Prošlo je već 16 dana otkako je po prvi put objavljen esej šangajskog stručnjaka za društvene znanosti Hua Weija.
Pekinški cenzori su reagirali hitro i na prvo kinesku, a potom i na englesku verziju, ali – analiza kojom se vlasti NR Kine poziva da "što je prije moguće skine rusko breme sa svojih leđa", i dalje odjekuje sve do vrhova vlasti NR Kine.
Analiza je diljem svijeta podijeljena po internetu milijune puta, što ne čudi, jer Hu Wei doista nije bilo tko.
On je potpredsjednik Centra za istraživanje javnih politika, tijela koje direktno savjetuje šefa Državnog vijeća, praktično vlade ove svjetske vojne i trgovinske sile. Pa kad je Hu javno objavio esej u kojem je ustvrdio da "Kina ne može ostati vezana za Putina i te veze mora što prije presjeći", bilo je jasno da se u Kini ozbiljan dio elita jako protivi bliskosti Xia Jinpinga s Vladimirom Putinom.
Esej je izvorno objavljen još 5. ožujka. Na stranicama Carterovog centra na engleskom jeziku objavljen je 12. ožujka. U njemu se konstatira da je Putinov rat u Ukrajini osuđen na propast, što će za sobom u provaliju odvući i Rusiju, da u toj igri Kina može pretrpjeti samo štete ako nastavi igrati neutralno, te da je jedino Kina kadra prekinuti taj rat.
Današnji The Guardian primjećuje, kao prvo, da je već i cenzorska reakcija na esej Hua Weija bila vrlo neobična. Kina je, naime, blokirala kompletnu internetsku stranicu Carterovog centra, nevladine organizacije gdje je članak objavljen.
"Obično kad se vladinim cenzorima neki članak posebno ne svidi… oni (na internetu) blokiraju taj dotični članak, ne blokiraju cijelu internetsku stranicu", komentirao je za Guardian Liu Yawei, direktor kineskog programa Carterovog centra:
"To je vrlo neuobičajeno."
Sljedeća neobična stvar u reakciji službenog Pekinga na analizu Hua Weija, proteklih se dana spominjala u komentarima po mainstream medijima na Zapadu. A to je da, premda NR Kina "ne umire u slobodi javne riječi", činjenica je da se znanstvenicima dopušta bitno veća sloboda izražavanja nego običnim građanima.
Razlog tome je, objašnjava se iz raznih uglova, uopće opasnost koju vlasti Xija Jinpinga vide od rata u Ukrajini po svoju zemlju, kao i raskol u stavovima prema ratu i prema Putinu koji je podijelio Kinu.
Hu je, naime, samo jedan u nizu iz kineskih društvenih i intelektualnih elita koji javno upozorava na opasnost rata u Ukrajini po Kinu. Prije tjedan dana je Wang Huiyao, osnivač i predsjednik Centra za Kinu i globalizaciju u Pekingu, objavio komentar u New York Timesu u kojem upozorava, svojim riječima, na sve ono što spominje i Hu:
Putin se katastrofalno preračunao s planom o brzom vojnom pokoravanju Ukrajine. Zapad je po Moskvi opalio teškim sankcijama. Putinov ratni stroj svjedoči mijenjanju strategije prema sve gorem nasilju, posebno po civilima.
"Vrijeme je da (Zapad) ponudi Putinu prostor za uzmak uz pomoć Kine", napisao je Wang u stilu "pile naopako", zapravo konstatirajući da je Kina toliko upućena na Zapad da "u interesu Pekinga nije da ostane samo na protuzapadnom savezu s Moskvom", u prvom redu već zato što ekonomski odnosi Kine s Rusijom iznose tek desetinu ekonomskih odnosa Kine s EU i SAD-om:
"Rusija možda i posjeduje moćnu vojsku, ali je njena ekonomija dugoročno u strukturalnom padu s BDP-om koji je samo malo viši od onog Španjolske."
A onda još dalje, on konstatira da, što više vrijeme prolazi, Kini sve više prijeti da se zacementira na slabijoj strani podjele na "Istok protiv Zapada" oko rata u Ukrajini, što na Zapadu rapidno jača. Nasuprot tome, Kina je ta koja može riješiti taj sukob svojim svrstavanjem protiv rata, piše Wang, unatoč tome što je žestoko udario po ranijem "zapadnom neprijateljstvu i hipokriziji".
Sve to Hu Wei je objavio više od tjedana dana ranije u po Kinu još mračnijem, a po argumentacijama još hladnijem članku koji je, prije nego što su ga cenzori zabranili, u Kini pročitan više od 300.000 puta, a do sada, procjenjuje se, riječ je već o milijunima...
Uopće, Hu Wei, svoj je članak izvorno na kineskom objavio samo dva dana nakon što je 3. ožujka Kina u Vijeću sigurnosti ostala suzdržana u osudi napada Rusije na Ukrajinu.
U čemu je najveća težina toga što je napisao netko poput njega, najbolje je sažeo New Statesman naslovom na njegov tekst: "Xi Jinping bi mogao zaustaviti Putinov rat u Ukrajini? A hoće li?" Problem je u tome da bi Xi u tom slučaju morao priznati vlastitu krivu procjenu odnosa s Putinom.
Hu je upozorio na ogromnu opasnost po Kinu ako bi Kina nastavila balansirati na sve tanjoj liniji neutralnosti. Vidi se to i po načinu izvještavanja u samoj Kini. Poruke kineskih vlasti svode se na kinesku željenu ulogu neutralnog mirotvorca, s povremenim milijunskim humanitarnim donacijama Ukrajini, te s prebacivanjem krivnje za rat na SAD i NATO.
Mediji na kineskom rat u Ukrajini još uvijek ne nazivaju "ratom", ne spominju se užasne brojke ubijenih, povremeno se prenose čak i izjave Kremlja poput "opasnosti od kemijskog napada" s ukrajinske strane. Nasuprot tome, mediji iz Kine na engleskom, upućeni prema vani povremeno spominju i zločine ruske vojske u Ukrajini i "rat"…
Carl Minzner, sveučilišni profesor na njujorškom Fordhamu, specijalist za kineska pitanja, za Guardian je konstatirao da je jako očito da službeni Peking jednu priču ima za unutarnju upotrebu, a drugu za vanjsku. Liu, pak, primjećuje duboku podijeljenost u stavovima na društvenim mrežama u Kini s prevladavajućim proruskim i protuameričkim stavovima.
Samo, u sve višim strukturama utjecaja u Kini, navodi se u analizama protekla dva tjedna, sve je jači otpor strategiji Kine da se još uvijek, kao "neutralna", drži saveza sklopljenog između Xija i Putina. Wu je 5. ožujka procijenio da Kina "ima otvoren prostor za djelovanje još jedan do dva tjedna".
To bi značilo da bi Kini preostajao tek možda još samo koji dan za "nužno i hitno" presijecanje veza Pekinga s Putinom.
Upozoravao je da Kini na kocki nije samo beskrajno, pa i životno važna trgovinska povezanost sa SAD-om i EU-om, ne samo opasnost od mogućih sankcija, čak ne niti opasnost da u Ukrajini bukne doista otvoren međunarodni sukob. Ako bi Kina ostala na poziciji na kojoj je sad, napisao je, riskira da se nađe okružena i radikaliziranim vojnim neprijateljskim odnosom Japana, Južne Koreje, SAD-a, Tajvana…
Što se potonjeg tiče, ne treba niti spominjati da je Kini svako neustrajanje na nacionalnom suverenitetu neke zemlje, u slučaju Tajvana poput bumeranga.
Kakvo je stanje u Kini danas vrlo indikativno je prenio prije nekoliko dana New York Times, prenoseći izjavu Lua Nana, umirovljenog biznismena koji je sudjelovao u kampanji prikupljanja potpisa 130 sveučilišnih profesora protiv rata u Ukrajini.
"Svakog pojedinog potpisnika poslije su 'pozvali na čaj'", upotrijebio je frazu koja znači da ih je policija zvala na obavijesni razgovor.
Vlasti u Pekingu su, drugim riječima, jako nervozne, svjesne koliko je opasno to što se trenutno nalaze u kolima s Kremljem. U istom članku Liu je slikovito objasnio poziciju Pekinga: "(O)visiti s ruskog stabla smatram da je poput samoubojstva, u najmanju ruku ekonomskog."
Konačno, konstatirao je, raspoloženje oko rata u Ukrajini je u
Kini u ovom trenutku…:
"Političke, akademske i ekonomske elite na to gledaju ozbiljno
zabrinute."
