Prema istraživanjima, u proteklih nekoliko godina samo u četiri od petnaest najvećih ribolovnih regija u svijetu, produktivnost nije pala. Područja u kojima se izlovljavala najcjenjenija riba - baklar, tuna i koljak - siromašnija su po izlovu za četvrtinu u zadnjih dvadeset godina. U četiri najeksploatiranije regije - sjeverozapadnom, srednjezapadnom te jugoistočnom Atlantiku i srednjeistočnom Pacifiku - ulovi su u odnosu na 1989. godinu slabiji za gotovo 30 posto.
U Crnom moru, u razdoblju od 1960. do 1990. godine, broj skupih vrsta ribe koje se lovilo spao je s 26 na svega 5 vrsta, dok je ulov od jednog milijuna metričkih tona iz 1982. godine spao na 100 tisuća u 1992. godini. U jugoistočnoj Aziji, gotovo cjelokupna vodena površina u pojasu od 15 kilometara od obale, smatra se pretjerano izlovljenom, prema navodima Eda Gomeza, direktora filipinskog Marine Science Institutea. Velike kočarice koje jednostavno 'gule' cijela područja od bilo kakvog morskog života koji se može jesti, glavni su krivci za pretjerani ulov. No, cijenu plaćaju mali ribari, koji su primorani koristiti zabranjena sredstva kao što su otrovi, dinamit i guste mreže, sve radi hranjenja svojih obitelji. Ne treba biti previše pametan da bi se shvatilo kako nestanak ribe ima velikog utjecaja na oskrbu hranom za gotovo milijardu ljudi, koliko ih u najvećoj mjeri ovisi o hrani iz mora i oceana.
