Mladi Nijemci trenutno provode godišnji odmor negdje na moru, no 23-godišnji Paul donio je drugačiju odluku. Svoj godišnji odmor je proveo na bojišnici u Ukrajini, javlja Deutsche Welle. Ovaj 23-godišnjak, čije je ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga, dolazi iz okolice Kölna, a iz Ukrajine se vratio prije nekoliko dana. Autobusom je putovao 48 sati.
DW: Upravo si se vratio iz Ukrajine. Kakva je trenutna situacija?
Paul: Situacija je i dalje napeta. Protuofenziva Ukrajinaca i dalje traje. Trenutno su često meta napada humanitarni objekti. Situacija je vrlo promjenjiva. Protuzračna obrana u glavnom gradu trenutno dobro funkcionira pa su tamo raketni ili napadi pomoću dronova malo vjerojatni, ali i dalje mogući. Situacija na fronti je stvarno teška. Gradovi poput Avdiivke su gotovo okruženi ruskim trupama, što situaciju za ukrajinske trupe čini vrlo kritičnom. Možemo se samo nadati da će se sve brzo završiti.
DW: Od početka rata si više puta boravio u Ukrajini. Što si tamo radio?
Paul: Naša glavna zadaća je opskrba civila i vojnika te evakuacija ozlijeđenih do tzv. stabilizacijskih točaka gdje se stabilizira njihovo stanje i osigurava za daljnji transport.
'Ne mogu prihvatiti...'
DW: Kako si došao na ideju da odeš u Ukrajinu?
Paul: Neovisno o mojoj snažnoj vezi s Ukrajinom (njegova djevojka je iz Ukrajine op.a.), ne mogu prihvatiti kršenje međunarodnog prava agresivnim ratom. Stavio sam se u položaj kako bi nama bilo da nas, ovdje u Njemačkoj, napada susjedna zemlja. Također bi se nadali da će hrabri ljudi doći i pružiti nam podršku. Odluku o odlasku u Ukrajinu donio sam ujutro 24. veljače 2022. godine. Već dan kasnije, dakle 25.2., ja sam otputovao na granicu kako bih prevozio ljude u Njemačku. Uskoro su došli ostali zadaci i zadaci na bojišnici.
DW: Kakvu ulogu imaš u Ukrajini?
Paul: Opskrbljujemo trupe na fronti hitno potrebnim materijalom poput zavoja, hrane, odjeće, ali i osobnih želja poput posebnih slatkiša ili lunch-paketima iz inozemstva. Nabavljamo tehniku poput radija i posebne opreme za njihove misije poput Starlink-sustava. Pružamo medicinsku pomoć. Također evakuiramo i opskrbljujemo ozlijeđene civile i vojnike. Obično smo u tzv. stabilizacijskim točkama i izlazimo na poziv. Tom prilikom smo nenaoružani i prate nas ukrajinske vojne trupe, ovisno o misiji. Onda idemo na mjesto intervencije i tamo preuzimamo povrijeđene nakon pružene prve pomoći. Zatim ih transportiramo direktno u stabilizacijske baze ili ih prevozimo na neko relativno sigurno mjesto kako bismo ih prebacili u drugo vozilo koje će ih zatim transportirati do najbliže bolnice.
DW: Kada ti je bilo najteže?
Paul: Najteže je kada morate transportirati i brinuti se o teško povrijeđenim mladim osobama. Kada pred vama leže vojnici znatno mlađi od vas. Momci i djevojke koji imaju cijeli život pred sobom. Namjerno koristim riječi "momci" i "djevojke". Osamnaestogodišnjak koji je regrutiran u vojsku za mene je još uvijek dječak. Dječak koji pred sobom ima cijeli život. Mnogi mladi prijatelji su mi poginuli u ovom ratu. Mnogi mladi ljudi su došli u Ukrajinu kako bi pomogli narodu i branili tu zemlju. Većina njih su bili momci koji su bili u svojoj domovini u vojsci i došli su u Ukrajinu na početku rata. Ali i Ukrajinci koje smo poznavali i prije rata. Vremenom se razvija snažan bijes prema ruskoj vojsci. Oni su ubili moje prijatelje s kojima sam se zabavljao prije rata. Ono što je također teško je kada činite sve da spasite ljudski život, ali shvatite da je svaka pomoć beznadna. Kada prevozite vojnike ili civile i već na početku znate da nema više nade. To vas opterećuje.
DW: Kakva lijepa iskustva si ponio iz Ukrajine?
Paul: Gostoljubivost. Ukrajinske bake u područjima uz liniju fronte koje vam nude hranu. Ne prihvaćaju "ne" kada ne želite uzeti hranu. Zahvalnost ljudi kojima ste mogli pomoći. Ponovni susret s vojnicima koje ste transportirali. To ostaje u sjećanju.
Strah je uvijek prisutan
DW: Zašto si odlučio ovaj put provesti godišnji odmor u Ukrajini?
Paul: Za mene je važno "donirati" svaku slobodnu minutu Ukrajini. Trenutno ne bih mogao ležati na plaži uz more znajući da su moji poznanici u Ukrajini u životnoj opasnosti. Za mene je važno da ljudi na licu mjesta vide da sam tu i da ih ne napuštam.
DW: Bojiš li se da ćeš biti zarobljen?
Paul: Strah od zarobljavanja uvijek je prisutan čim se nalazite na bojišnici. Morate uvijek računati s tim da možete pasti u pogrešne ruke. Međutim, uvijek razmišljam ovako: čak i ako sam kroz ovu akciju uspio spasiti samo deset ljudi i zbog toga budem zarobljen, bit ću na miru sa samim sobom jer sam svojim doprinosom mogao pomoći drugima.
DW: Koliko ćeš dugo pomagati Ukrajini?
Paul: Dokle god moja pomoć bude potrebna. Čak i ako to bude trajalo dvadeset godina.
POGLEDAJTE VIDEO Novo poglavlje rata na istoku Europe? Nakon najvećeg napada na ruski teritorij, Kremlj prijeti