Još se navikavajući na svoje naoružanje i vojne napore, Anton se iznenada našao okružen ukrajinskim snagama i mecima od kojih ga je jedan pogodio u ruku.
"Bio je to naš prvi sukob s neprijateljem, nismo ni ispalili metka. Upali smo u zasjedu, a mi nismo mogli uzvratiti. Morali smo se predati", rekao je 21-godišnji ruski vojnik Anton u intervjuu za The Guardian.
Antona su zarobile ukrajinske snage u blizini Mikolajiva 2. ožujka s još pet vojnika iz njegove postrojbe. On je proveo 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu. Pušten je sredinom travnja, nakon što je Moskva dogovorila razmjenu zarobljenika s Ukrajinom.
Antonova priča vrlo je rijedak iskaz ruskog ratnog zarobljenika koji je razmijenjen, budući da su i Rusija i Ukrajina objavile vrlo malo informacija o sudbini stotina zarobljenih Rusa.
Anton dolazi iz malog, udaljenog grada u Sibiru i kaže da je potpisao ugovor s ruskom vojskom prošlog prosinca, ubrzo nakon što je završio strukovnu školu.
'U Ukrajinu sam poslan potpuno nespreman'
Sada smatra da je trebao učiniti sve da izbjegne vojsku. Antonova postrojba prvo je u prosincu prebačena na poluotok Krim koji je anektirala Rusija, gdje mu je rečeno da sudjeluje u jednotjednoj obuci. Kaže kako do tada praktički nije prošao nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila za rat punog razmjera.
Kako su tjedni prolazili na Krimu, Anton je rekao da su se neki pripadnici njegove postrojbe počeli brinuti da će biti poslani u rat, što je tada još uvijek smatrao potpuno apsurdnim.
"Mnogi mladi momci nisu mogli ni zamisliti da ćemo ići u rat. O tome su nam rekli u posljednjem trenutku, noć prije invazije. U konačnici, zaista nije pošteno kako su se ruske vlasti ponašale prema meni. U Ukrajinu sam poslan potpuno nespreman", ističe Anton.
Dana 25. veljače, dan nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, Antonovoj postrojbi je naređeno da krene s Krima. Rekao je da su oklopnim vozilima dovezeni do predgrađa Mikolajiva, koji je bio pod snažnim napadima ruskih snaga u prvim danima rata.
Dok su nastavili pješice, dio postrojbe se odvojio od glavnine i upao je u zasjedu ukrajinskih snaga 2. ožujka, manje od tjedan dana nakon ulaska u Ukrajinu. Anton je rekao kako ga je prilikom zarobljavanja pogodio ukrajinski metak. Slomio mu je kost u ruci.
'Svaki dan se nadaš da nećeš biti ubijen'
Ubrzo nakon toga, ukrajinske snage su mu stavile vreću na glavu i prebačen je u zatvorsku ćeliju, čiju lokaciju, kako je rekao, ni danas ne zna. U početku je životom u zatočeništvu dominirao strah.
"Treseš se na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da neće biti i posljednji i da nećeš biti ubijen", prisjetio se Anton.
Kaže da nije bio fizički napadnut tijekom boravka u zarobljeništvu, ali je naveo da su ukrajinski stražari psihički mučili njega i druge ruske vojnike: "Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da pripadamo društvenom dnu. Prijetili su nam da će nas izgladnjivati".
Anton je dodao da su neki čuvari izgledali kao da su ga htjeli ozlijediti, ali je većina njih ostala mirna i nije dopuštala da im se pojavi životinjski instinkt.
'Većinu dana smo samo zurili u zidove'
Svakodnevna dosada ubrzo se pokazala kao najveći izazov, ističe Anton.
"Ako smo imali sreće, dobili bismo nešto nasumično za čitanje. Ponekad bi nam dopustili da gledamo ukrajinsku propagandu na televiziji. Većinu dana samo bismo zurili u zidove ispred sebe", rekao je Anton i dodao da je tijekom zatočeništva tri puta premješten.
Naposljetku, početkom travnja, Antonu je rečeno da će ga zamijeniti za ukrajinskog vojnika. Kad se vratio u Rusiju, sigurnosne službe da intenzivno ispitivale
Prema Antonovim riječima, bio je dio zamjene "jedan za jedan" u kojoj je sudjelovalo 17 drugih ruskih vojnika, a koja se dogodila u blizini ukrajinskog grada Melitopolja. Čim se vratio u Rusiju, sigurnosne su ga službe intenzivno ispitivale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.
"Htjeli su znati mogu li mi još vjerovati. To je bila standardna procedura", rekao je Anton. Ali tek nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice osjetio je sve posljedice koje je vrijeme u zatočeništvu ostavilo na njegovom umu i tijelu.
"Tijekom zatočeništva blokirao sam većinu svojih emocija. Samo sam pokušao ne razmišljati o svom životu. Ali sada imam strašne snove, jedva mogu spavati. Jako sam se udebljao", rekao je Anton za The Guardian.
Anton je rekao da su mu ruske vlasti dale oko 2500 eura kao odštetu za ozljede. Prema ruskom vojnom zakonu, službenici ne primaju nikakvu posebnu naknadu za vrijeme provedeno u zarobljeništvu, a očekivalo se da će se Anton vratiti u službu nakon što se oporavi od ozljeda.
Međutim, nakon iskustva u Ukrajini, Anton sada traži sve načine da zauvijek napusti vojsku: "Samo se želim vratiti kući, čovječe, to je to. Sve što želim je otići kući".
