Potraga se danas bavi još jednom teškom pričom o zlostavljanju djece, ali i istražuje – što kad se djeca oduzmu roditeljima.
Da ju je njezin ujak, u obiteljskom domu – mjesecima seksualno zlostavljao – maloljetna djevojka povjerila se psihologinji u bolnici. Policija i Centar brzo su reagirali.
Ujak je u istražnom zatvoru, a majci, koja tvrdi da za sve nije znala – dijete su oduzeli.
Sanja Čatipović istražila je pozadinu slučaja, ali i što kad se dijete oduzme? Domovi su pretrpani, udomitelja je sve manje, postupak posvajanja traje predugo. Socijalni radnici upozoravaju – dok nastojimo pomoći zapostavljenoj i zlostavljanoj djeci, nazivaju nas ubojicama.
"Bila je gola i bez odjeće, usred zime, nije govorila, vrištala je..."
A tragedije poput one s Paga ili iz Nove Gradiške uvijek iznova na površinu izbace sve probleme sustava koji se presporo prilagođava.
"Bila je gola i bez odjeće, usred zime, samo u kući, nije govorila, vrištala je samo, bila je jako mršava, izgladnjela i imala je 6 godina", kazala je Nela Pamuković, socijalna radnica.
Ovo je slučaj iz Neline prakse. Primjer hitnog izdvajanja djeteta iz obitelji.
"Roditeljima sam pismeno poslala obavijest da im je dijete oduzeto i smješteno u ustanovi. Dobila sam najezdu svih seljana u Centar, koji su me došli prozivati zašto smo oduzeli dijete. Svi su morali biti ispraćeni policijom i nisam uopće htjela razgovarati s njima - samo sam im rekla da su trebali doći na vrijeme. Ne sad. Kad dijete netko oduzme, onda vam kažu da ste nikakva osoba i to onda sredina zna, to je zbog njih, ne zbog djeteta. To je zbog njihovog digniteta u sredini u kojoj žive", kaže Pamuković.
Nela Pamuković je socijalna radnica. Taj posao radi već tri desetljeća.
"Nasred dvorišta punog stakla i žica. Žive u ruševini bez grijanja i dijete istrčava na cestu, pod auto. Nema ograde i majka sjedi ispred kuće i pije kavu. Dovoljno vam je deset minuta da znate da je to uvriježena praksa te majke", govori.
A ovo je druga strana priče. Majci, čije ime nećemo spominjati, Centar je prije dva tjedna, iako nije izrekao žurnu mjeru izdvajanja, uzeo dijete. Na trideset dana, točnije do nove odluke suda. Pod intenzivnim je nadzorom i prije nekoliko dana posjetila ju je socijalna radnica.
"Ona je došla u pola 8 navečer. To mi je neobjašnjivo da dolazi tada", kazala je majka.
Majka nije zadovoljna odlukom Centra. Djevojčica ima petnaest godina i smještena je kod udomitelja odmah nakon što se u bolnici, gdje je boravila zbog kronične bolesti, povjerila psihologu. Rekla je da ju je ujak s kojim su stanovali često seksualno zlostavljao. U vrijeme kada su živjeli s njim i bakom pod istim krovom. I baka je to, navela je, jednom vidjela. Kasnije su odselili.
"Ja to nisam znala jer dijete je šutjelo godinu dana. Nikada mi se nije povjerila. Ne znamo zbog čega, vjerujem da nije rekla zbog straha, a možda je došlo i do prijetnji. Možda zat što se dijete uplašilo. Ja mislim da je dijete, ako je već preživjelo tu traumu, da je već to dobro preboljelo i suočilo se s tim. Mislim da joj treba majčina pažnja i ljubav koju je imala do sada", kazala je majka.
No, ono što je ovdje sporno jest to što je djevojčica rekla da se povjerila majci. Ni ravnateljici Centra nećemo navoditi ime. Radi zaštite djeteta i zato što je riječ o maloj sredini.
"Zaista postoje situacije kada to roditelji ne znaju"
"I zaista postoje situacije kada to roditelji ne znaju. U trenutku kada roditelji to saznaju neki imaju roditeljske kompetencije i preuzmu odgovornost i oni će od Centra dobiti puno podršku. Neće im se izricati mjera. S druge strane, oni roditelji koji nisu postupali odgovorno i nisu preuzeli odgovornosti iz raznih razloga, prema njima će se izricati mjera. Obaveza centra je da zaštiti dijete", ističe ravnateljica Centra za socijalnu skrb.
Preuzeti odgovornost u konkretnom je slučaju - da je majka, ako je znala - sve trebala prijaviti policiji. U Centru su procijenili da majka pokušava ublažiti situaciju. Ujak je u istražnom zatvoru.
Sve su to teške priče s kojima se socijalni radnici susreću. Kad izađu u javnost najčešće je već kasno.
"Pag, Nova Gradiška - rezultat je stravično velik broj i žurnih mjera izdvajanja i postupaka oduzimanja prava. Logično i očekivano, jer se stručni radnici ne žele boriti sa rizikom da se takav slučaj dogodi i njima", jasno će ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb Tatjana Štritof.
Ovako je to preteklih godina izgledalo samo u Zagrebu. 2017. 37 mjera žurnog izdvajanja, 2018. 33, a onda nakon Paga - 50. Lani ponovno 30, a sada nakon smrti dvo i pol godišnje djevojčice - ponovno očekuju porast.
"Strah je normalan. Radi se o tome da su se kolege, kojih ionako nema dovoljno rastegnuli do pucanja, da pregledaju i iskontroliraju sve, naprave što god mogu da im se greška ne dogodi", ističe Pamuković.
U domu za djecu u Nazorovoj trenutno je na smještaju i boravku 82 djece, u normalnim okolnostima mjesta imaju za njih 60. Od početka godine primili su 140 zahtjeva za smještaj, 90 posto zahtjeva za djecu do sedme godine života. Kažu da su ih uspjeli smjesti 37.
"Ove godine smo smjestili toliko djece, koliko smo prošle godine do 9. mjeseca. Djeca ne mogu dobiti ono što bi dobila da imaju manje skupine", govori socijalna radnica u Dječjem domu Zagreb Dragana Miletić.
Prekapacitirani domovi, sve manje udomitelja. Sve su to nagomilani problemi koji su isplivali. U domovima i udomiteljskim obiteljima, prema posljednjim podacima koje je od Centara prikupilo Ministarstvo, smješteno je 3143 djece. Ministarstvo ne vodi statistiku o tome koliko prosječno takva djeca provedu u sustavu, no oni koji s njima rade, tvrde, svaki dan u Domu je dan previše.
"Boravak u domu bi trebao biti što kraći, nekad djeca ostaju više godina, neka nekoliko mjeseci, ali prosjek je oko godinu - malo više od toga. To je jako puno za dijete od tri godine, to je godinu dana njegovog života", ističe Miletić.
"Nema dovoljno udomitelja"
Objašnjava i zašto.
"Nema dovoljno udomitelja, sudski postupci traju predugo za lišenje roditeljske skrbi temeljem čega djeca mogu na posvajanje, dugo traju", kaže.
Ivan Kovač danas ima 28 godina. Studira fiziku i matematiku. Još je u sustavu u koji je ušao kada je imao samo devet godina. Majka i otac bili su alkoholičari, on i sestra prepušteni sami sebi. Sjeća se dana kada je došao.
"Osjećao sam se kao i narednih godinu do dvije, kao dijete od devet godina i dalje razmišljaš kako ti nedostaje roditelj i volio bi odrastati u normalnoj obitelji, ali postaješ svjestan da smo tamo ostali, to ne bi bilo bez problema", rekao je Ivan.
Danas otvoreno o tome razgovara. Otac je preminuo, majka nastavila piti. Ne može više ni sama o sebi brinuti pa je smještena kod udomitelja. Ivan, kaže, redovito se čuju i vide.
"Ne mogu zamjeriti. To što se događalo će mi uvijek ostati u glavi, ali da nisam nastavio gledati u budućnost, ne bi došao do ovoga", dodaje Ivan.
Njegova je priča mnogima vjetar u leđa. Nema ih puno takvih. Često se čuje za one loše. Kaže da mu je u dječjem selu, poslije i zajednici mladih u kojoj je živio, bilo dobro. No, uvijek ostaje jedan. ali...
"Roditelje i tu emociju ništa ne može zamijeniti - možda udomiteljska obitelj ili posvojenje. Sve ostalo kroz ovakav oblik skrbi dobivamo", jasno će.
Katarina Bojšić udomiteljica je punih 38 godina. Kroz njenu je kuću prošlo 12 djece. Svi su bili dugo. Najdulje dječak koji je došao s 3 i pol godine, danas ima 21. Još je kod nje jer nema gdje.
"Kad mi je suprug umro. Svi su došli na spovod. Ne mogu vam opisati taj osjeća. Bili smo obitelj", kaže udomiteljica Katarina Bojšić.
Sve je zabilježila. Pokazuje nam njihove albume, rođendane, izlete, maškare.
"Bolje je kod udomitelja, to je obitelj, to dijete sve vidi. Ja sam znala mojima reći – dođu novci – radim specifikaciju. Što radiš? Platiš prvo račune, pa ovo i koliko ostane", kaže.
Katarina je navršila 65 godina. Kod nje je još jedan dječak od 15 godina. Zbog godina i Zakona više ne može udomljavati djecu. A htjela bi i kaže da može - zdravlje je služi. Oteretila bi mlađe obitelji, koje bi mogle primiti manju djecu. Udomitelja je sve manje. Objašnjava kako je nekada na području Nove Gradiške bilo 65 obitelji koje su se bavile udomiteljstvom, danas ih je možda 20-ak.
"2830 kuna za dijete. 830 kn za rad. A vi danas ako ćete kvalitetno obavljati posao treba se i financijski pokriti, jer 14 godina se ta naknada za djecu nije povećala. Za nas je bila 400 sada je 800 kn", govori Katarina Bojšić.
Udomiteljstvom se, kaže, ljudi ne bave zbog zarade, no svejedno se pita koliku će imati mirovinu udomitelj koji se time bavi kao zanimanjem i dobiva plaću od 2500 kuna.
U Ministarstvu kažu to će mijenjati. Dići će naknade kako bi privukli mlađe udomitelje.
"Mi bi voljeli da ih ima više. Oni su najbliži oblik smještaja. Pristupili smo izmjenama zakona", naglašava Marija Barilić, ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva obitelji i soc. politike.
No, nije to kaže struka jedino što treba mijenjati.
"Izgubili ste dijete o kojem ste brinuli, a onda i dignitet kao stručnjak, nazivaju vas ubojicama, a zapravo radite humanitaran posao", kaže Pamuković.
Ovo je njihov kut gledanja.
"Radi se tome da mi zadnjih 30 godina bi trebali imati pomoć i podršku Ministarstva, a mi imamo nadzor i očitovanja. Imat ćemo osam institucija koje nas nadziru. Pitam gdje je tu ubrzanje postupaka", ističe Pamuković.
Socijalnih radnika nema dovoljno
Umjesto toga imaju premalo stručnjaka čak i automobila da ih obilaze. Dijele naknade, što bi moglo raditi i mirovinsko. Sve im to uzima vrijeme.
"Zdravstvo ne radi svoj posao. Liječnici ne dojavljuju. Druga stvar je štekanje prosvjete. Uvriježeno je pravilo da se nasilje nad djecom pokušava riješiti u školi da ne izađe van. A zapravo bi trebalo obavijestiti Centar. Sve ovisi o angažiranosti osobe na koju naiđete. Zašto? Jer nadležno Ministarstvo ne radi sustavno povezivanje svih sustava", naglašava Pamuković.
Tamo pak kažu, svjesni su da socijalnih radnika nema dovoljno.
"Fali ih više od 500. Ministarstvo je reklo da će ići na zapošljavanje 200 novih stručnih radnika, broj ovlasti se hoće smanjiti. Međutim, pravo na doplatak i naknade, to jesu novčana prava, ali i dobar signal ako je potrebna intervencija u obitelji", tvrdi Barilić.
Roditelje treba jačati i poticati da se mijenjaju, no zbog previše posla, objašnjavaju nam socijalni radnici, s njima se često ne stigne dovoljno raditi. Drugima se daje previše šanse. Za to vrijeme dijete odrasta. U sustavu u kojem se neki zadrže predugo, a u kojem ponekad ostanu i njihova djeca.
