Danima odvajaju od bijedne mirovine da uštede za taj jedan jedini dan. Bude se u ranu zoru, pakiraju termosice s kavom, kupaće kostime i odlaze na stanicu. Taj dan ne postoje ni išijas ni reuma, ni siromaštvo, ama baš nikakvi problemi. Taj dan oni su - najsretniji ljudi na svijetu.
Uvjerila se u to i naša ekipa, snimatelj Mislav Jujnović i reporter Dario Todorović koji su s veselom ekipom umirovljenika proveli cijeli dan na izletu. Izletu koji bi nekima od njih uskoro mogao postati preskup.
Jer nakon što su to već učinila neka druga turistička mjesta, i Malinska je povećala cijenu parkiranja za autobuse, s 300 na čak 1000 kuna. Umirovljenici tvrde: diskrimiraju nas jer smo stari i siromašni. Načelnici i gradonačelnici odgovaraju - to nije istina.
Šest sati ujutro i Zagreb još spava. No, za "klince s Mirogoja", kako se u šali nazivaju, morska avantura upravo počinje. More ih čeka, a na njega ne mogu suha grla i u tišini. Štefica, koja je 22 godine u mirovini, jedva je dočekala ponovni susret sa svojim prijateljima.
"Jako volim plivati, stvarno mi je more san"
"Volim ljude, volim se zabavljati, volim plesati i pjevati i to me drži na životu. A more mi je na prvome mjestu. Jako volim plivati, stvarno mi je more san", kaže Štefica Orešković.
Kako umirovljenici danas žive, vjerojatno znate i sami. Kad bi netko gledao kako je Katica danas sretna, rekao bi da je najbogatija žena na svijetu.
"Imam jako malu penziju. Mogu reći, nije tajna, to je 1500 i nešto kuna penzije. To je jako mala penzija, ali ne žalim se. Bogu dragom, daj još malo zdravlja, pa ćemo još malo raditi nešto, pa ćemo dotirati i to je to", kaže Katica Paolić.
Autoprijevoznik je umirovljenicima iz gradske četvrti Peščenica-Žitnjak za prijevoz do Novog Vinodolskog dao povoljnu cijenu od samo 90 kuna po osobi, dvadesetak kuna manje od komercijalne cijene. Prikuplja se, ne baš lako odvojeni, novac.
"Ako moji umirovljenici imaju mirovinu od tisuću do maksimalno tri tisuće kuna, onda je tih 90 kuna za njih velik izdatak. Vjerujte da seoni danima doma nečega odriču kako bi si mogli priuštiti taj jedan dan na moru", kaže Mirjana Novačić, predsjednica Sindikata umirovljenika gradske četvrti Peščenica- Žitnjak.
S prvim prizorom mora atmosfera u autobusu postaje još veselija.
"Mirovine su nam nikakve"
"Oni samo slušaju kako su višak. Tri-četiri umirovljenika na jednog zaposlenog radnika. Mi se trudimo da njima dademo što više sadržaja i da ih izvučemo iz te učmalosti i da im pokažemo da još puno mogu dati od sebe. A vjerujte da mogu. Stvarno mogu", govori Mirjana.
"Mirovine su nam nikakve, ali nama to čak i ne smeta jer se jako puno družimo i jako lijepo se slažemo u svemu. Ja sam i u Crvenom križu, gdje svake godine imamo volontiranje dvaput godišnje. Drago mi je da i u tom društvu mogu pomoći", govori Štefica.
"Oni se neće žaliti danas na zdravstvene probleme. Oni se neće žaliti na male mirovine. Oni danas uživaju. Žive za taj jedan dan", kaže Mirjana.
Malo prije devet sati autobus ulazi u Novi Vinodolski. Prema pravilima, autobusi putnike moraju ostaviti na autobusnom kolodvoru, odakle ima deset do petnaest minuta hoda do plaže. To je mnogim umirovljenicima previše pa se naša grupa snašla da ih se ostavi bliže, na ugibalištu kraj zgrade Crvenog križa. Privilegij da se iskrcaju blizu plaže pošteno su odradili.
"Zauzvrat moji ljudi volontiraju, triput godišnje stoje u Kauflandu i skupljaju hranu. S time da možete provjeriti da skupimo hrane kao cijela Hrvatska. Skupljamo hranu za potrebite, ne tražimo ništa za sebe, ništa badava osim da nam omoguće dolazak taj jedan dan na more", govori Mirjana.
Najveseliji turisti stižu svaki četvrtak
Stiglo je vrijeme za kupanje, ono što su čekali od same zore. Novi Vinodolski već je dobro upoznao "klince s Mirogoja" jer oni su najveseliji turisti koji im stižu svaki četvrtak.
"Sad nam je prekrasno. Jer znate kaj? Ovo kako se mi zabavljamo, nemojte se srditi, ali mladi se ne znaju zabavljati ovako kako se mi zabavljamo. Nama je predivno. Ovo nam jako puno znači. Jedan dan, jedan dan. Divota. I to nam je dosta", kaže 65-godišnja Adela Špoljarec.
Reume, išijasi, bolni kukovi i ramena. Trenutačno takve boljke ne postoje.
"Mi smo jedna grupa izvanrednih ljudi. Mi se toliko veselimo. Puno puta se drugi ljudi s plaže skupe oko nas i onda nam se pridruže u veselju i padne pjesma. Danas nismo, al znamo doći s gitarom pa padne pjesma. Krasno nam je i puno nam ovo znači", govori Adela.
No, i do njih je došlo to što o "jednodnevnim kupačima" misle mnogi lokalci. Oni nisu atraktivni turisti jer zakrče plaže, a troše vrlo malo jer sa sobom nose sendviče. Najgori od svega je ipak prometni kolaps koji nastaje zbog autobusa. Ipak, graonačelnik Novog Vinodolskog objašnjava mi kako su jednodnevni kupači njegovu gradu poželjni turisti. Ali, problem je u tome što se prijevoznici ne drže pravila.
"Mi bismo morali od prijevoznika dobivati najave od danas za sutra kako bi naša turistička zajednica znala o količini ljudi koja dolazi", govori Velimir Piškulić, gradonačelnik Novog Vinodolskog.
Tvrdi, stiže im i po trideset autobusa koji putnike iskrcavaju na cesti, čime se usporava promet i ugrožava sigurnost.
"Morali bismo i ograničiti broj dolazaka autobusa. Ne može jedan prijevoznik, ako mu ide, dovesti pedeset autobusa, njemu je bitno da proda, a mi nismo ni u kakvoj kooordinaciji. Jer nije Novi Vinodolski jedini za jednodnevno kupanje. Tu je i cijeli ovaj potez crikveničko-vinodolske rivijere te otok Krk. Uz jedno poštovanje ovoga sve što sam rekao, sve se to da izbalansirati", nastavlja gradonačelnik Piškulić.
"Autobusni kaos nemoguće spriječiti"
U Crikvenicu, Jadranovo, Dramalj i Selce smije samo onaj autobus za koji je plaćena vinjeta od čak 40.000 kuna po sezoni. U Malinsku na Krku smiju autobusi koji umjesto dosadašnjih 300, plaćaju čak tisuću kuna za ulazak.
"Znate i sami da je autobusni kaos nemoguće spriječiti kad vam dođe 15 ili 20 autobusa nenajavljeno i kad u jutarnjim i večernjim operacijama ljudi izmjenjuju, ulaze, izlaze tražeći svoj autobus, njih tisuću i pol", kaže Robert Anton Kraljić, načelnik Općine Malinska-Dubašnica.
Baš zbog toga su lokalne vlasti prošli tjedan odlučile jako
postrožiti pravila.
Ako se po autobusu plaća tisuću kuna, prijevoznici putnike smiju
iskrcati blizu plaža i vratiti se na ovaj parking. Potez koji je
riješio prometni kolaps u Malinskoj razbjesnio je udruge
umirovljenika.
"Jako sam ljuta na određene osobe koje donose te odluke i takva pravila jer vjerujem da oni nemaju roditelje ili djedove i bake koji su stari, a možda neće imati ni tu privilegiju da oni budu danas-sutra stari", kaže Mirjana.
"Nikakve zabrane"
"Mi smo zatečeni prozivkama koje smo u zadnje vrijeme dobili. Ista je odredba na snazi već pet godina. U pitanju je samo povećanje cijene parkiranja za autobuse koji dolaze s jednodnevnim turistima. Nikakve zabrane. Ne radi se o zabranama dolazaka ni pristupa moru, ni o diskriminaciji, ni o govoru mržnje. Tako da želim reći da se pompa digla najvjerojatnije na traženje autobusera koji gube ove linije jer se cijena povisuje. To je cijena karte viša za 20-30 kuna", kaže Kraljić.
A cijela ova rasprava zapravo pokazuje sav jad hrvatskih umirovljenika danas. Jer čak i malo poskupljenje autobusne karte mnogima od njih znači razliku između toga mogu li si priuštiti jednodnevno kupanje ili ostaju kod kuće. Vraćamo se u Novi Vinodolski, baš je prošlo vrijeme ručka. Cijene su ovdje pristupačne. Točeno pivo 15 kuna - i to odmah uz more. Ćevapi po pedeset, pržene lignje isto tako.
"Moji umirovljenici, iako nemaju velike mirovine, ne nose sa sobom hranu. Imamo situaciju da je ovdje dosta jeftino. Imamo pekare, u kojima se može nabaviti pizza, burek, peciva. Imamo Konzum u kojem ima kuhana hrana kao i u Zagrebu. Popiju kavu ujutro, gemišt, pivo, sok i pojedu sladoled. Mislim da nijedan stranac ne potroši u danu koliko moj umirovljenik. Jer on će pet dana sebi negdje ušparati, nešto će si odvojiti, da će taj jedan dan biti kao čovjek", kaže Mirjana.
Kako se bliži povratak u Zagreb, "klinci s Mirogoja" uživaju u zadnjim trenucima u moru.
"Razgibavanje je u moru. Nevjerovatno kako mi se rame popravilo. Manje me boli. Jer se razgiba, to je kao fizikalna terapija. Divota", govori Adela.
"Priključe nam se drugi autobusi i tu bude urnebes"
19 je sati i vrijeme je za pokret. Opet slijedi hodanje, no umirovljenici barem ne moraju hodati uzbrdo sve do autobusnog kolodvora. Ipak, došlo je do malog problema. Auti su zagradili prilaz Crvenom križu pa autobus mora stati uz cestu. Vozači nisu sretni što ga moraju zaobilaziti. Čak ni na povratku u Zagreb ekipa umorna nakon cjelodnevnih aktivnosti ne pomišlja na spavanje.
"Mi smo uveli nešto kao 'pola ure kulture'. To sad kod povratka stojimo pola sata na Ravnoj Gori, gdje ćemo zapjevati. Priključe nam se drugi autobusi i tu bude urnebes", kaže Mirjana.
Idući četvrtak dio njih, koji si to može priuštiti, vraća se u Novi Vinodolski. Sad sam i ja shvatio što umirovljenicima znači taj jedan, naoko običan, izlet na more.
"Mnogi od njih kad se približavamo Zagrebu pitaju: Kaj smo već u gradu? Svima prebrzo prođe vrijeme i kao da im je žao što je taj jednodneni izlet na more završio", govori Mirjana.