Rat u Ukrajini dosegao je godinu dana i ne nazire mu se kraj. Obje strane žele nastaviti borbu, a mirovni pregovori čine se dalekima. Postavlja se pitanje: Kako bi rat mogao završiti?
Guardian donosi pet mogućih scenarija koje valja uzeti u obzir.
Uspjeh ruske ofenzive
Ruske snage ostvaruju proboj na istok ili vrlo brzo, prije nego što Ukrajina za nekoliko tjedana dobije novo naoružanje sa zapada, ili nakon što ukrajinska protuofenziva ne uspije. Ključna prednost ruskih osvajača je broj raspoloživih vojnika – oko 300.000, od kojih su gotovo svi već angažirani u Ukrajini.
Neki ukrajinski stručnjaci strahuju od pokreta koji bi, kao u kliješta, stavio Donbas i područje istočno od Sumija na sjeveru i Velike Novosilke na jugu, dopuštajući Rusiji da okupira većinu teritorija četiri ukrajinske pokrajine čiju je aneksiju jednostrano proglasila prošle jeseni. U ovom trenutku Rusija bi mogla zatražiti prekid vatre kako bi zadržala ono što ima i konsolidirala svoje snage.
Međutim, teško je zamisliti da bi ruski napad išao daleko zapadnije, s obzirom na bolno sporo napredovanje oko Bahmuta i katastrofalno nesupjeli pokušaj zauzimanja Vuhledara. Trenutno, zapadne obavještajne službe procjenjuju da Rusija uzima oko tisuću žrtava dnevno. Nagađa se da će Kremlj objaviti novu mobilizaciju, a postoji i zabrinutost da bi Peking mogao početi tajno opskrbljivati Rusiju.
Ukrajina napreduje
Ukrajina okuplja snage s više od stotinu zapadnih tenkova Leopard i drugih te isto toliko oklopnih vozila koje namjerava koristiti kad u proljeće blatna sezona, tzv. rasputica, popusti, kako bi probila ruske obrambene linije u velikoj ofenzivi. Očita strategija bio bi pokušaj razbijanja cestovnog i željezničkog koridora koji povezuje užu Rusiju s okupiranim Krimom kako bi taj poluotok bio odsječen od zaleđa, s napadom prema Melitopolju ili Berdjansku. U kombinaciji s još jednim napadom na sanirani Krimski most dug 19 kilometara prema ruskom kopnu, Krim bi bio sve izoliraniji i ranjiviji.
Smatra se da bi takvo pokazivanje vojne snage moglo natjerati Rusiju za pregovarački stol, ali ovotjedni ratoborni govor Vladimira Putina ne daje naslutiti da je on spreman na skori kompromis. U stvarnosti, ako Ukrajina namjerava istjerati Rusiju sa svog okupiranog teritorija, vjerojatno će trebati još nekoliko ofenziva i dramatičnu promjenu raspoloženja u Kremlju. Zabrinjava to što je čak i takav scenarij pretjerano optimističan, iako se čini da je to strategija koju zapadni čelnici prodaju svojoj javnosti. "Pravi je problem u tome što smo možda previše ohrabreni ranim uspjesima ukrajinske protupfenzive prošle godine", rekao je za Guardian James Nixey, stručnjak za Rusiju iz think tanka Chatham House.
Pat pozicija
Dugoočekivana ukrajinska proljetna protuofenziva napreduje ili čak ne napreduje u proljeće i ljeto, dijelom zato što joj zapad nije uspio priskrbiti dovoljno oružja. Rezultat toga je dugotrajna borba čiji intenzitet postupno slabi kako Rusima ponestaje streljiva, a opskrba Ukrajine opada. Tada bi rastao pritisak na Kijev – ne nužno sa zapada, ali možda predvođen Kinom - da pristupi pregovorima. Međutim, vrlo malo je vjerojatno da će Ukrajina službeno ustupiti ikakav komad teritorija, s obzirom na podršku javnosti otporu ruskoj invaziji.
Dakle, nije vjerojatniji dogovoreni mir, nego sukob koji se konsolidira oko linija kontrole.
"To završava nečim između zamrznutog sukoba i vječnog rata, u kojem nijedna strana nema resursa i ekonomske snage za pobjedu", kaže Nixey.
To bi imalo sličnosti sa situacijom nakon početnih ruskih upada u Ukrajinu 2014. s tim da bi ovaj put Zapad ostao suočen s velikim neumoljivim neprijateljem u Moskvi. Ukrajini bi u međuvremenu trebale godine zapadne potpore kako bi osigurala da njezina istočna granica ostane stabilna.
Iscrpljenost Zapada
Rusija se nada da može uplesti Zapad u dugotrajni proxy rat koji će zapadne zemlje iscrpiti najprije vojno, a zatim i politički. To bi odražavalo ono što se dogodilo u Afganistanu kada su se, nakon 20 godina, SAD povukle i vratile zemlju talibanima. Do sada su zapadne zemlje pokazale snažno jedinstvo u želji da pomognu Ukrajini da istjera Rusiju. Ali ako Joe Biden bude poražen na predsjedničkim izborima sljedeće godine od Donalda Trumpa ili nekog drugog izolacionističkog kandidata, to bi moglo ratne napore Ukrajine dovesti u velike probleme. SAD je dosad osigurao 44 milijarde eura vojne potpore Ukrajini, a Europa (uključujući UK) 18,7 milijardi eura, prema njemačkom Institutu Kiel.
“Bilo je nedvojbeno hrabro od strane Bidena, 80-godišnjaka, posjetiti Kijev, ali nisam uvjeren ni da on Ukrajinu vidi kao izborno pitanje”, rekao je Nixey.
Promjena vodstva
Ratovi često završavaju nepredvidljivo, a neuspjeh u postizanju očekivanih pobjeda često dovodi do iznenadne promjene vlasti. Čini se da je Ukrajina vrlo ovisna o Volodimiru Zelenskom u smislu svoje javne diplomacije, ali on ne usmjerava detaljno njenu vojnu strategiju i želja zemlje da se bori je vrlo duboka.
Što se tiče Rusije, Nixey kaže da je "Putin vjerojatno u najrizičnijoj poziciji u kojoj je ikada bio", ali da je njegov stisak na Kremlj i zemlju ipak ostao snažan. Čak i kad bi Putin bio neočekivano svrgnut, teško je očekivati da bi se njegov nasljednik želio povući iz Ukrajine.
Što duže rat u Ukrajini traje bez rezultata, vjerojatnije je da će se dogoditi nešto neočekivano – na obje strane.
