U petak je izraelska vojska naložila civilnim stanovnicima Pojasa Gaze neka napuste sjever tog područja, ali svima je jasno kako niti na jugu nisu sigurni. Još uvijek Hamas drži oko 120 taoca koji, kako ta teroristička organizacija tvrdi, nisu poginuli u napadu izraelske vojske i čije su leševe našli izraelski vojnici. Iz Berlina se čuje kako je među njima i osam njemačkih državljana i kako se „koriste svi kanali“ – prije svega preko Egipta kako bi oni bili pušteni.
I palestinska novinarka Hazem Balousha je napustila Gazu i kaže kako obični ljudi u Pojasu Gaze o svemu tome jedva da išta znaju, još manje im je do nekakvog slavlja zbog raketnog napada na Izrael i brojnih žrtava na izraelskoj strani. Jedino što znaju da je u Pojasu Gaze već preko 2300 žrtava i da bi u srdžbi Izraelaca zbog ovog mučkog napada i vojnog odgovora koji se ubrzo očekuje, lako mogli ubrzo i oni biti među njima. Ali i bijeg je težak: čitav Pojas Gaze je geografski razmjerno malen, ali tamo živi preko dva milijuna stanovnika i najmanje milijun Palestinaca moraju napustiti svoje domove.
POGLEDAJTE VIDEO: Milijun Palestinaca dobilo rok da presele iz Gaze na jug: Nešto kao da se na pola Pelješca smjesti cijela Slavonija
DW: Kako je izgledao grad Gaza kad ste otišli?
Vlada nered, vlada kaos. Nitko ne zna što se događa. Kad sam odlazila iz grada Gaze, vidjela sam duge kolone vozila, ljude s madracima na krovu automobila, auti nakrcani djecom. Neki ljudi bježe pješice jer nemaju transport. Vidjela sam i kola s upregnutim magarcima koja odlaze na jug. Vidjela sam uništene višekatnice u različitim područjima. Neke dijelove nisam prepoznala jer su toliko uništeni. Posvuda su ruševine i prašina.
Gaza i čitav Pojas Gaze je potpuno zamračen. Nema struje, nema vode. Internet je veoma ograničen, ali samo ponegdje. Posvuda su repovi: pred pekarnicama, pred trgovinama živežnim namirnicama… Jedva smo uspjeli sad i razgovarati jer niti mobiteli ne funkcioniraju kako treba: signal je veoma slab, a svi pokušavaju nazvati nekoga da čuju gdje su i kako su.
Neki su otišli već u petak. Vidjela sam gomilu ljudi koji kreću iz grada i sa sjevernih dijelova na jug. Neki ljudi ostaju u školama, neki se raspituju okolo ima li negdje mjesto gdje mogu ostati. Upravo sad pred mnom vidim ljude koji pokušavaju napuniti posude s vodom jer po zgradama nema vode. Tako ne možete koristiti niti nužnik. I ja osobno se nisam tuširala već pet dana i prilično zaudaram. I hrana je ograničena.
DW: Kako izgleda tamo gdje se nalazite, u izbjegličkom logoru u Nuseiratu?
Tu je još veća gužva. Svi hodaju naokolo, više nego na drugim mjestima koje sam vidjela, a nema niti goriva. Nema benzina na postajama, stala sam na više mjesta da napunim spremnik auta jer niti ja nemam mnogo benzina nakon što sam iz Gaze došla ovdje. Na svakoj postaji mi kažu: nema, nema, nema nikakvog goriva, idite na drugu postaju, ali nema goriva nigdje. Ne prometuje niti javni prijevoz. Ponegdje se vide ljudi koji tek sjede ili spavaju u autima. Ponijeli su sa sobom sve što su mogli prenijeti. Neki ljudi pale generatore tek da bi napunili svoje mobitele.
DW: Kakvo raspoloženje vlada?
Ljudi su srditi, ljudi su očajni. Ne znaju što se zbiva niti što će se dogoditi. Mnogi me pitaju, je li se negdje vode pregovori o prekidu paljbe ili nešto. Glavna je stvar da tek gledaju kako da ostanu živi i sigurni. Ali nitko ne zna, je li i ovdje sigurno ili nije. Neki pokušavaju čuti na radiju što je novo i što se događa. Sve je čisto ludilo.
