Dejan Gačić, za susjede čudak, a za pse koje je spasio od smrti - junak. Prvo je spasio jednog, pa još jednog... Nije se ni okrenuo, a u dvorištu mu je završilo njih 700! I to u zemlji u kojoj čak i službeni azili dovode pse njemu u dvorište. Nije mu bilo lako, a onda su ga otkrili Amerikanci i snimili priču. Vidjeli su je milijuni ljudi diljem svijeta pa je Dejanu odjednom krenula stizati pomoć sa svih strana. Hrana za životinje, odjeća, volonteri. Iz jednog takvog posjeta rodila se i velika ljubav.
Cijela priča kreće 1997. kad je Dejan Gačić spasio je prvog psa i doveo ga u svoj tadašnji stan.
"Pas se zvao Lusi, našao sam je ispred lifta u zgradi, drugi pas je bio Roki, kojeg je majka dovela iz firme i tako je krenulo. U jednom trenu smo imali 60 pasa u stanu. Sada kada vrtim film, znam da to nije bilo normalno, da čovjek tako živi, ali vidiš jednog psa koji je ozlijeđen, vidiš drugog i tako...", prisjeća se Dejan Gačić iz Kragujevca.
Majka mu se preselila na selo, gdje je sve do smrti 2009. držala 200 pasa. Nakon toga je Dejan svaki dan od grada do azila pješačio 22 kilometra.
"Jedno vrijeme je bila katastrofa... Dođem u azil, donesem hranu pješice, sutradan se vratim. Jednostavno, nije bilo novca za autobusnu kartu. To svi tu znaju, i oni dan-danas misle da sam lud zbog toga. Mene je neka disciplina držala, ne znam kako sam to izdržao. Ali vezali su me ti štenci i za majku, za to razdoblje. Nisam mogao ni zbog nje odustati od svega", nastavio je Dejan.
Dobio pojačanje
Nije odustao i 2016. dobio je pojačanje. Tatjana je jedan dan došla u azil s bolesnim psom. "Dali smo mu ime Vuk. 7 dana je taj pas bio liječen, na kraju je 8. dan uginuo, ali poslije toga sam ja počela volontirati i to je trajalo… Jedno vrijeme sam dolazila jednom tjedno pa sam počela dolaziti dvaput i tako sve više i više i na kraju sam ostala ovdje", ispričala nam je Tatjana Gačić, danas Dejanova supruga.
Zaljubljeni Dejan i Tatjana od tada se zajedno brinu o psima o kojima se u Srbiji rijetko tko brine. Šinteraji su pretrpani, psi se tamo često razbole, oni na ulicama žive u čoporima, katkad budu i opasni.
"U Kragujevcu postoji gradski šinteraj. Oni imaju tamo 30 pasa, a mi ovdje imamo 600. A oni svaki dan skupljaju pse. Po pozivu moraju reagirati, mi ne moramo", ispričao je Dejan.
No čini se da su svi psi upravo kod Dejana.
"Otkada znaju da je ovdje azil, onda dovode pse, tko god ima psa kojega ne žele čuvati, dovedu ga ovamo, ili ih vežu ispred azila. Neki stariji čovjek doveo je psa u vreći, dovezu ih na razne načine, u vrećama, kutijama, drvenim kutijama...", nastavio je Dejan.
Spasio i lisca i vuka...
Dejan vodi Instagram azila na kojem objavljuje sve što radi, pronalazi ranjene pse, vodi ih na liječenje i na kraju spašava. U tom moru pasa nije teško zamisliti da ljubav prema životinjama postane briga, a pas broj. No to ovdje nije slučaj.
Nije spasio samo pse. Tu je i lisac Mirko kojeg je otkupio za 50 eura da ga lovci ne dohvate. Dvosobni stan ima i vuk.
"Došao je iz mjesta Ražnja. Došao je sa ženkom, ženka je tada imala 2 vučića. Vučica mu nije dala jesti zbog mladunčadi pa sam ga morao staviti u stan, ima tu 2 velike sobe i super je sa psima", ispričao nam je Dejan.
Do prije godinu dana ovdje nije bilo ni struje ni vode, novac za hranu se teško pronalazio, a Dejan i Tatjana nisu imali ni za veterinara. No, tada je The Dodo, američki portal specijaliziran za ljubimce, napravio reportažu o azilu „Vučjak“ i sve se promijenilo - krenule su donacije iz inozemstva i počeli su stizati volonteri.
"Mnogo više ljudi zna za azil, mnogo više ljudi pomaže. Otad je stvarno krenulo, ljudi donose stvari. Promijenilo se, stvarno se promijenilo", ispričao nam je Dejan.
Gradi se velika hala
Zato su i krenuli s planovima gradnje velike hale kako bi u najhladnijim mjesecima psi bili na suhom i toplom. Već su počeli s radovima.
"Teren je izravnan koliko je potrebno za gradnju, napravili smo prolaz za kamione koji dovoze materijal. Već je istamponiran dio njive, sada dolje ide tamponaža. Sljedeća faza je da se napravi temelj za veliku halu i onda ide ograđivanje. Hala sama stoji 61.000 eura, njiva je kupljena, ona je koštala 15.000 eura, radovi s poravnanjem terena i tamponiranjem 14.000 eura, sad je ostao taj temelj koji košta 29.000 eura", objasnio je Dejan.
Hala je najbitnija za 80 starijih, bolesnih i neprilagođenih pasa koji na otvorenom ne mogu preživjeti zimu. A za one najosjetljivije, necijepljene i koji se oporavljaju od operacija Dejan je unajmio kuću.
Dejan ne razmišlja samo o psima. Planira otvoriti i sklonište za divlje životinje.
"Imamo zemlju od 33 hektara blizu Kragujevca, to je šuma na planini Gledić i to je neki plan, da se pomogne divljim životinjama jer se o divljim životinjama baš nitko ovdje ne brine. To je želja da se pomogne zvjerima, vukovima, lisicama, šakalima", nastavio je Dejan.
On nema nikakvu pomoć države i svaki se dan iznova brine kako će osigurati novac. Svoj život Dejan je u potpunosti podredio životinjama. U sredini u kojoj to nije ni popularno ni cijenjeno od većine, ali ne i od ovih pasa.
