Sirene kao budilica, na noge su podignule sve rano jutros u gradu u kojemu više nitko neće mirno spavati. Na ulicama oklopnjaci, u podzemnoj duge cijevi i gužve na bankomatima, ljudi s torbama na putu za bilo kamo. Samo rijetki su ležerni, no pronašli smo dvojicu mladića s Majdana. Puštali su glazbu i to, kako kaže Oleg, pjesme o ukrajinskoj vojsci, domoljubne.
No nikome drugome nije do pjesme. Sirene za zračnu opasnost i
rotirke u nekoliko su navrata podsjećale ljude na surovu
realnost. Prolaznici kažu, vijesti gledaju svakih 5 minuta, ali
ostaju ovdje.
"Malo sam uplašen, ali ne osjećam paniku. Još ne vjerujem da je
Rusija to napravila. U glavi razumijem, ali u duši ne
vjerujem", govori Sergej.
"Pokušavamo ostati mirni i vidjeti što će se dogoditi, bez
bježanja. Držimo oči otvorene", dodaje Viktor
dok Olga zaključuje: "Nadamo se tim sankcijama o
kojima slušamo već tjednima. Nadamo se najboljoj reakciji".
Ovim putem stoga, ovi mladi ljudi poručuju cijelom
svijetu.
"Ako ste ikada pokušali zamisliti kako biste se ponašali u Drugom
svjetskom ratu, što biste željeli napraviti da spasite živote,
sada je vaš trenutak. Ono što sada možete učiniti, ne odgađajte
za sutra. Idite pred svoje Vlade i tražite reakciju protiv
Rusije. Mi nećemo odustati", zaključuje Viktor.