Rat u Ukrajini i dalje bijesni, a o aktualnoj situaciji je za Net.hr u video intervjuu govorio ukrajinski profesor Maksim Kamenjecki. Na početku je govorio o redukciji struje u Kijevu i Ukrajini. "Sada imamo redovite redukcije struje koja se isključuje po rasporedu, a koji se može pronaći na portalu distributera. Otprilike 4 sata struje nema, a onda 4 sata ima", rekao je.
Kaže da je taj raspored svaki tjedan pomaknut. "U isto vrijeme ujutro jedan dan imam struje, pa onda nemam struje. U praktičnom životu to znači da se ljudi moraju naviknuti, i kada ima struje, moraju stići sve napraviti što trebaju", kazao je, dodajući da je to problem za stanare u zgradama kao što je njegova, a gdje je sve na struju.
U gradu je, govori, dosta bučno jer kada nema struje, sve bruji od generatora. "Kod manjih dućana i kioska su manji generatori, kod većih dućana su veliki generatori. Stvarno je bučno“, kaže.
Problem zračnih uzbuna
Rekao je da na život utječu i zračne uzbune, jer kada se upali uzbuna, javni prijevoz staje, ljudi moraju izaći iz njega te ići prema skloništima. Auti mogu voziti, no u Kijevu se blokira nekoliko mostova preko Dnjepra pa to stvara problem prelaska na drugu stranu grada. Veliki dućani također moraju zamoliti kupce da izađu iz njih, jer su preko ljeta Rusi raketom pogodili jedan trgovački centar te je bilo dosta poginulih ljudi u tom napadu.
"Prije neki dan bile su četiri uzbune i svaka je trajala više od sat vremena. U tom periodu ne možete ništa – uredi ne rade, dućani ne rade, prijevoz ne vozi“, rekao je.
Što se tiče opskrbe, tu nema problema. No, rekao je da se cijene povećavaju jer je logistika skuplja. "Nisam primijetio da ima neke nestašice, pogotovo s gorivom. Sada probleme imaju ljudi koji imaju automobile na električni pogon“, rekao je.
Kamenjecki se osvrnuo na trenutno najveću opasnost po Ukrajinu, ruske rakete "bodeže". "Što se tiče prijetnji s teritorija Bjelorusije, to su radili Rusi jer oni tamo imaju bazirane avione MIG-31 koji nose famozni ruski bodež – raketu koja leti otprilike preko 1000 kilometara. Protiv te rakete u Ukrajini sada nema proturaketnih sredstava. Za vrijeme ovog zadnjeg raketiranja, Rusi su odande ispalili dvije rakete. Jedna raketa pogodila je objekt u Kijevu, a druga u Zaporižju. Obje te rakete bile su lansirane sa zračnog prostora Bjelorusije“, rekao je.
Svaki put kada Rusi dižu te lovce MIG-31 koji mogu nositi te rakete, po čitavoj se Ukrajini oglašava zračna uzbuna i svima se preporuča ići u sklonište.
Riječ je zapravo o verziji poznatog raketnog kompleksa Iskander, koji je prerađen za lansiranje s aviona. Taj kompleks ima domet do 500 kilometara, ali kada ga lansira avion, to povećava daljinu i avion dodaje još brzine toj raketi. "Ta raketa leti po aerobalističkoj putanji. U toj putanji postiže veliku brzinu i protiv takvih raketa treba imati poseban proturaketni sustav zaštite kojeg Ukrajina nema. Ni jedan proturaketni ili protuzrakoplovni sustav ne može pouzdano presresti tu raketu koja leti tako velikom brzinom", rekao je profesor Kamenjecki.
Tih raketa Rusija ima manje od 50-ak, dodao je. "Bodež su do sada Rusi lansirali manje od 10 puta. No oni to čuvaju, mislim da im je sada glavni zadatak izviđanje i pronalazak puteva i termina kada će stizati vojna pomoć sa zapada, da pokušaju nešto uništiti“, kazao je.
Na pitanje koliko će vojna pomoć biti od koristi ukrajinskoj vojsci, Kamenjecki ističe da sve ovisi o načinu korištenja. "Većina ljudi nije svjesna da bilo koje oružje kompliciranje od automatske puške je jedan kompleks“, rekao je.
"Način korištenja je tu od presudne važnosti“, kazao je, dodajući da pretpostavlja da su tenkovi kao oružje za prodore potrebni tamo gdje se čeka njihova kontraofenziva. Rekao je da se za korištenje svog tog oružja mora formirati jedna taktika jer se ti njemački tenkovi razliku od sovjetskih.
Tehnike zastrašivanja
Što se tiče borba na terenu, najviše ih je u regiji Bahmut kod Donjecka, na istoku bojišnice i nekih 20-ak kilometara južno od Bahmuta. "Na tim područjima se vode borbe jer bi Rusija željela ići od tog smjera prema zapadu i zaposjesti najveći teritorij koji je sebi isplanirala kao cilj ovog rata", rekao je.
Borbe su i na jugu od Azovskog mora prema sjeveru, gdje Rusi pokušavaju napredovati iz tog smjera. "To je problem jer se taj smjer smatra jednim od mogućnosti naše kontraofenzive prema Azovskom moru sa sjevera prema jugu", istaknuo je.
Kaže da je veliko problem i broj ljudi, jer Rusija navodno priprema pola milijuna unovačenih vojnika za nadolazeće operacije. "U dosta smo teškom položaju jer treba braniti veliku liniju aktivne bojišnice", ističe Kamenjecki.
Što se tiče Vladimira Putina tiče i njegove retorike, kaže da on ima priču koju pokušava plasirati domaćem stanovništvu, koristeći priču o Drugom svjetskom ratu gdje se Sovjetski savez borio protiv nacista te se sada ponavlja ta borba.
Kamenjecki je rekao da Putin i njemu bliski ljudi imaju tri smjera zastrašivanja. Jedan smjer je zastrašivanje domaćeg stanovništva, drugi smjer odnosi se na Ukrajinu koju zastrašuju raketnim udarima. "Oni uništavaju Ukrajinu, bez obzira hoće li okupirati taj jedan teritorij. Oni čitavu Ukrajinu uništavaju svojim udarima“, kazao je.
Treći smjer je zastrašivanje zapadnih zemalja. "Zastrašuju ih time da, ako oni prijeđu neku uvjetnu crvenu liniju, onda će izbiti Treći svjetski rat“, rekao je, dodajući da to u nekim slučajevima i funkcionira.
"Tu liniju guraju od početka, otkad smo dobili prve uzorke protutenkovskog kompleksa. Pa su topovi bili crvena linija, pa HIMARS, pa onda protuzračni kompleksi pa sad Leopardi. Svaki put oni kažu da se radi o eskalaciji i da će izbiti Treći svjetski rat, a nikako ne mogu shvatiti da je njihova eskalacija zbog njihove agresije. Oni su anektirali teritorij.
Što se tiče predviđanja kada bi moglo doći do kraja rata, kaže da ta priča zanima sve Ukrajince. "Mislim da kraj za sada nije na vidiku", govori.
"Ispočetka kada je to krenulo, mislio sam da će ići nešto brže, ali sada kada Rusija nema planova odustati, a mi nemamo planova promijeniti svoj stav, to će trajati", rekao je profesor Maksim Kamenjecki za Net.hr, dodavši da je teško reći koliko jer nema uvida u resurse, a o tome ovisi znanje koliko će trajati.
