Na snimci koja se nakon napada proširila internetom, nosila je crveni šal preko ramena i zajedno s desecima drugih prestravljenih posjetitelja festivala mahnito trčala tražeći zaklon, a onda se popela na stražnji dio automobila koji ju je odveo na sigurno.
Svijet se tjednima pitao je li uspjela pobjeći i preživjeti, a sada ju je pronašao Daily Mail i s njom porazgovarao.
Mlada djevojka po prvi put o napadu
Riječ je o Vladi Patapov, 25-godišnjoj majci jednog djeteta rođenoj u Ukrajini, a koja sada živi u Ašdodu u Izraelu gdje radi kao organizatorica vjenčanja.
Veći dio tog strašnog dana bila je odvojena od svog partnera Matana, gledala kako joj pucaju u prijatelje i bježala od naoružanih napadača. Prošla su gotovo 24 sata prije nego što se vratila kući i konačno mogla zagrliti svoju trogodišnju kćer Romi.
"Nisam dosad baš govorila o tome što se sve dogodilo, još uvijek mi je jako bolno. Podijelila sam sa svojom obitelji užas tog dana i još uvijek svako jutro zahvaljujem Bogu što sam živa", kazala je Vlada.
"Ponekad osjećam grižnju savjesti što sam preživjela, a drugi nisu. Ono što se meni dogodilo trajalo je možda samo 18 sati, ali za mnoge bol još uvijek traje i stalno razmišljam o taocima koji su još uvijek u Gazi. Ne smijemo ih zaboraviti", kazala je
POGLEDAJTE VIDEO: Kako je Tik Tok radikalizirao mlade oko rata u Gazi? 'Lajkamo stvari koje nam se dopadaju'
Čudno je, kaže, što uopće nije htjela ići na festival.
"Matan je nabavio karte, išli smo s prijateljicom, ali čitavo sam vrijeme imala osjećaj da nešto ne štima. Romi je tog dana bila jako tiha, a obično uvijek trčkara okolo i igra se sa svojim igračkama, ali tog dana je bila mirna. Sada sam sigurna da je predosjećala da će se dogoditi nešto strašno", govori ova mlada djevojka.
Nakon što su stigli na mjesto festivala u Re‘imu, samo par kilometara od granice s Gazom, Vlada, Matan i njezina prijateljica Mai postavili su šator i proveli večer razgovarajući.
'Bilo je vrlo čudno'
"Sjećam se da je atmosfera bila vrlo čudna, ljudi su se zabavljali i plesali, ali za mene nije bilo energije, nisam plesala onoliko koliko inače plešem kad idem na ovakve festivale. Bilo je oko 3 sata ujutro i legla sam na prostirku spavati", kazala je.
"Pomislila sam da je čudno organizirati festival tako blizu granice s Gazom i da tu i tamo sigurno dolete rakete, ali zaključila sam da organizatori festival ne bi održali festival da su mislili da je opasno", kazala je.
Trenutak napada
Vlada se probudila u 6.30 ujutro kada je zazvonila aplikacija za uzbunu zbog zračnog napada na njezinu telefonu.
"Tražila sam Matana i Mai i odmah sam čula pucnjavu. Bilo je glasno i vrlo blizu nas. Nekoliko sekundi nisam znala što se događa, a onda je Matan samo povikao da moramo otrčati u auto. Projektili su počeli padati i naređena je evakuacija, a ljudi su počeli trčati prema svojim automobilima. Mislim da su u početku ljudi mislili da je to samo jedan od onih rutinskih raketnih napada iz Gaze i tek smo kasnije, kada smo pogledali u svoje telefone, shvatili da je to bila prava invazija i da su nas ti teroristi htjeli ubiti", kazala je Vlada.
"Ni dan-danas ne razumijem zašto se to dogodilo. To je bio samo glazbeni festival, bilo je mirno, ljudi su plesali, a oni su došli i ubili ljude, neke moje prijatelje. Zbog čega?", pita se Vlada.
Dok su autom pokušavali pobjeći s festivala, ugledali su naoružanog čovjeka.
Pokušali su pobjeći
"Svi su trubili, ja sam bila na suvozačevom mjestu, Mai otraga, a Matan je vozio. Tada smo ispred nas vidjeli čovjeka u vojnoj uniformi. Mislili smo da je riječ o izraelskom vojniku i da će sve biti u redu, a onda je tip nekoliko automobila ispred nas izašao, a vojnik ga je ubio. Sad znam da je to bio terorist", prisjeća se.
"Svi smo se sagnuli, a meci su počeli pogađati automobile oko nas. Ni sama ne znam kako, ali mi nismo bili pogođeni, a Matan nas je uspio vratiti u rikverc da pokušamo izaći na drugu stranu. Bio je pravi kaos, napuštenih automobila bilo je posvuda i uspjeli smo doći do skloništa uz cestu, gdje nam je policajac vikao da nastavimo voziti prema istoku ako želimo ostati živi. Matan je nastavio voziti, ali nismo daleko stigli i onda smo vidjeli teroriste na autima, motorima i kamionima kako idu prema nama i pucaju. Pokušali smo voziti preko polja, ali smo zapeli pa smo svi izašli i pokušali se spasiti trčanjem."
Dolazak 'anđela'
Vlada je nastavila: "Tu negdje sam se razdvojila od Matana i nisam znala gdje je. Počela sam trčati s Mai i stigle smo do nekih stabala. Obje smo plakale. Nismo znale što da radimo ni kamo da idemo i jedino o čemu sam mogla razmišljati bila je Romi. Stalno mi je njezino lice bilo pred očima i govorila sam si da moram preživjeti zbog nje."
"Tako smo Mai i ja ponovno počele trčati i tada je nastala ona slika s crvenim šalom. Nakon toga sam ušla u auto svog anđela, čovjeka koji se zove Yosef Ben Avu. Stao je i rekao nam da uđemo, što smo i učinili. Bilo nas je osam u autu, bila je to Kia Picanto i svi smo bili jedni na drugima. Nazvala sam Matana i rekla mu da sam dobro, a on je rekao da su i njega pokupili i da je na sigurnom."
Vlada i Mai su na kraju stigli do sigurne vojne baze u Tze‘elimu, dok je Matan otišao do one u 20 minuta udaljenom Orimu.
"Cijela stvar je trajala tri sata. Najduže je bilo čekanje u bazi prije nego što su me pokupili i odveli kući vidjeti Romi, a ja sam je zagrlila najjače ikad", govori ova mlada majka.
