On zna što Ukrajincima sada prolazi kroz glavu. Jer, i on se dobrovoljno javio u vojsku, kad je imao samo 24 godine. U ratu je izgubio nogu, ali to ga nije obeshrabrilo. Otada do danas, 28 godina putuje po cijelom svijetu i obučava vojnike ratničkim vještinama. On je vojnik, on je bivši specijalac i majstor borilačkih vještina, Dean Rostohar.
"Da, imao sam tu nesreću da prolazim kroz istu situaciju kroz koju prolaze oni. Dobrovoljno sam se javio kako bi obranio domovinu“, rekao je Rostohar.
Rat je puno više od same borbe, ona zahtjeva i psihološku pripremu, a Rostohar kaže da ne zna postoji li posebna psihološka priprema za rat.
"Rat je jedno zlo. Vi se u principu u ratu učite kako reagirati na takve situacije. Kada sam se dobrovoljno javio imao sam razgovor sa samim sobom, gdje sam preispitivao sebe, jesam li spreman poginuti, biti ranjen. Odgovorio sam da da, takva je bila situacija. Branio sam domovinu, nikoga nismo napadali. Zato jer sam volio ono što ostavljam iza sebe, a nisam mrzio ono što se nalazi ispred mene. Osjetio sam poziv i potrebu da branim naš narod", kaže.
A usporedba ove situacije i 1991. godine ovih dana je mnogo. Rostohar kaže da je povijest pokazala da David protiv Golijata ipak ima šanse.
"Mi na početku rata nismo imali niti oružja, niti opreme kao agresorska strana, jedino što smo imali je veliko srce, volja i ljubav prema domovini, kada imate tako nešto spremni ste da sve i date sve od sebe najbolje što možete. Na početku smo znali da ako izgubimo traj rat više nas neće biti. Zato žrtvujete sebe da bi preživjeli", kaže.
Zato Rostohar smatra da je Ukrajinska vojska više motivirana od Ruske.
"Borite se za svoju obitelj, prijatelje i domovinu, kada imate takvu motivaciju dajete najbolje", ponavlja.
Kaže da se dana ratovi mijenjaju, nekada su se vodili na otvorenim prostorima, a danas se ratuje u urbanim sredinama.
"Naš Vukovar gdje su se vodile takve borbe, gdje su naši branitelji tri mjeseca odolijevali jačem i bolje naoružanom agresoru. To se izučava po cijelom svijetu, kako je tako mala skupina ljudi zadala takve gubitke neprijatelju", rekao je Rostohar.
A on je sam podučavao vojne i policijske postrojbe, ali i civile, po cijelom svijetu. Obučavao ih je modernim i klasičnim borilačkim vještinama.
"Bio sam pozvan i u Ukrajinu, još prije rata i prije Majdana. Bilo je tamo i Rusa, i Bjelorusa i Kazastanaca. Tada su svi još bili braća", rekao je Rostohar.
Kada podučavam u klubovima, podučavam samoobranu i preživljavanje. To je jedna iskonska potreba još od pračovjeka koja je u ljudskoj prirodi ostala do dan danas. Danas ljudi malo perolako shvaćaju svoju sigurnost.
Rostohar je u ratu ranjen, nakon čega je i izgubio nogu. To ga nije spriječilo da se cijeli život bavi borilačkim vještinama.
"Borilačke vještine vas uče disciplini i ljudskim vrijednostima. Kako moj učitelj iz Japana kaže, nikad se ne smije predati. Pripremali smo Bljesak na pakračkom području, na jednoj izviđačkoj akciji ostao sam sam, i nagazio na minu. Prvo sam mislio da ne netko napao, kada sam shvatio da nije, podvezao sam nogu i počeo puzati. Moji su dečki nakon toga došli po mene i pomogli mi", rekao je Rostohar i dodao da je 20 dana nakon toga već bio na treningu.
"Borilačke vještine me guraju kroz život. To je način mog života. Nakon ranjavanja vodio sam trening na štakama. Već deset dana nakon što sam dobio protezu trčao sam na pokretnoj traci. Nakon par mjeseci sam se vratio natrag u postrojbu i bio do kraja rata", ispričao je Rostohar.
