Christopher S. Chivvi, direktor američkog Statecraft programa u Carnegie Endowment for International Peace, objavio je analizu mogućeg ishoda ruske agresije na Ukrajinu. U jednoj verziji scenarij se odnosi i na dizanje tenzija na Balkanu.
Kako donosi The Guardian, naveo je da ratovi ponekad lako počinju , ali je načelo strategije da su uvijek nepredvidivi i da ih je izuzetno teško završiti.
"Putinov izbor rata u Ukrajini već eskalira brže nego što bi većina stručnjaka to zamislila prije samo tjedan dana. Sada je svojom vojskom opkolio velike ukrajinske gradove i prijeti da će ih sravniti s termobaričkim oružjem, kasetnim streljivom i navođenim projektilima. To će terorizirati civilno stanovništvo i moglo bi demoralizirati nadolazeći ukrajinski otpor. Mogao bi eskalirati sukob na drugu regiju, kao što je Balkan, gdje traju dugogodišnji sukobi, a Rusija ima široku mrežu obavještajnih i sigurnosnih službi. On bi mogao ugasiti svjetla u velikom američkom gradu cyber-napadom. Što je najstrašnije, podigao je razinu pripravnosti ruskih nuklearnih snaga i možda razmišlja o uvođenju izvanrednog stanja", navodi u svojoj analizi.
U međuvremenu, dalje nastavlja, NATO, G7 i niz drugih zemalja podigli su brojne ekonomske kazne na neviđenu razinu. Nekoliko europskih nacija koje su prije oklijevale uključiti se vojno u sukob sada su to učinile, šaljući oružje i financirajući ukrajinski otpor. Sve veći broj glasova u Washingtonu traži agresivniji pristup Sjedinjenih Država i NATO-a, vršeći pritisak na Bijelu kuću da podrži ukrajinsku pobunu širokim izborom oružja ili čak pozivajući NATO da uvede zonu zabrane letova iznad Ukrajine.
"Usred ove eskalacije, stručnjaci mogu razviti beskonačan broj scenarija grananja o tome kako bi to moglo završiti. No, mnoštvo ratnih igara provedenih za vlade SAD-a i savezničkih vlada i moje vlastito iskustvo kao američkog nacionalnog obavještajnog časnika za Europu sugeriraju da, ako sve skupimo, postoje samo dva puta prema okončanju rata: jedan, nastavak eskalacije, potencijalno preko nuklearnog praga; drugi, težak mir nametnut poraženoj Ukrajini koji će Sjedinjenim Državama i mnogim europskim saveznicima biti iznimno teško progutati", navodi Christopher S, Chivvi.
Po njemu Putin namjerno oblikuje svoju operaciju u Ukrajini na isti način na koji su Sjedinjene Države uokvirile vlastite operacije promjene režima na Kosovu, Iraku i Libiji, optužujući da je Ukrajina počinila kršenje ljudskih prava i da je teroristička država.
"Putin ubacuje smiješnu tvrdnju da je Ukrajina fašistička. Ovo su prozirni smokvini listovi za ono što nije ništa više od rata surovog imperijalizma. Sudeći po tome kako stvari sada stoje, čini se da je malo vjerojatno da će se Putin, koji je već toliko uložio u ovaj rat, zadovoljiti nečim manjim od potpunog pokoravanja ukrajinske vlade. Ako trenutni neujednačeni tempo ruskog vojnog napretka ne ispuni zadaću, najvjerojatnija strategija je izabrati kao primjer grad kao što je Harkiv, ostavljajući ga da izgleda Grozni ili Alepp, dva grada koja je Rusija brutalno uništila u nedavnoj prošlosti, prijeteći da će Kijev spaliti do temelja", iznio je svoja zloslutna predviđanja ovaj analitičar.
On to može popratiti napadima specijalaca u glavnom gradu kako bi uznemirili civilno stanovništvo i posijali dodatnu zbrku i nezadovoljstvo. U konačnici, mora barem prisiliti na smjenu predsjednika Volodymyra Zelenskog i njegove vlade, smatra Chivvis.
U tom slučaju, Rusija će postaviti marionetsku vladu u Kijevu, koja će potpisati uvjete predaje povoljne za Rusiju. Uvjeti će gotovo sigurno uključivati obećanje ukrajinske neutralnosti, a mogli bi ići dalje tako što će Ukrajinu formalno obvezati na rusku sferu utjecaja uz članstvo u ruskoj Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti ili njezinoj Euroazijskoj ekonomskoj uniji.
U ovom trenutku, Sjedinjene Države i njihovi saveznici suočit će se s iznimno teškim političkim izborom. Gađenje koje izaziva Putinov rat uvelike je povećalo šanse da će se Washington i neki od njegovih saveznika nastojati boriti, na primjer podržavajući ukrajinsku pobunu.
To bi otprilike odražavalo strategiju koju su Sjedinjene Države koristile da pomognu francuskom otporu protiv nacističke Njemačke.
"Što je potpora NATO-a pobuni učinkovitija, Kremlj bi vjerojatno bio spreman riskirati napade na sigurna utočišta na teritoriju NATO-a – najvjerojatnije koristeći neregularne snage ili čak zloglasnu Wagnerovu grupu, privatnu organizaciju koja globalno djeluje kao kvazi-specijalne snage Kremlja. Te bi operacije mogle dovesti do masovne eskalacije koja bi otvorila vrata puno širem ratu između NATO-a i Rusije – upravo onom ratu koji je Joe Biden pokušavao izbjeći.
(AP IMAGES)
"Alternativno, pobuna bi mogla uvelike oslabiti ruske snage", kaže i potom se referira na ukrajinsku vojsku ustanka koja bi mogla nanijeti velike štete ruskim snagama i narušiti Putinovu poziciju među ruskim elitama, o čijoj potpori ovisi za vlast.
"Ukrajinske snage imale bi velike poticaje da se bore unutar ruskog teritorija, napadajući rusku pozadinu u Bjelorusiji i samoj Rusiji. Mogući su i drugi putovi prema daljnjoj eskalaciji, ali svi oni na kraju vode prema nuklearnom pragu. Brojne ratne igre koje su izveli Sjedinjene Države i njihovi saveznici nakon ruske invazije na Ukrajinu 2014. jasno pokazuju da bi Putin vjerojatno upotrijebio nuklearno oružje ako zaključi da je njegov režim ugrožen. Teško je točno znati kakav bi ga razvoj događaja dovoljno uplašio da prijeđe nuklearni prag. Svakako bi bila dovoljna velika NATO vojska koja uđe na ruski teritorij", navodi ovaj stručnjak.
Ali što ako su mu događaji u Ukrajini olabavili vlast kod kuće? Doista, čini se da je mogućnost promjene režima u Rusiji neizravno vezana uz to što bi Putin izgubio u Ukrajini - to je logika onih koji se danas zalažu za eskalaciju.
Analitičar dalje navodi: "Prelazak preko nuklearnog praga ne bi nužno značio trenutnu nuklearnu razmjenu pune snage - drugim riječima, globalni termonuklearni rat. Ali to bi bio iznimno opasan, prijelomni događaj u svjetskoj povijesti.
Nuklearna opcija o kojoj se najčešće raspravlja posljednjih dana uključuje Rusiju koja koristi malo nuklearno oružje ("nestrateško nuklearno oružje") protiv određenog vojnog cilja u Ukrajini. Takav napad mogao bi imati vojnu svrhu, kao što je uništavanje zračne luke ili drugog vojnog cilja, ali bi uglavnom bio usmjeren na demonstraciju volje za korištenjem nuklearnog oružja ili na "eskalaciju radi deeskalacije" i zastrašivanje zapada da odstupi."
Neki analitičari dovode u pitanje sposobnost Rusije da zaista izvede takvu operaciju, s obzirom na nedostatak prakse. Nažalost, ovo nije jedina ili čak najvjerojatnija opcija dostupna Kremlju.
(AP Images)
"Na temelju ratnih igara koje sam vodio nakon Putinove invazije 2014., vjerojatnija opcija bila bi iznenadni nuklearni test ili nuklearna detonacija na velikoj visini koja oštećuje električnu mrežu velikog ukrajinskog ili čak NATO grada. Zamislite eksploziju zbog koje se svjetla gase iznad Osla", ukazao je Chivvis.
Te su ratne igre pokazale da bi najbolji odgovor SAD-a na ovu vrstu napada bio prvo demonstriranje odlučnosti SAD-a odgovorom u naravi, usmjerenom na metu slične vrijednosti, nakon čega bi slijedila suzdržanost i diplomatski napori za deeskalaciju.
"U većini igara Rusija i dalje odgovara drugim nuklearnim napadom, ali u igrama koje prođu 'dobro', Sjedinjene Države i Rusija nakon toga uspijevaju deeskalirati, iako samo u okolnostima kada obje strane imaju jasne političke vanjske korake i kada su komunikacijske linije između Moskve i Washingtona ostale otvorene. U svim ostalim igrama svijet je u osnovi uništen", strašna je prognoza ovog stručnjaka.
"Čak i u boljem slučaju, kada obje strane maknu prste s okidača, nuklearni tabu je razbijen i mi smo u potpuno novoj eri: dvije nuklearne supersile upotrijebile su svoje nuklearno oružje u ratu. Same posljedice širenja bile bi dalekosežne, jer druge zemlje ubrzavaju svoje programe nuklearnog oružja. Sama činjenica da je nuklearni tabu razbijen povećava izglede da se nuklearni prag ponovno prijeđe u budućim sukobima, ne samo između Rusije i Amerike, već i s Kinom, između Indije i Pakistana, na Bliskom istoku ili drugdje. Čak i ovaj ishod u kojem je svijet "spašen", Sjedinjenim Državama je daleko gore nego što je bilo prije izbijanja rata u Ukrajini prošlog mjeseca", navodi Chivvis.
Što je alternativa?
"Još jednom, mogući su beskonačni scenarije, ali postoji jedan osnovni koji pomaže u pojednostavljenju razmišljanja. Počinje nastojanjem da se izbjegne daljnja eskalacija danas. Do sada je Bidenova administracija mudro suzdržavala izravnu američku vojnu umiješanost u sukob, ali suzdržavanje od sve većeg zbora glasova, koji se zalažu za eskalaciju, može biti teško sljedećih dana ako ruske snage brutalno opustoše ukrajinske gradove. No, najteži izazov leži malo dalje na putu s gore opisanim scenarijem: kako odgovoriti ako Rusija u Ukrajini nametne marionetski režim? To bi stavilo Sjedinjene Države u gotovo nemoguću poziciju da moraju birati između daljnje eskalacije i kompromisa na samim principima koji su ih doveli do rata na prvom mjestu - prava nacije poput Ukrajine da bude slobodna i neovisna o podjarmljivanju stranoj vlasti", smatra Chivvis.
U ovom scenariju, Bidenova administracija morala bi pokazati izvanredno vodstvo i snagu da zadrži svoju koaliciju i usmjeri je prema suzdržanosti. Suočila bi se s iznimno visokim pritiskom europskih prijestolnica, ukrajinskih lobija i drugih da odbaci marionetsku vladu i nastavi se boriti, možda priznavanjem ukrajinske vlade u egzilu.
