Tri su eksplozije odjeknule najzapadnijim velikim ukrajinskim gradom Lavovom. Ne zna se još ima li žrtava. Ukrajinci pokušavaju potisnuti ruske snage nazad, a glavna se borba vodi za oslobođenje Hersona.
Pao je još jedan ukrajinski grad, napadi diljem zemlje se nastavljaju i to unatoč ruskim uvjeravanjima u suprotno. Istodobno, francuski predsjednik razmišlja o prvoj operaciji zapadnih snaga u Ukrajini; o razmještanju francuskih snaga koje bi u Mariupolju pomogle evakuirati civile. Irena Pirjać.
Uništen potuzračno raketni sustav Buk u kijevskoj regiji, rakete kojima je cilj Žitomir, bombardirano skladište goriva u selu Kalinivka na samom rubu glavnog grada. Sve te napade objavilo je rusko ministarstvo obrane, tek nekoliko sati nakon što je najavilo da će se koncentrirati samo na istok Ukrajine.
"Kada bih sada vidjela Putina, mislim da bih imala dovoljno snage da ga razbijem. Naša djeca bezrazložno pate. Ne znamo što se može dogoditi sutra ili hoćemo li postojati sutra", kaže Maja iz Kalinivke.
Ukrajinci su objavili da je pao gradić Slavutič pokraj Černobila, iako se to ne bi dalo ni naslutiti sudeći po ovim snimkama ljudi koji u centru neustrašivo skandiraju sa svojom zastavom:
"Mi smo Ukrajina! Idite kući! Slava Ukrajini!"
Tri su ekplozije odjekule Lavovom. Lokalne vlasti kažu meta je bio komunikacijski toranj. A glavna se borba danas vodi za oslobođenje Hersona.
"Naš je plan pobijediti u ratu i protjerati okupatore iz naše zemlje, tako da, da, želimo da Herson bude slobodan", kaže Vitalij Kim, guverner regijeg Mikolajiv.
Novinari Sky newsa su u pokušaju da stignu do potpuno opkoljenog Černihiva, uletjeli u paljbu. U tom je gradu zarobljeno 150 tisuća ljudi.
Volodimir Zelenski: "Već 31 dan ne možemo naći pravdu u svijetu od potpune invazije na zemlju koja je 28 puta veća od Ukrajine. Samostalno se branimo na bojnom polju."
Sami sebi prepšteni su i stanovnici Mariupolja. Sav njihov očaj stane u ovih par rečenica koje su razmijenile majka s djetetom i bolničarka, obje na istoj strani:
"Nemamo što jesti! Nemamo hrane!"
"Nemoj širiti paniku! Šuti! Rasplakat ćeš djecu!"
"On nema pelene!"
"Rasplakat ćeš djecu! Razumiješ li me ili ne?"
"Stalno plače!"
"Čuješ li me ili ne?"
"Nemoj vrištati na mene!"
"Pa kad ne čuješ nikoga i ništa."
Preživjela djevojka Maria Radionova iz bombardiranog mariupoljskog kazališta kaže život duguje neznancu:
"U jednom sam trenutku čula zvižduk i čovjek koji je stajao iza mene me potegnuo za šal kako bih se sagnula, pritisnuo me uza zid i svojim me tijelom zaštitio. A na nas su padale krhotine, cigle i komadi zida. Kad je sve stalo podigla sam glavu i čovjek je već nestao."
Za taj napad u kojem je poginulo 300 ljudi, ali i onaj na rodilište i kompletno uništenje grada, Ukrajinci krive ovog čovjeka kojeg su prozvali Krvnikom iz Mariupolja - ruskog generala Mihajla Mizinceva.
Nakon nagađanja da je ruski ministar obrane smijenjen, a Ukrajinci su rekli da je imao i infarkt, dana Rusija pušta snimku u kojoj Sergej Šojgu drži sastanak:
"Nastavljamo s isporukom oružja i hardvera prije roka, korištenjem kreditnih sredstava. Prioriteti su precizno navođeno dalekometno oružje, zrakoplovna oprema i održavanje borbene spremnosti strateških nuklearnih snaga."
Vjerojatnost da će Rusija koristiti nuklearno oružje sve je veća, rekao je japanski premijer, koji je uz američkog veleposlanika odao počast žrtvama Hirošime, prvom gradu u povijesti razorenom atomskom bombom.
O tom scenariju još niti ne mogu razmišljati ovi ljudi kojima je zasad dovoljno pobjeći i u drugi grad kako bi spasili živu glavu. Vlakovi jedan za drugim stižu u sve manje siguran Lavov.
"Nema više Mariupolja", kazala je jedna od izbjeglih.
I teško da će ga biti, po svemu sudeći. Jer iako Rusi tvrde obnovit će ga, što je grad bez ljudi?