Sjedinjene Države i njihovi saveznici uveli su neviđene ekonomske sankcije Rusiji nakon njezine invazije na Ukrajinu. Brzina i intenzitet kazni srušili su rubalj, prisilili rusko tržište dionica na zatvaranje, a Ruse natjerale da stanu u red pred bankomatima kako bi podigli novac sa svojih bankovnih računa, piše Vox.
Središnja ruska banka odgovorila je naglim povećanjem kamatnih stopa na 20 posto i uvođenjem stroge kontrole kapitala. Te su intervencije, zajedno s tada još uvijek netaknutom sposobnošću Rusije da prodaje svoju naftu i plin u inozemstvu, pomogle u stvaranju tampon zone protiv gospodarskog kaosa nakon početnog šoka.
Ruski napori da ojačaju svoju valutu prikrivaju duboke ekonomske poremećaje i transformacije koje sankcije trenutno pokreću unutar Rusije. Sankcije Zapada izoliraju Rusiju, odsjekle su je od ključnog uvoza koji joj je potreban i za vlastitu proizvodnju kako bi njezino gospodarstvo funkcioniralo. To znači uvoz visoke tehnologije poput mikročipova, razvoj naprednog oružja do gumbova za košulje.
Ministarstvo financija predviđa da će se ruski BDP smanjiti za oko 8,8 posto u 2022. Očekuje se da će inflacija ove godine dostići čak 23 posto. Sve će to značiti poteškoće za obične Ruse, kojima se već sada smanjuju stvarni prihodi. Nekoliko desetaka tisuća pokušalo je pobjeći, posebno onih koji rade u tehničkim strukama, što je dovelo do "odljeva mozgova". Rusija će prestati objavljivati ekonomske podatake, što je taktika, kažu stručnjaci, koju je Moskva prije koristila da prikrije učinke sankcija.
SAD i europski saveznici nastavili su gomilati dodatne sankcije, a sve u pokušaju da pojačaju pritisak na Moskvu. EU je predložio postupno ukidanje ruskih naftnih derivata, a SAD bi mogao poduzeti dodatne korake, poput prijetnji sekundarnim sankcijama koje idu protiv zemalja poput Kine ili Indije, kako bi ih odvratile od kupnje jeftine ruske energije.
Čak i bez veće eskalacije, režim sankcija Rusiji jedan je od najagresivnijih u povijesti.
Dakle, hoće li sankcije biti djelotvorne, ovisi o tome što se njima namjerava postići. Jedno je jasno, s vremenom će ove sankcije Rusiji vjerojatno otežati obnovu tenkova, proizvodnju krstarećih projektila i financiranje rata. Također će otežati proizvodnju hrane i automobila. I još uvijek to možda neće spriječiti Rusiju da nastavi napad na Ukrajinu, a sve s nepredvidivim posljedicama za ostatak svijeta.
Rusija želi da svi žele rublje. Ali ne može puno učiniti sa svim tim rubljima jer sankcije blokiraju transakcije ili ih čine preskupim. Moskva ne može kupiti neku stranu robu zbog kontrole kritičnih predmeta poput mikročipova. Ta će ograničenja izravno potkopati ruski tehnološki i obrambeni sektor, što će otežati nastavak razvoja oružja ili alata poput umjetne inteligencije, pa čak i popravak oštećenih tenkova.
A sankcije su otkrile koliko se Rusija oslanja na uvezenu robu i proizvode, ne samo za stvari koje stanovništvo zemlje kupuje, već i za stvari koje su joj potrebne za proizvode koje proizvodi i prodaje u Rusiji.
Sve to znači da će rusko gospodarstvo s vremenom postati izoliranije. Podaci iz drugih zemalja pokazali su da se to već počinje događati, jer uvoz u Rusiju pada.
Ruski zrakoplovi sada su uglavnom ograničeni na domaće letove zbog sankcija, ali budući da većinu mlažnjake u Rusiji proizvode zapadne tvrtke poput Boeinga, Rusija ne može dobiti rezervne dijelove ili održavanje, ostavljajući je da reciklira dijelove iz prizemljenih aviona. Automobilske tvrtke također ne mogu nabaviti dijelove.
Ako automobilska tvrtka ne može nabaviti dijelove, možda će se morati privremeno zatvoriti i njezini će zaposlenici izgubiti prihod. Ako pekari ne mogu popraviti svoje miksere, to može značiti nedostatak kruha. Ako Rusija ne može nabaviti poluvodiče ili čipove za računala ili komunikacijske sustave, morat će napraviti opremu koja je manje tehnološki i ekonomski učinkovita. Izvješće Banke Rusije nazvalo je ono s čime se Rusija suočava "obrnutom industrijalizacijom".
Dakle, djeluju li ruske sankcije? Pa ovisi o cilju.
Rusija bi mogla smisliti kako se snalaziti kao trajno državno sankcionirano gospodarstvo poput Irana ili Sjeverne Koreje. To se vjerojatno neće dogoditi u bliskoj budućnosti, ali to je smjer kojim Rusija ide. Ali pitanje je: što Zapad zapravo želi postići time?