Jedna od posljedica širenja koronavirusa je i povećan interes javnosti za sličnim epidemijama koje su u prošlosti pogađale ljudski rod. Uspoređuju se načini prenošenja, vrijeme inkubacije, simptomi i naravno stope smrtnosti. I premda je u posljednjih stotinjak godina bilo više bolesti uzrokovanih virusnim infekcijama čiji spomen i danas izaziva nelagodu (npr. polio, ebola, SARS, HIV) u usporedbi s jednom epidemijom sve ostale ipak izgledaju kao mačji kašalj.
Velika pandemija španjolske gripe zarazila je tijekom 1918. i 1919. više od pola milijarde, a usmrtila između 50 i 100 milijuna ljudi. Početak bolesti bio je iznenadan, a smrt je kod potpuno zdravih ljudi mogla uslijediti u manje od 12 sati. Česti simptomi bili su mnogo teži od onih kod uobičajene gripe – epistaksa (šikljanje krvi iz usta, ušiju i nosa), potkožni emfizemi koji su se širili po cijelom tijelu, poremećaj vida, gubitak osjetila mirisa, zastoj rada bubrega, oštećenja jetre itd.
Kamp Funston u Kanzasu u ožujku 1918. kada su se pojavili prvi znakovi Španjolske gripe
Španjolska gripa nema veze sa Španjolskom
Prvi slučajevi zaraze pojavili su se u ožujku 1918. u vojnoj bazi Fort Riley u američkoj državi Kanzas. Vojnici iz te baze došavši u Europu sudjelovat će u završnim operacijama Prvog svjetskog rata, i time ujedno postati kliconoše smrtonosne bolesti. Iako ime sugerira, španjolska gripa nema nikakve veze sa Španjolskom. Razlog zašto je ova država ni kriva ni dužna dovedena u vezu s najsmrtonosnijom epidemijom u povijesti nije medicinskog podrijetla.
Naime, od posljedica gripe počeli su masovno umirati vojnici na svim zaraćenim stranama. Kako ne bi ugrozile borbeni moral i izazvale paniku među stanovništvom sve države uključene u rat odlučile su cenzurirati vijesti o opakoj bolesti. Budući da neutralna Španjolska nije sudjelovala u ratu i nije imala razloga za medijsku blokadu prve informacije počele su dolaziti upravo iz te zemlje.
Interes javnosti je dodatno povećan nakon otkrića da od gripe boluje i sam kralj Alfons XIII. Količina vijesti o oboljelima iz Španjolske stvorila je pogrešnu pretpostavku da je upravo ta država žarište zaraze pa se, osim u svakodnevnoj komunikaciji, čak i u medicinskoj terminologiji uvriježio naziv "Influenca Hispanica".
Političke posljedice španjolske gripe
I dok su zdravstvene, demografske i ekonomske posljedice španjolske gripe dobro istražene, onima političkog karaktera nije se pridavala veća pozornost. U siječnju 1919. u pariškom dvorcu Versaillesu započela je s radom konferencija na kojoj je trebalo dogovoriti uvjete mira između pobjedničkih i poraženih sudionica u Prvom svjetskom ratu. Najvećom točkom prijepora pokazat će se odluka o načinu kažnjavanja Njemačke. Najradikalniji u zahtjevima bili su predstavnici Francuske i Velike Britanije. Usporedbe radi, dok su američki ekonomski stručnjaci preporučivali da bi Nijemci trebali platiti 22 milijarde dolara ratne odštete, Britanci su inzistirali na iznosu od 120, a Francuzi 220 milijardi.
Za razliku od nepopustljivih i osvetnički raspoloženih premijera Velike Britanije i Francuske Lloyda Georga i Georgesa Clemenceaua, američki predsjednik Woodrow Wilson na konferenciji je predstavljao glas razuma. Zalaganjem za svoj politički manifest pod nazivom "14 točaka" ostat će zapamćen kao borac za izgradnju trajnog mira u Europi, ali i kao veliki zagovaratelj prava svih, pa i malih naroda na autonomni razvoj.
Plakat u američkim kazalištima 1918. u vrijeme Španjolske gripe
Po pitanju Njemačke slagao se s mišljenjem da ovu državu treba kazniti, ali ne i uništiti jer bi to imalo dalekosežne negativne posljedice za stabilnost cijele Europe. Međutim, na opće iznenađenje, američki predsjednik kao da je preko noći odustao od svoje odlučnosti i racionalnosti, te popustio većini francuskih i britanskih zahtjeva.
Zbog čega je došlo do takvog naglog i drastičnog preokreta? Po svemu sudeći, jedan od razloga mogla je biti i španjolska gripa. Nakon što je zaraženo nekoliko članova njegova kabineta, a zatim i kći Margaret, početkom travnja 1919. obolio je i predsjednik Woodrow Wilson. Zdravstveno stanje se iz dana u dan pogoršavalo s vidnim posljedicama na ponašanje predsjednika. Postao je konfuzan, depresivan i paranoičan, počele su mu se priviđati stvari, ali i špijuni koji ga prisluškuju i prate. Ono što je najvažnije, nakon što se oporavio potpuno je promijenio dotadašnje stavove i prihvatio neke od francuskih zahtjeva o kojima ranije nije htio ni pregovarati.
Jedna od prvih žrtava bio je Trumpov djed
Kao posljedica američkog popuštanja u lipnju 1919. sklopljen je mirovni ugovor s Njemačkom koji je ovu zemlju vojno, politički, ekonomski i moralno uništio i ponizio. Po mišljenju većine povjesničara upravo tako sklopljen mir bit će glavni povod rastu nezadovoljstva i desnog ekstremizma, pojavi Adolfa Hitlera i nacizma, te u konačnici početku najvećeg svjetskog rata u povijesti ljudskog roda.
Kako bi izgledala europska i svjetska povijest da Wilson nije obolio i, što je važnije, da je ostao dosljedan svom prvotnom planu poslijeratnog razvitka Europe (i Njemačke), nikada nećemo saznati. Međutim, iako razmišljanja o alternativnom razvoju događaja iz prošlosti ne mogu promijeniti prošlost, zasigurno mogu biti od koristi kao iskustvo ili upozorenje u nekoj budućoj sličnoj situaciji.
Frederick Trump, djed aktualnog američkog predsjednika
Konkretno, španjolska gripa uspjela je Woodrowa Wilsona, racionalnog političara, vizionara, reformatora i borca za demokraciju i mir u svijetu učiniti iracionalnim, paranoičnim i konfliktnim. Zamislimo samo kako bi npr. gripa uzrokovana koronavirusom utjecala na postupke američkog predsjednika koji bi, i zdrav, bio iracionalan, paranoičan i konfliktan.
Kad smo već kod ovog posljednjeg, a u kontekstu poznate teze o (mogućem) ponavljanju povijesti, znate li tko je bila jedna od prvih žrtava španjolske gripe uopće? Bio je to Amerikanac njemačkog podrijetla koji 30. svibnja 1918. umire u gradiću Woodhavenu. Njegovo pravo ime bilo je Friedrich, ali ga je nakon dolaska iz Njemačke amerikanizirao u Frederick. Prezime nije promijenio, pa ga i njegov unuk Donald danas ponosno nosi kao 45. predsjednik SAD-a.
