Tri dana nakon identifikacije Slavka Batika - čovjeka čija je snimka odvođenja nakon pada Vukovara obišla svijet - za RTL Danas govori njegova sestra Marija. Ima samo jednu želju kako bi stavila točku na tužnu sudbinu svoga brata.
Snimka na kojoj ga četnici vode u smrt - sestri Slavka Batika i dalje je pred očima. Jer upravo on zadnja je snimljena žrtva rata. Čim je čula da je identificiran, došla je iz Njemačke. Marija Freund Batik razočarana je jer je nitko nije zvao.
"Jako sam ogorčena da mi nije snaja ili njezina kćerka nazvala da kaže - tetka nađen je tata hoćeš li moći doći", prisjetila se. Prstom danas upire u njegovu suprugu koja je inače srpske nacionalnosti tvrdeći da je znala njegovu sudbinu, a cijelo vrijeme je šutjela i kaže, provela cijelo vrijeme rata na strani okupatora.
"Ne mogu se pomiriti da je on na smetlištu tamo bio", kaže Marija. Uvjerena je da je supruga znala.
'Rekla mi je da ga prestanem tražiti'
"Tko bi znao da je on Hrvat? Ovaj meni je ona rekla neka prestanem brata tražiti. Tu me je već nazvala neka prestanem brata tražiti. Ona je imala jako velikih problema i da je tu noć trebala biti ubijena i da je došao jedan prijatelj i rekao neka se skloni. Ja ne znam tko je taj prijatelj. I onda sam ja rekla ja ga neću prestati tražiti. To je moj brat", kaže. Sestra je tražila Slavka Batika godinama i uvijek vjerovala da će ga negdje pronaći.
"Od početka. Ja sam ga tražila preko Narodnih novina i Radio Vukovara. Najprije je bilo za davanje krvi za identifikaciju. Išla sam. Uvijek sam bila prisutna, ali sve ono kako bi vam rekla. Jedino što sam bila dobrovoljno išla dati krv, a ovo drugo sve sam morala sama raditi", kaže.
Do sad je samo u Petrovačkoj doli pronađeno i identificirano 28 osoba. Slavko Batik definitivno je jedan od simbola žrtava u Domovinskom ratu.
"Supruga i kćer Slavka Batika danas nisu bili raspoloženi za razgovor s novinarima. Njegova sestra zamjera samo jednu stvar što Batikova supruga prima njegovu vojnu mirovinu, iako nije bio pripadnik oružanih snaga", kaže županijski vijećnik u Skupštini Vukovarsko-srijemske županije Nikola Kajkić.
"Mislim da se ona sigurno osjećala sigurno dok se sad to nije našlo. Ja vjerujem da će ona sad imati drugih problema oko mirovine. Jer je druge mirovina ako je on civil. Neka ona dobije to, ali vojnu mirovinu ne može dobiti", dodaje Marija.
Sestra Marija na kraju se samo nada da će svog brata - nakon godina traženja - sada imati prilike sahraniti u Ivankovu, kraj pokojnih roditelja.
"Ja imam samo želju da moga brata sahranim u Ivankovu. Jer ona nema tamo što tražiti. Meni ne treba njihova grobnica. Meni ne treba ništa samo njegove kosti", kaže Marija.
