Silovatelj kojem se desilo ubojstvo ili monstruozni zločinac s visokim kvocijentom inteligencije? Dragan Paravinja manipulirao je do kraja!
"Ja nikad nikoga nisam ubio, silovao niti išta takvo pokušao. Kako Hrvatska zna da je ta cura ubijena kad nema svjedoka ni tijela", rekao je Paravinja 11.7. 2011. godine. kad se suočio s prvim optužbama.
17 mjeseci činilo se to savršeno ubojstvo, kao iz filma. Antonija Bilić jednostavno je nestala. 7. lipnja 2011. otišla je u školu, ali se kući nikad nije vratila. Zadnji put je viđena kako stopira na čikolskom mostu u Drnišu.
"Vidio sam kako mala Antonija ulazi u šleper, koji se kretao u pravcu Splita", izjavio je tada susjed Frane Bilić.
Zadnji signal na njezinu mobitelu zabilježen je kod Karlovca, a jedina želja njene obitelji i bliskih prijatelja bila je da se vrati živa i zdrava.
Želja im se nije ostvarila. Tek 16. dan od nestanka, stigao je prvi konkretan trag, kamion s ključnim dokazima, Antonijinom vlasi kose i dvije kapljice krvi. Vozač Dragan Paravinja sa suprugom je pobjegao u BiH.
Lov je završio nakon tri dana, Paravinja je uhićen, a tada se doznaje kako je on poznato lice s Interpolove tjeralice, Srbija i BiH tražili su ga zbog silovanja. A u Hrvatskoj je mirno živio vozeći kamion.
"Njegove intelektualne sposobnosti na razini gornjeg prosjeka", izjavila je 2012. godine tijekom suđenja psihijatrijska vještakinja Zorica Lazarević.
Na ispitivanju u Banja Luci priznao je ubojstvo te čak otkrio i
mjesto gdje je navodno bacio Antonijino tijelo. Počela je tada
najveća potraga u povijesti Hrvatske, a tijekom 10 tisuća sati
pretraživanja čak se i isušilo jezero Brljan.
Paravinja i dalje pokušava manipulirati pravosuđima. Na sudu u
Sarajevu tvrdio je kako su mu priznanje iznudili batinama.
Antoniju, rekao je tada, nikad nije ni poznavao, u što je uvjerio
i vlastitu majku.
"U oči me gledao i rekao mi da tu djevojku nikada nije vidio,
nemam ništa s ovim", rekla je njegova majka Ružica
Paravinja.
Na suđenju u Šibeniku htio se prikaziti žrtvom urote. No sud je
uvažio želju obitelji, Paravinji je samo jednom pružena prilika
da javno progovori.
No, gdje je Antonija, ni tada nije odavao. Nakon sedam mjeseci
suđenja proglašen je krivim po svim točkama optužnice. Osudu od
40 godina zatvora slušao je žvakajući žvaku i cinično se smijući
dok je Antonijina sestra plakala.
Mjesec dana nakon presude agonija je za obitelj Bilić završena.
Na smetlištu kamionskog parkirališta u blizini Modruša pronađene
su kosti Antonije Bilić. Kosti, dio kose, traperice i tragove
tkanine slučajno su pronašli mještani.
"Došli smo do vjerojatnosti od 99,99 posto da je pronađena osoba
kći Milke Bilić i definitivno smo utvrdili da se radi o Antoniji
Bilić", rekao je 2012. godine voditelj DNA laboratorija
Milovan Kubat.
No, mira za obitelj Bilić još nije bilo. Vrhovni sud djelomično
je Paravinji poništio presudu i suđenje je krenulo
ispočetka.
On je sa svojim manipulacijama nastavio dalje. 'Inteligentan,
hladan i nemilosrdan', tako su ga ocijenili sudski psihijatri,
46-godišnji Dragan Paravinja
starost će dočekati u zatvoru, monstrum zbog kojeg
Antonije Bilić više nema. Djevojke koja bi prošlog mjeseca
navršila tek 21 godinu.
