo se sada u povijest. Bivša je vlast 1998. od Europske banke za obnovu i razvoj dobila kredit od 85 milijuna eura za sanaciju odlagališta. Holding je otvorio podružnicu nazvanu ZGOS. Zlatko Milanović, kao stručnjak radio je na sanaciji.
"Kad je počeo projekt sanacije s EBRD to je u ono vrijeme bio najskuplji projekt u Hrvatskoj, Vlada je odobrila projekt. Napravljen je na vrijeme i uz manje potrošenih sredstava. Mi znamo na vrijeme završiti i manje potrošiti, ali nije obrađen otpad zato što je netko zakočio energetsku oporabu što je struka predlagala" prepričava Zlatko Milanović.
A to je bila spalionica pa bi se od otpada proizvodila energija. No, kad politika bude stručnija od struke, sve ode u drugom smjeru, onom koruptivnom.
Bivši pomoćnik direktora Čistoće prepričava nam kako se opasni otpad bez dozvola i ilegalno prije 20ak godina odlagao na Jakuševcu.
"Odjedanput se pojavi šest kamiona od Čistoće koji su odlazili na utovar u neku firmu u blizini jer je prijava bila da se tamo istovaruje otpad i da se od tuda vozi na Jakuševec. I na kraju se ispostavi da je to istina. Na kraju je bila anonimna prijava da se to radi jedno sedam osam godina" rekao je Miodrag Lažetić bivši pomoćnik direktora.
Čistoća je tada ZGOS-u plaćala oko 50 eura po toni za zbrinjavanje otpada. Holding je kroz godine tako oštećen za desetke milijuna eura. Sve je završavalo na Jakuševcu, a novac je išao u privatne džepove. Svi uključeni u tom lancu imali su koristi pa se evidencije nisu radile pa dokaza nema.
"Radnici koji voze dobivali su sate, njima su se računali sati umjesto novaca. A hijerarhija je dobivala ugovorenu svotu novaca do vrha, pošto su svi znali, ona podjela uvijek ide postepeno", tvrdi Lažetić.
I tako godinu po godinu, Jakuševečko brdo je raslo, oni na pravom mjestu su se bogatili, političari obećavali rješenje, a Zagrepčani sve to plaćali i mirisali. Izglasali su i drugu vlast, koja sad traži pomoć države, a ima i krivca za smrad iz Jakuševca.
Tako i dio neugodnih mirisa se širio i od svinja, pravdao se Tomašević.
Nakon četvrt stoljeća, odlagalište i dalje smrdi, rješenja još nema. Cijenu su počeli plaćati i radnici koji stradavaju u odronima, najveću je platio jedan koji je ostao bez ruke. Adventsko blještavilo metropole upotpunit će i prepuni kontejneri zbog usporenog odvoza.
