Zbog nedavne ukrajinske uspješne protuofenzive, mnogi očekuju kako će ruska invazija završiti. Zapad se ugodno iznenadio uspjesima Ukrajinaca istočno od Harkiva.
To je, međutim, ništa u usporedbi s potpunim iznenađenjem s kojim su se susreli Rusi. Budući da je Ukrajina u dva tjedna osvojila više teritorija nego Rusija u šest mjeseci, na ruskim su se televizijama počeli javljati mnogi analitičari koji su se pokušavali nositi s kognitivnom disonancom tog neuspjeha...
No, ruski šok zbog ovog vojnog preokreta nije iznenađujuć. Tamošnji stručnjaci u sedam mjeseci otkako je počeo rat plasirali su ogroman broj mitova o sukobu. Zašto Rusi vjeruju da mogu pobijediti komentirao je za Vox Daniel W. Drezner, profesor međunarodne politike i suvoditelj programa "Rusija i Euroazija" na Sveučilištu u Massachusettsu.
Kombinacija različitih sankcija prekinula je većinu veza između Rusije i Zapada. Kontakt je zapravo minimalan - oko tisuću multinacionalnih korporacija povuklo se i zatvorilo svoje poslovnice u Rusiji. Isto tako, gotovo sva zapadna sveučilišta prekinula su akademska partnerstva. Na neki je način dignuta nova "željezna zavjesa", jednako neprobojna kao tijekom Hladnog rata.
Drezner je razgovarao s desetak ruskih kolega i ono što je čuo bilo je "otrežnjujuće" - "mješavina žaljenja, prkosa, poricanja i nade u budućnost", kazao je.
"Njihove su procjene trenutnog stanja stvari sve, samo ne homogene. Priznali su neke poteškoće s kojima će se Rusija morati suočiti u nadolazećim godinama", kaže.
Ipak, bez obzira na te poteškoće, Dreznerovi ruski kontakti ispričali su mu brojne priče koje upućuju na to da umanjuju situaciju i gledaju sve kroz ružičaste naočale.
Neke od tih priča jesu djelomice istinite - dok druge nemaju veze sa stvarnošću. Ipak, vrijedi dekonstruirati tri priče koje Rusi sami sebi pričaju, kako bi razumjeli kako ruska elita razmišlja o budućnosti svjetske politike.
Zapad je slab i bezvrijedan
Najčešća priča koju su Drezneru ispričale ruske kolege je da zapadnim demokracijama nedostaje hrabrosti da se uključe u trajnu potporu Ukrajini.
Trenutna ruska strategija je takva da su uvjereni da će na Zapadu unutarnja nesloga i umor zasigurno nastupiti. Ruske elite rekle su da Putin misli da je Zapad slab, da će se umoriti i da će se javno mnijenje okrenuti.
To se poklapa s više izjava glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova. U Lipnju se hvali kako stanovnici EU "osjećaju utjecaj sankcija više nego mi", a ranije rekao i da će "cijena sankcija za europske građane rasti svakim danom."
A to, naime, nije potpuno neistinito. Takvih osjećaja ima i na Zapadu. U travnju je, primjerice, Politico izvijestio: "Sve je veća zabrinutost, Putin ima nešto što zapadnom savezu nedostaje..."
Bez sumnje - zapadnu politiku muči nestabilnost. U sedam mjeseci Putinove invazije, britanski premijer Boris Johnson otišao je s dužnosti, talijanski premijer Mario Draghi podnio je ostavku, a stranka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona izgubila je parlamentarnu većinu. Čak i ako je Rusija bila iznenađena početnim iskazivanjem solidarnosti - je li Putin baš potpuno u krivu kada očekuje kolaps zapadne podrške?
Ipak - postojala je jedna sila koja je pomogla u odlučnosti Zapada: sama Rusija. Zlobna percepcija rata u toj zemlji najpouzdaniji je čimbenik u sprječavanju ikakvog premišljanja. Ratni zločini u Buči i Mariupolju stalan su podsjetnik na rusku agresiju i grubu prirodu njihovih metoda.
To je problem s kojim će se Putin morati nositi - jer od svoje retorike ne odustaje. Njegova strategija to praktički zahtjeva. Kako bi zadržao javnu podršku, ruski predsjednik nema drugog izbora nego još pojačati retoriku na način koji će zajamčeno razljutiti Zapad.
Ruski narativ o slabosti Zapada podcjenjuje autonomiju koju čelnici imaju. Usprkos svim ruskim pričama o tome da će "nadživjeti Zapad", nije jasno može li Rusija voditi trogodišnji rat... A do 2025. globalna tržišta vjerojatno će se prilagoditi sankcijama Rusiji, a Europa bi trebala biti neovisna o ruskoj energiji.
Kina će biti slamka spasa za Rusiju
Glede gospodarske konkurentnosti, mnogi se ruski analitičari slažu - čak i ako sankcije Zapada budu "radile", Kina će biti ruski spas.
Oni su, naime, uvjereni da će Kina kompenzirati sve udarce uzrokovane sankcijama. Strateško partnerstvo Moskve i Pekinga znači uspješnu trgovinu tehnologijom i prirodnim resursima.
Prema tom narativu, čak i ako sljedeće desetljeće bude teško, do 2032. SAD neće moći zaustaviti kinesko-rusku osovinu.
Neposredno prije invazije, Rusija i Kina sklopile su sporazum i poručile kako "prijateljstvo između dviju država nema granica, te da ne postoje 'zabranjena' područja suradnje."
Ipak, kako je rat odmicao, otkrile su se i granice tog velikog prijateljstva. Kako su ruske zalihe artiljerije i druge vojne opreme pri kraju, kineske se tvrtke oklijevaju suprotstaviti Zapadnim sankcijama i ipak trgovati s Rusijom.
"Kina ne daje nikakvu materijalnu potporu", objasnio je jedan visoki američki dužnosnik Reutersu tijekom ljeta. Čak i Putin je prošlog tjedna priznao da je Kina izrazila "zabrinutost" zbog ruskog rata.
A to nije iznenađujuće. Iz perspektive Pekinga, ruska je invazija neželjenu pozornost oko toga hoće li Kina pokušati nešto slični u Tajvanu. Kineski dužnosnici sve češće izražavaju frustraciju zbog odnosa u koje ih je Rusija stavila. Njihov je strateški interes očit - žele zadržati Moskvu kao saveznika, no ekonomski odnos sa SAD-om i EU bitniji im je od onog s Rusijom.
Kineski izvoz na Zapad protekle je godine dosegao rekordne razine. Kini nije u interesu sabotirati svog susjeda - no nije joj ni u interesu narušavati vlastitu poziciju u globalnom gospodarstvu. "Činjenica je da je Kina uglavnom prokineska", kazao je predsjednik Zaklade za međunarodni mir Evan Feigenbaum.
Istovremeno, Rusija želi globalni prestiž i status velike sile, a u tom pogledu sve veća ovisnost o Kini nikako ne pomaže. Kina možda zaista jest prijatelj Rusa na papiru - no projekcije o kineskom spašavanju "specijalne operacije" vjerojatno nisu realne.
Tehnološke sankcije neće biti previše bolne za Rusiju
Jedno od rijetkih područja u kojima je čak i Putin priznao poraz - bile su sankcije visoku tehnologiju.
Tijekom ljeta digla se velika pompa jer je s proizvodne trake sišao novi ruski automobil Lada - otporan na sankcije. Te sankcije značile su da Ladi nedostaju zračni jastuci i sustav protiv blokiranja kotača - ali to je ipak automobil... Za ruske znanstvenike i potrošače, ipak, "dovoljno dobro".
Stručnjaci su uvjereni da zemlja može, i hoće, razviti tehnologiju kako bi ostala konkurentna. Jedan je akademik čak napravio i usporedbu sa Sjevernom Korejom koja je u stanju razviti nuklearno oružne pot potpunim embargom.
No u izvješću Centra za pomorsku analizu stoji: "Sankcije u pogledu izvoza visoke tehnologije u Rusiju već uzrokuju probleme."
Drugim riječima, nema šanse da će Rusija moći u kratkom vremenu nadmašiti zapadna ulaganja u nove tehnologije. Bijeg desetaka tisuća ruskog informatičkog osoblja od početka rata još će to dodatno otežati. Rusija tu može pronaći neka rješenja, ali samo u ograničenoj mjeri.
Teška je istina da što više Rusija zaostaje na civilnoj strani, to će više zaostajati i njeni vojni kapaciteti.