Kaos na istoku Ukrajine širi se i na jug te zemlje. Svijet je
šokiran sinoćnjom tragedijom u Odesi, na obali Crnog mora, gdje
je sukob pristaša Moskve i Kijeva kulminirao požarom u kojem je
stradalo više od 40 ljudi. Ukrajinska vojska u međuvremenu
nastavlja akciju protiv separatista koji su jutros oslobodili
sedmoricu europskih vojnih promatrača.
Kako mnogi strahuju da je rat pred vratima, RTL
Danas je razgovarao s Mirkom
Bilandžićem, stručnjakom za međunarodnu sigurnost i
profesorom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Vidjeli smo da je stanje na istoku i jugu Ukrajine sve
gore. Kako bi se sljedećih dana situacija mogla
razvijati?
Ovo čemu svjedočimo u Ukrajini posljednjih dana je očekivani
nastavak ukupne ukrajinske krize koja traje već mjesecima.
Transformira se nasilje sa zapada na istočne i jugoistočne
djelove Ukrajine, pri čemu je situacija je na tim djelovima
daleko složenija i složeniji su zahtjevi u odnosu na ranije
nasilje u toj zemlji. Imamo eskalaciju nasilja u kojem jedan
unutarnji sukob. Što će se dogoditi - to je teško predvidjeti.
Ono što bi bilo najpoželjnije jest zaustavljanje nasilja, ali
bojim se, gledajući sveukupne okolnosti, da bi se mogao dogoditi
nastavak iste faze nasilja i u narednom razdoblju.
Pratimo razvoj događaja već nekoliko mjeseci, koliko
ukrajinski scenarij ima poveznica s događanjima u Hrvatskoj uoči
i na početku Domovinskog rata?
Jedina razlika je globalni kontekst. Ostalo je gotovo identično.
Dakle, imamo jednu kriznu situaciju s multietničkim elementima u
jednom kompaktnom području. Imamo utjecaj inozemnih elemenata u
formi specijalnih operacija, odnosno takozvanih tajnih akcija u
političkom i propagandnom smislu, koji su priprema za realizaciju
puno ozbiljnijih strateških ciljeva s mogućnošću vojne
intervencije.
Moskva od početka tvrdi da njihova vojska ne sudjeluje u
pobuni na istoku Ukrajine, no bi li proruski separatisti uopće
mogli blokirati institucije i cijele gradove bez podrške iz
Rusije?
U formalnom smislu, ruska vojska ne sudjeluje u svim tim
operacijama. Ali nema dileme da je utjecaj ruske politike i
sigurnosnih snaga itekako evidentan u pogledu logistike,
organizacije, pripreme i izvršenja samih akcija na području juga
i istoka Ukrajine.
Rusija je zbog ukrajinske akcije sinoć sazvala izvanredni
sastanak vijeća sigurnosti UN-a, no nastalo je međusobno
optuživanje za licemjerje i dvostruke standarde. Vidite li
mogućnosti za diplomatsko rješenje krize?
Ukrajina je inače žrtva jedne velike ozbiljne strateške igre
između Istoka i Zapada, koji već duže vremena pokušavaju
diplomatski riješiti ovu situaciju. Zadnjih deset sastanaka
Vijeća sigurnosti pokazali su se neefikasnima. Jedino rješenje, s
obzirom na složenost situacije, jest diplomatsko. Ali sama
nemogućnost racionalizacije toga što se diplomatski dogovori
govori nam o tome koliko je strateški važna Ukrajina i Istoku i
Zapadu. I oni ne žele to diplomatsko rješenje. Oni žele ukrajini
u orbiti svojih strateških interesa.
Vidjeli smo jučer u Washingtonu američkog predsjednika i
njemačku kancelarku kako Moskvi ponovno prijete širim sankcijama,
no sve dosad, čini se, nije imalo efekta. Jesu li sankcije ipak
blage jer Njemačka i neke druge europske zemlje tako štite svoje
gospodarske interese?
Sankcije imaju stanoviti psihološki utjecaj u gospodarskom smislu
u Rusiji. Ne mislim da će se dogoditi neke ozbiljnije sankcije
budući da je Rusija treći vanjskotrgovinski partner Europe i da
energensta sigurnost Europe ovisi o Rusiji. Putin je vrlo
svjestan tih strateških odnosa i može kalkulirati. Međutim, u
slučaju eskalacije sukoba, takve mogućnosti nisu isključene. Ono
što je negativno za Rusiju ovih dana jest jedno globalno, barem
Zapada, neodobravanje ovakvog ruskog ponašanja.
Neki analitičari već govore da se ova kriza dugoročno može riješiti jedino odlaskom Putina s vlasti. Je li to uopće realno očekivati u nekom od scenarija?
Putin suvereno upravlja Rusijom u različitim statusima već 18 godina. Što se tiče ove krize, on se kratkoročno pokazao kao puno ozbiljniji strateg od Zapada. U ovom trenutku, on je u prednosti u pogledu realizacije strateških interesa u odnosu na Zapad. Ukoliko dođe do izolacije Rusije u slučaju eskalacije te njegove imperijalističke politike, naravno da bi to oslabilo poziciju Putina. Ali to nije izvjesno u nekom predvidivom razdoblju.