U Jugoslaviji je proslava Nove godine poseban značaj počela da dobija tek posle Drugog svetskog rata. Iako je zakon o izjednačavanju starog i novog kalendara na ovim prostorima, u Kraljevini SHS, donesen 1919. godine, Mali Božić, kako se nazivala Srpska Nova godina, slavio se retko, samo u gradovima, kao obeležje evropeizacije, kažu istoričari. Nova godina se svečano i masovno počela slaviti u prvim posleratnim godinama po uzoru na SSSR.
- Zanimljivo je to što Nova godina nije odmah zaživela. Prvih godina posle rata 1945-46. sam Tito u novinama je čestitao Božić svim državljanima, i tek od 1947. godine više nema pomena Božića, da bi 1949-50. krenula velika kampanja koju je vodio Antifašistički front žena koji su promovisali Novu godinu kao državni praznik -, napominje Ana Panić, kustos.
A kako je Deda Mraz suviše podsećao na Svetog Nikolu i bio kritikovan kao "klerikalna tvorevina", bilo je i predloga da Nova godina postane mlada devojka, pa i stari partizan koji priča deci zanimljive priče. Međutim, kako se Nova godina odomaćivala u narodu, tako ni Deda Mraz više nije bio politički nepodoban.
Pojavom televizije kućni dočeci širom bivše naše obogaćeni su i omiljenom novogodišnjom sapunicom "Titove Nove godine". U svakoj epizodi bio je na drugom mestu, sa narodom: tramvajem kroz Sarajevo, kasarni JNA ili radničkom krugu, a posle VIP after parti: Brioni, Karađorđevo, itd...
Maskenbali, čarobnjačke kape, vozići, mjuzikl "Kosa" na državnoj televiziji u novogodišnjoj noći... Počela je u socijalističkoj Jugoslaviji vremenom preovladavati i zapadna novogodišnja ikonografija, koju baštinimo i danas.
- Te masovne skupine podstiču iznad svega rađanje i zarazno širenje raspoloženja koje tera u nekontrolisano prepuštanje najnepromišljenijim impulsima. Uvek do kraja, iscrpljenja, pa makar i posle toga bio bolestan. Tako nalaže zakon praznika -, kaže teoretičar Rože Kajoa.
A znate kako mi poslovično volimo da kažemo: "Što se mora nije teško". Srećna Vam Nova godina!!!
