Najopakija bolest današnjice u skoroj budućnosti treba nestati, ali to ne može biti plod stihije nego agresivnih ulaganja i promišljenih znanstvenih i organizacijskih napora zajednice.
Ta je ideja vodilja pokrenula skupinu hrvatskih znanstvenika da na zagrebačkom Rebru organiziraju centar za liječenje autoimunih kroničnih bolesti koje izaziva presađivanje matičnih stanica iz krvi (cGVHD).
"Hrvatska ima jake nezavisne pojedince, ali moramo razviti mehanizme za transfer znanja iz dijaspore te preko stvaranja kritične mase podići sustav na višu razinu", kaže idejni pokretač i voditelj projekta dr. Steven Živko Pavletić, svjetski priznati stručnjak i voditelj Odjela za presađivanje matičnih stanica američkog Nacionalnog instituta za rak (NIC). Njega ova akcija privremeno vraća na mjesto početka karijere.
Pavletić priznaje kako tvrdnja da rak uskoro treba nestati 'može zvučati podjednako futuristički kao najava puta na Mjesec krajem 19. stoljeća'.
No, američki Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) u kojem Pavletić ima istaknutu ulogu, ne puca naprazno. Godišnje raspolažu s proračunom od 30 milijardi dolara, od čega jedan od 27 instituta, Nacionalni institut za rak (NCI), sâm s oko sedam milijardi dolara! Zbog svoje važnosti taj je sustav izravno pod nadzorom predsjednikom SAD-a.
Pored sve boli, patnji i golemih ljudskih gubitaka, njegova administracija u fokus stavlja izravne godišnje troškove pobolijevanja od raka koji u SAD dostižu 103 milijarde dolara, plus 161 milijarda dodatnih indirektnih troškova.
"Da liječenja imaju veći ekonomski nego humanitarni značaj utvrdio je naš Andrija Štampar još 1926. godine", podsjeća Pavletić, istaknuti hematolog i onkolog, profesor na Sveučilištu Georgetown i osnivač udruge iseljenika Hrvatska ura.
Njegov plan suzbijanja raka počiva na tri točke. Prvo, izbaciti faktore rizika poput pušenja. Drugo, stvoriti prevenciju u kojoj mnogo očekujemo od razvoja novih i pouzdanih metoda ranog otkrivanja raka – iz uzoraka krvi na primjer – što bi trebalo povećati broj bolesnika liječenih u ranoj fazi kada je izlječenje moguće. Treće je sâmo liječenje u kojem je najuspješnija terapija presađivanja matičnih stanica iz perifernog krvnog sustava. Cilj te terapije je izlječenje a ne palijativno liječenje, napominje Pavletić.
Dakle, ovdje nije riječ o presađivanju matičnih stanica iz koštane srži, koje je pouzdanije, ali teže i skuplje, nego o presađivanju iz perifernih krvnih sustava druge osobe, kod koga je liječenje jednostavnije i jeftinije, a oporavak brži. Međutim, kod njega nastaju komplikacije, javljaju se kronične reakcije na alogene stanice koje zahvaćaju oči, kožu, usta, disanje… i ugrožavaju život primatelja stanica.
U Hrvatskoj se prema podacima iz 2010. godišnje dijagnosticira blizu 21 tisuća novih oboljenja od raka, a umre oko 13,5 tisuća oboljelih. Zahvaljujući napretku u liječenju, 130 tisuća oboljelih produžava život, od kojih blizu polovica za oko pet godina.
Ne ohrabruju službeni podaci da je od 18 i pol milijardi kuna koje su tijekom 2011. utrošene na zdravstvenu zaštitu, za rano otkrivanje zloćudnih bolesti izdvojeno tek malo manje od 17 milijuna kuna, i da postoji tendencija strmoglavog smanjenja, budući je to tek 57 posto iznosa od prethodne godine. Također, samo u prvoj polovici prošle godine na bolovanja zbog zloćudnih novotvorina izdvojeno je više od 40 milijuna kuna.
"Umjesto pasivnog liječenja, Hrvatska treba agresivno krenuti u ulaganja protiv raka, kako bi uz pomoć jakih pojedinaca stvorila svoje programe i institucije koje će i građanima i državi olakšati teškoće", ocjenjuje Pavletić.
Ohrabruju povijesna iskustva Hrvatske, koja u transplantacijskom liječenju ima vodeću ulogu u ovom dijelu Europe. Prvu transplantaciju koštane srži izvela je 1983., dok je prva prava moderna transplantacija u svijetu obavljena 1968. godine.
Danas se u svijetu obavi oko 50 tisuća transplantacija matičnih stanica iz alogene krvi, od čega oko 15 tisuća u Americi i oko 20 tisuća u Europi.
Na Rebru pripremaju osnivanje centra za liječenje autoimunih kroničnih reakcija na presađivanje matičnih stanica. Američko veleposlanstvo u Zagrebu odobrilo je stipendiju za Pavletićev šestotjedni boravak u Zagrebu koji završava ovaj vikend.
Cilj centra je koordinirati rad dvadesetak različitih specijalista, harmonizirati liječenje i omogućiti da se postojeći resursi koriste efikasno.
Do sada smo postavili protokol obrade podataka koji će omogućiti da ih koristimo u znanstvene svrhe i formirali tim ljudi koji koordinira dr. Lana Grković, jedna iz niza mladih liječnica i liječnika koji su prošli specijalizaciju na NCI-u, kazuje dr. Pavletić i ističe podršku šefa Zavoda za hematologiju dr. Damira Nemeta.
Formalno otvorenje očekuje se sredinom studenoga, za kada je zakazan znanstveni simpozij posvećen tom problemu. Centar će vjerojatno imati regionalni značaj, no njegov uspjeh ovisi o tome kako će u redoviti klinički rad ugraditi vrhunsku znanost, hoće li se kroz njega moći postavljati znanstvena pitanja i objavljivati članci visokog ranga, i sl. Zato su potrebna sredstva koja višestruko prelaze i najpovoljnija očekivanja državnih dotacija, pa se ekipa centra orijentira na europske projekte, farmaceutsku industriju, gospodarstvo i druge izvore.
Pavletić naglašava da Hrvatska treba uz pomoć dijaspore stvarati međunarodne grupe i razvijati sustav do osnivanja virtualnog nacionalnog instituta za rak, koji će joj omogućiti da bude partner u iskorjenjivanju raka.
U tome leži drugi dio njegova odgovora: kada će ta najopakija bolest nestati?
"Možda za 20, 30 ili 50 godina?!", sliježe ramenima Pavletić i zaključuje: "Ne znam. Ovisi o uspješnosti naše borbe."