Otkako su 1. siječnja preuzeli dužnost, brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva i njegov ministar vanjskih poslova, Mauro Vieira, javno su se zalagali za dogovorni prekid ruskog rata u Ukrajini. Brazil je, po pitanju ovog sukoba, odabrao srednji put i tako potaknuo frustracije nekih zapadnih čelnika. Brasilia je, naime, osudila rusku invaziju u Ujedinjenim narodima, ali je zaobišla američke sankcije protiv Moskve i odbila zahtjev SAD-a za slanje oružja Ukrajini. Umjesto toga, Brazil kaže da želi biti dio skupine nacija koje se zalažu za mir, piše Foreign Policy.
Brazil je prošloga tjedna otišao i korak dalje, kada je Lulin glavni savjetnik za vanjske poslove, Celso Amorim, odletio u Moskvu i osobno se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kako bi ga upoznao s mirovnim pregovorima. U razgovoru za CNN Brasil nakon susreta s Putinom, Amorin je samo zagonetno kazao: "Reći da su vrata [pregovorima] otvorena bilo bi pretjerano. Ali nije istina ni da su potpuno zatvorena.”
Amorim se na svom putovanju također zaustavio u Parizu, gdje se sastao s političarima uoči putovanja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u Kinu. Za razliku od većine čelnika EU-a, Macron je nastavio razgovarati s Putinom tijekom rata, a u Pekingu je odlučno pozvao kineskog predsjednika Xi Jinpinga da se založi za mirovne pregovore. Amorim je priznao za CNN Brasil da su obje strane u ratu radije nastavile borbu nego sklopile primirje, posebno Ukrajina koja se priprema za proljetnu ofenzivu protiv Rusije.
Putin bi trebao biti manje dostižan
"Lula igra na svoj politički kapital", kaže za Foreign Policy bivši čileanski diplomat i profesor na bostonskom sveučilištu Jorge Heine. "Ako ovo ne uspije, izgubit će ponešto od njega." Lulina administracija ima mnogo drugih diplomatskih izazova koji zahtijevaju pozornost, od ponovnog uspostavljanja vjerodostojnosti u inicijativama za klimatske promjene do diversifikacije trgovine s Kinom i suočavanja s krizom u Venezueli.
Rubens Barbosa, bivši brazilski diplomat i predsjednik Instituta za međunarodne odnose i vanjsku trgovinu sa sjedištem u Sao Paulu, kaže za Foreign Policy da trenutno gleda skeptično na mogućnost mirovnih pregovora. "Trenutno nema prostora za pregovore između Rusije i Ukrajine", ističe, dodajući da je Amorimov posjet bio "važna politička gesta", ali da "nema praktičnog učinka". Ipak, dodaje, Amorimovo putovanje pokazalo je jednu stvar: “Rusija cijeni svoj odnos s Brazilom. Celso [Amorim] ne bi trebao moći dobiti sastanak s Putinom. Celso je savjetnik, a Putin je predsjednik nuklearne sile.”
Dvije zemlje godinama surađuju kroz BRICS grupaciju, koju čine još Indija, Kina i Južna Afrika. Lula je pozitivno govorio o BRICS-u, čak i kada želi održati dobre odnose s Europom i Sjedinjenim Državama. Ako Brazil nastavi ostati nesvrstan u sukobu, mogao bi djelovati kao vjerodostojan sugovornik u ratu, kaže Barbosa.
Lula je, sa svoje strane, prošloga mjeseca razgovarao s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim o naporima za uspostavljanje mira u zemlji, a novinarima u Brasiliji je rekao da "Putin ne može zadržati ukrajinski teritorij" koji je okupirao od početka 2022.
Eventualni pregovori mogli bi biti daleko u budućnosti, ali ako Brazil i druge zemlje mogu prenijeti poruku "da globalni jug želi mir - ne želi stalni rat u Ukrajini - to bi moglo pomaknuti stvari naprijed", smatra Heine. Zemlje u razvoju klonile su se slanja oružja Rusiji ili Ukrajini iz niza razloga, uključujući krvave posljedice sukoba velikih sila tijekom Hladnog rata.
Pripreme za pregovore
Brazil se kladi da bi njegovi kontinuirani javni i privatni pozivi na mir mogli stvoriti zamah za druge zemlje - uključujući i one koje se smatraju nesvrstanim i one koje su bliže jednoj strani, poput Francuske i Kine - da rade na okončanju sukoba. Sam Lula posjetit će Kinu kasnije ovog mjeseca te planira potaknuti Xija na pregovore.
Brazil je i ranije pokušavao i nije uspio upravljati ambicioznim globalnim pregovorima. Godine 2010., kada je Lula bio predsjednik, Brazil i Turska zajednički su posredovali u sporazumu koji je imao za cilj ublažiti međunarodnu zabrinutost oko iranskog nuklearnog programa otpremom obogaćenog iranskog urana u Tursku.
Činilo se da je to bio napredak: "Čini se da Iran po prvi put u niz godina surađuje", napisao je tada Gonul Tol s Instituta za Bliski istok. Trita Parsi iz Iransko-američkog vijeća primijetila je da bi to moglo biti zato što "[i]ako je Iran bio sumnjičav prema europskim i američkim manevrima i prijedlozima … ta se sumnja vjerojatno neće pojaviti u dogovoru koji sponzorira Brazil." Ipak, Obamina administracija - koja je bila posvećena pokušaju zaustavljanja iranskog nuklearnog programa kroz sankcije -odbacila je dogovor. Trinaest godina kasnije, taj pristup ima malo toga za pokazati.
Baš kao što su Sjedinjene Države torpedirale brazilske pregovaračke napore u Iranu, mogle bi to ponovno učiniti u Ukrajini. Washington se do sada opirao naporima da se pregovara o okončanju rata u Ukrajini. Ali, Brasília još uvijek ima glas u svjetskoj areni – i čini se da je odlučna iskoristiti ga.
