Izmjene Obiteljskog zakona, odnosno detalji nacrta koji su procurili u javnost ponovno sve dižu na noge. Iz oporbenih redova odmah se moglo čuti kako ministrica Nada Murganić i aktualna Vlada Hrvatsku vraćaju 30 godina unatrag te su najavili da će svim sredstvima krenuti u bitku protiv zakona, ako se on u obliku u kojem se pojavio u medijima pojavi i u saborskim klupama.
Dok je nacrt zakona na konzultacijama kod HDZ-ovih koalicijskih partnera, od kojih je HNS imao, kako podsjećaju iz oporbe, nešto drugačije stavove od sada iznesenih, prije nekoliko godina, mi smo za stručno mišljenje odlučili ipak pitati struku.
Stručnjaci nisu bili previše rječiti budući da nije riječ o dokumentu nego tek o napisima iz medija, no bivša pravobraniteljica za djecu i profesorica na Katedri za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ivana Milas Klarić ipak nam je, također uz ograde da nije vidjela dokument, odlučila prokomentirati nekoliko bitnih stavki.
Floskula kojom se brane od Europskog suda
Osvrćući se na informaciju da će izvanbračne zajednice moći posvajati djecu samo ako "postoje opravdani razlozi na strani djeteta" ističe da je riječ o floskuli koja je, kako kaže, besmislena i ne drži vodu, jer se pri posvajanju djeteta uvijek prije svega gleda upravo činjenica da se to čini za dobrobit djeteta.
"Mislim da se to uvodi kako bi se opravdali kad je riječ o istospolnim zajednicama. Jer ako dopuste posvajanje izvanbračnim zajednicama, onda moraju dopustiti i istospolnim, jer bi im u suprotnom Europski sud mogao prigovoriti", kaže Milas Klarić.
Na tezu da se kod definicije izvanbračne zajednice briše stavak koji kaže da “izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju primjenjuju odredbe ovoga Zakona, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova”, Milas Klarić navodi kako je različite odnose doista bilo potrebno preciznije definirati i da tu nema greške, međutim da se prava članova izvanbračne zajednice nikako ne bi smjela smanjivati.
Na naše pitanje može li se, primjerice, dogoditi u tom slučaju da dijete koje je u izvanbračnoj zajednici nakon smrti roditelja ostane bez prava na nasljeđe, stručnjakinja odgovara negativno ističući kako brisanje stavka ne bi smjelo utjecati na prava djece.
Na ruku ultrakonzervativnoj desnici
Milas Klarić komentirala je i moguće unošenje stavka koji se odnosi na "školovanje i obrazovanje" u Obiteljski zakon, a koji glasi: "Roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima".
Prema njezinim riječima, time se "potiču ultrakonzervativno desničarska uvjerenja koja su i očekivana kad je ova Vlada u pitanju, a pogleda li se, primjerice, i kurikularna reforma".
Poticanje konfliktnih razvoda
Izrazito lošima Milas Klarić je ocijenila izmjene koje se odnose na razvod braka roditelja maloljetne djece u kojima bi se po novom nacrtu izbjegao plan o roditeljskoj skrbi te cijeli postupak vratilo na sud. "To je katastrofa, ponovno poticanje konfliktnih razvoda i to će loše utjecati na djecu", rekla nam je Milas Klarić dodajući kako je upravo izrada plana o skrbi djeteta uvelike smanjila broj razvoda koji su završavali na sudu i koji su bili prebolni za djecu.
Osvrćući se na činjenicu da će sada roditelji plaćati zastupnika djeteta u postupku razvoda braka, kaže da može biti i dobra i loša odluka. Dobra s one strane u kojoj roditelj može uvidjeti da njegova konfliktnost ima i određene financijske posljedice, ali loša ako je riječ o roditelju koji je odgovoran, ali je u financijskim problemima pa će mu to stvoriti dodatni teret.
Inače, pogledaju li se podaci iz 2016. godine, trend razvoda roditelja s maloljetnom djecom u potpunosti se promijenio u odnosu na 2015. kada nije bilo medijacije te se sve rješavalo na sudu.
Naime, prema podacima sa 22 općinska suda u Hrvatskoj te Ministarstva pravosuđa, objavljenima u medijima, a koji se odnose na razdoblje od veljače do studenoga 2015., samo je 35 posto roditelja uspjelo pokrenuti sporazumni razvod, dok ih čak 65 posto nije uspjelo postići ni minimum dogovora. Stoga su krenuli u "sudsku bitku za dijete". U godini kasnije, u istom razdoblju, taj trend se potpuno preokrenuo. Čak sedam od deset bračnih parova s maloljetnom djecom pokrenulo je postupak razvoda sporazumno, odnosno prije odlaska na sud, gdje je sudac sve odobrio gledajući najbolji interes djeteta. Pritom su se dogovorili gdje će dijete živjeti, s kojim će roditeljem provoditi koliko vremena i tko će i koliko plaćati alimentaciju.
Sud je tada, nakon svih savjetnika, bio tek treća instanca u postupku, dok bi danas, kada je broj nekonfliktnih razvoda, prema neslužbenim informacijama dosegao i 80 posto, ponovno bio prvi korak.
