Jezivi napad koji je teroristička skupina Hamas izvela 7. listopada upadom na izraelski teritorij, možda se mogao spriječiti. Izraelski obavještajci su zakazali. Je li to zato što su se previše opustili ili zato što nisu shvaćali ozbiljno upozorenja koja su im pristizala iz Egipta iz Saudijske Arabije? Međutim, čak i da je ovo posljednje bilo u pitanju, jedno upozorenje trebalo je shvatiti ozbiljno. Ono, koje je uputio - Hamas.
Kako navodi Foreign Affairs, Saleh al-Arouri — broj dva vođa skupine, sa sjedištem u Bejrutu - krajem kolovoza izjavio je za libanonski kanal vijesti da bi politika izraelske vlade, posebice ono što je opisao kao otimanje zemlje na Zapadnoj obali i njezina želja da kontrolira Džamija Aqsa u Jeruzalemu, mogla izazvati regionalni rat. "Pripremamo se za sveopći rat", rekao je, "i pomno razgovaramo o izgledima ovog rata sa svim relevantnim stranama".
Doista, delegacija Hamasa sastala se u travnju u Bejrutu s Hassanom Nasrallahom, vođom libanonske terorističke skupine Hezbollah, kako bi razgovarali o suradnji između dviju organizacija kao "osovine otpora" protiv Izraela. Sastanak nije bio prvi takve vrste. Dužnosnici Hamasa, Hezbollaha i iranskih snaga Quds godinama se redovito sastaju u Iranu i Libanonu. Nakon raketnog rata između Hamasa i Izraela u svibnju 2021., urednik libanonskih novina povezanih s Hezbollahom izvijestio je da su Hamas, Hezbollah i Iran koordinirali borbe iz "zajedničke ratne sobe" u Bejrutu. U tjednima i mjesecima prije napada 7. listopada, Hamas nije emitirao da će napasti Izrael, ali svakome tko je gledao, njegove su namjere bile u potpunosti vidljive.
POGLEDAJTE VIDEO: Tisuće mladih u pustinji u bijegu od Hamasa
Strah od normalizacije odnosa
Ako to nije bilo jasno 2006. godine kada su preuzeli vlast u Pojasu Gaze, ovog listopada Hamas je jasno dao do znanja za što se zalaže i što želi. Iako su za planiranje pokolja vjerojatno bili potrebni mjeseci, čini se da je odluka da se on izvrši sada povezana s Hamasovim strahovima oko normalizacije odnosa Izraela i Saudijske Arabije te mogućnosti koju predstavlja politički i društveni nered koji muči Izrael.
Eskalacija bi, izračunali su čelnici skupine, opstruirala ovaj novi diplomatski napor koji bi u njihovim očima trajno potkopao položaj palestinske stvari među arapskim i muslimanskim zemljama. Štoviše, normalizacija bi učvrstila savezništvo protiv Irana i njegovih opunomoćenika, uključujući Hamas i Hezbollah. Iran i Hezbollah stoga ne samo da su pojačali svoju zapaljivu retoriku, već se čini da su također bili uključeni u strateško planiranje napada na Hamas.
Zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost Jonathan Finer rekao je 9. listopada u intervjuu za CBS News da je Iran bio "široko suučesnik" u napadu s obzirom na dugogodišnje financiranje, obuku i naoružavanje Hamasa. Državni sponzori terorizma i njihovi opunomoćenici uvijek su najopasniji kada su im interesi savršeno usklađeni, a ovdje su Hamas, Hezbollah i Iran svi imali jake poticaje da poremete dogovor.
Planiranje Hamasovog masakra započelo je prije najmanje godinu dana, izjavili su zapadni i bliskoistočni obavještajni dužnosnici za The Washington Post, "uz ključnu potporu iranskih saveznika" (Hezbollaha). Takvo operativno planiranje dopire do temeljne prirode Hamasa, koji je uvijek bio predan uništenju Izraela i protivio se rješenju s dvije države. Regionalna normalizacija s Izraelom dala je Hamasu razlog za napad sada. Čelnici Hamasa, Hezbollaha i Irana održali su govore u proteklih nekoliko tjedana osuđujući normalizaciju s “cionističkim neprijateljem”. Oni su uspostavu diplomatskih odnosa između Izraela i Saudijske Arabije vidjeli kao transformativni događaj. Stvorio bi de facto obrambeni savez protiv Irana i učinkovito ukinuo palestinski veto nad arapskim i muslimanskim mirotvorstvom s Izraelom.
Dana 2. listopada, Nasrallah se protivio nastajanju sporazuma u televizijskom govoru: "Svaka zemlja koja potpiše sporazum o normalizaciji mora biti osuđena, a njezini postupci osuđeni. To je vrlo opasan korak i zabijanje [u leđa] palestinskog naroda, džamije al Aqsa i napuštanja Palestine." Čelnici Hamasa izdali su slične izjave.
Uništenje Izraela
Hamas i njegovi pristalice u Bejrutu i Teheranu također su vidjeli priliku. Nedavni politički i društveni preokret u Izraelu uvjerio je Nasrallaha da je Izrael doista - kako je opisao zemlju godinama ranije - "slabiji od paukove mreže". U veljači je objasnio da politička kriza u Izraelu uzrokuje unutarnju slabost i sigurnosne izazove za zemlju. Hamas je također shvatio da je granica Gaze ranjiva na napad budući da su izraelski vojni dužnosnici tamo smanjili broj izraelskih trupa, više se oslanjajući na sustave nadzora, senzore i daljinski automatizirane mitraljeze. (Hamas je koristio dronove da onesposobi dijelove mobilnih komunikacijskih sustava izraelske vojske, čineći mnoge od tih automatiziranih sustava beskorisnima.)
Za sada se čini da je Hamas sam izveo koordinirani napad na izraelske zajednice. Ali operacija Hamasa dolazi ravno iz Hezbollahove igre, one kojoj se izraelska vojska godinama trenirala suprotstaviti se na sjevernoj granici. Dio šoka bilo je vidjeti poznatu taktičku operaciju - gaženje izraelskih zajednica, ubijanje i otmice civila, i snimanje videa boraca koji drže izraelski teritorij kako bi probili golemu rupu u izraelskom osjećaju sigurnosti i odvraćanja - ali na drugoj granici.
U izjavi objavljenoj 7. listopada, Ismail Haniyeh, visoki politički vođa Hamasa, pohvalio je "veliku pobjedu" i "blistav trijumf" svoje skupine. Pozdravio je njegove "pobožne i hrabre borce" i pobunio se protiv "defetista"—arapskih vođa koji teže normalizaciji odnosa s Izraelom. Zatim je, pokazujući pravo lice Hamasa, obećao proširiti borbe na Zapadnu obalu i dalje u Izrael i pozvao "cijelu arapsko-muslimansku zajednicu" da se pridruži bitci kako god može. Koji bi bio cilj? Osloboditi Hamasove zatvorenike iz izraelskih zatvora i zatim "osloboditi" džamiju al Aqsa i cijelu povijesnu Palestinu; drugim riječima, uništi Izrael. "Kažemo svim zemljama, uključujući naše voljene arapske zemlje: morate znati da ovaj entitet koji nije u stanju zaštititi se od naših boraca nije u stanju pružiti vam sigurnost ili zaštitu", poručio je Haniyeh onima koji su namjeravali nastaviti normalizaciju odnosa s Izraelom.
Neke arapske zemlje mogle bi poslušati Haniyehovo upozorenje, ali kada se prašina slegne, rezultat rata mogao bi biti suprotan. Regionalne sile, poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, vjerojatno će zaključiti da bi se trebale udružiti kako bi se suprotstavile rastućoj mreži terorista i militanata Irana i njegovih saveznika, kluba koji uključuje ne samo Hamas i Hezbollah, već i Hutije u Jemenu i šiitske milicije u Iraku. Za zaljevske države, lekcije iz ovog rata odnosit će se na Iran i njegovu proxy mrežu šire, a ne samo na Hamas.
Ne može se poreći, međutim, da je barem kratkoročno, Hamasov masakr usporio izglede za normalizaciju.
Uvlačenje u klopku?
Normalizacija odnosa između Izraela i Hamasa pak nije na stolu. Izrael vodi borbu protiv Hamasa u Gazi, a palestinski građani trpe tragične posljedice rata. Međutim, Hamas je to možda i znao. Možda je to bio dio plana, da se Izrael uvuče u bitku od kuće do kuće u Pojasu Gaze - tamo gdje je Hamas izgradio mrežu tunela i opsežnu urbanu obranu s posebnom svrhom nanošenja teških gubitaka svim izraelskim trupama koje uđu na teritorij.
Uđu li izraelske kopnene snage u Gazu, drugu ili čak treću frontu mogao bi otvoriti Hezbollah napadom na izraelske vojnike iz Libanona i s dijela Golanske visoravni pod kontrolom Sirije. Potencijal za horizontalnu eskalaciju na druge fronte nešto je na što Hamas računa. Čak su se i jemenski Hutiji i iračke šijitske milicije uključile s vlastitim prijetnjama.
Koristeći Gazu kao sigurno utočište, Hamas je regrutirao i obučavao velike borbene snage i izgradio sposobnost za proizvodnju vlastitih raketa i minobacača i kopanje sofisticiranih tunela. Umjesto da se pridržava dugoročnog prekida vatre koji je omogućio stanovnicima Gaze da rade u Izraelu i razvijaju svoje gospodarstvo, Hamas je odlučio započeti rat koji, prema riječima njegovog političkog vodstva, ima samo jedan kraj.
"Ovo je ultimativni džihad", vikao je Haniyeh dok se odvijao napad 7. listopada, "čiji ishod može biti samo pobjeda ili mučeništvo."
