POTRAGA DONOSI /

Tužni prizori s morskog dna: Proveli smo dva sata s roniocima i izronili 20 vreća otpada!

'Ogromna je količina plastičnih žlicica, čačkalica, vreća, pelena dječijih i svih onih gluposti...'

20.8.2019.
19:42
VOYO logo

Vrhunac sezone i nalazimo se na splitskoj gradskoj plaži Žnjan sa roniocima Udruge podvodnih aktivnosti Rostrum. More Žnjana njihovo je dvorište, a oni su njegovi heroji i heroine. 

"Ovo je jedan od nastavaka sustavnog pregleda podmorja i tokom sezone. Kao što sada vidite, dosta je frekventno kupačima. Napravit ćemo pregled terena i izvaditi što je ostalo", kaže Marko Lete, jedan od ronilaca.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

More sustavno čiste, kao volonteri sudjeluju u 30-ak eko-akcija svake godine. Za ovu izvanrednu, da našoj ekipi pokažu koliko je zagađeno more - brzo se skupilo njih desetero. 

"Cijeli život smo moja obitelj i ja vezani za more. Ja praktički ne znam ni živjeti bez mora, more te tjera da uživaš u njemu, da guštaš na ovom svijetu, a ne da dođem na lijepu plažu na kojoj je na metar i pol prekrivena smećem, što je tragedija za vidjeti. To je očajno", govori Neven. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svaka od triju ekipa krenula je na svoju stranu. S jednom od njih i mi. Lokacija gdje se mi nalazimo je tri metra dubine, odmah uz plažu. Prizori s dna ne razlikuju se previše od onih sa smetlišta.

"Ogromna je količina plastičnih žlicica, čačkalica, vreća, pelena dječijih i svih onih gluposti kojima sigurno nije mjesto u moru", govori Neven.

Čišćenje podmorja nije nimalo lako - sve što ljudi bace mora se ukloniti ručno, jedna po jedna stvar. Rezultat, nakon nepunog sata ronjenja je desetak vreća punih smeća. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Najviše ima jednokratnih predmeta za upotrebu kao što su vlažne maramice, plastike, opušaka, plastičnih kutijica", govori Ana Rukavina, ronilac.  

Pronašli smo maske, kasete, nakit, cerade, automobilske gume. No daleko najviše bilo je jednokratne plastike. Dakle ono što mi koristimo samo nekoliko minuta - more će zagađivati još dugo nakon nas. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Većina ovakovog smeća je lokalne prirode. Sa druge strane, ima i stvari koje ljudi koriste za pajete, automobilske gume, željeznih predmeta itd. Na nekim plažama ćete naletiti na špaker, frižider, svašta. Znači to lokalni ljudi koriste kao privatni deponij. More je veliko, ubaci u more i nitko neće znati", kaže Ana. 

Plastiku je posebno teško skupljati jer se nakon nekog vremena počne raspadati. Tako nastaje mikroplastika - odnosno sitni komadi do pet milimetara.

"Upravo je to i komplicirano izvaditi jer plastičnu bocu koja je pod morem duže vremena, kada je primiš, raspada se na nekoliko fregmenata", kaže Marko. 

Nije nam puno trebalo da snimimo jeziv i tužan prizor. Morski konjic svoj dom pronašao je u ovom smeću. A sve ovo oko njega - postat će mu hrana. Jer sva plastika razgradit će se u mikroplastiku. Prema UN-u, u morima se nalazi 51 trilijun čestica mikroplastike, 500 puta više nego što je zvijezda u našoj galaksiji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Zašto je mikroplastika opasna, gdje to završava? Završava u organizmima, a na kraju u našoj hrani. Krajnji smo i mi. No, nismo mi ništa vrijedniji od one beštije u moru, ali na kraju mi to ugradimo u sebe", kaže Neven. 

Mikroplastiku mogu progutati morske životinje te ona tako ulazi u prehrambeni lanac i dospijeva u hranu ljudi. Pronađena je i u pivu, medu i vodi iz slavine. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Od kornjače koja pokupi plastičnu vrećicu misleći da je meduza, do cijelog niza životinja koje to jedu. A da ne kažem da se i zapletu u vrećice", kaže Neven. 

Strašnim prizorima neprestano svjedočimo. Leš kita s 22 kilograma plastike u želucu nasukan na obali Sardinije. 

"Sve je to u određenoj ravnoteži - kada se jedna stvar izbaci iz ravnoteže, koliko god ona mala bila, utječe na sve. I tako smo danas došli u doba gdje kit umre jer jedino što je pojeo je plastika", kaže Ana. 

Odgovornost je na svima nama, ali ipak - oni čine više. Baš na ovom mjestu za Božić i na blagdan sv. Duje ronioci Rostruma izvadili su tone krupnog otpada, od guma do kanta za smeće kojeg su napunuli su tri kamiona. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Na kraju sezone ćemo opet neku akciju napraviti, da bi te naše plaže ostale čiste, a i da onima koji dolaze iza nas ostavimo nešto u čemu mogu uživati", kaže Neven. 

"Kada čovjek prođe pored nekog komada smeća, onda prvo što mu prođe kroz glavu je: nisam ja to bacio, to nije moj posao. Ali u biti je. To nije samo tvoj posao, nego i moj posao, to je i vaš posao, to je posao svakoga tko ovdje živi i obitava, tko se ovdje kupa i ovdje se kreće", govori Ana. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko se god mi ponosili našim lijepim morem - moramo znati: ono je jedno od najzagađenijih na svijetu. 

"Problem Mediterana, a time i Jadrana, s obzirom da je jedan dio Mediteranskog mora takav da velik broj zemalja, radi svojeg civilizacijskog dosega gravitira tome moru. Tako da značajne količine otpada u moru, u kojem plastika čini između 80 i 90 posto dospijeva u more na različite načine", govori Pero Tutman, Institut za oceanogradiju i ribarstvo.  

80 posto tog otpada dospijeva s kopna, a najveći problem je plastika za jednokratnu upotrebu. Nalazi se svugdje, a gotovo ju je nemoguće ukloniti. 

"Kao pojedinci možemo odmah krenuti na kopnu odvajanjem otpada na način da plastiku deponiramo na mjesta koji su namijenjeni za plastiku. Isto tako da maksimalno smanjimo korištenje jednokratne plastike", kaže Tutman. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko je plastika štetna - znaju na otoku Zlarinu u šibenskom arhipelagu. Ovdje su 3 junakinje odlučile spasiti svoj komad raja i s otoka izbaciti jednokratnu plastiku. Ana Robb, Zagrepčanka s francuskom adresom, podrijetlom je s ovog malog otoka. 

"Kada sam došla u Zlarin, prošlo ljeto, taman se zalomilo da sam došla dan nakon brudetijade, velike otočke fešte, i bila je ogromna količina plastike za jednokratnu upotrebu. A ja sam taman radila cijele godine u Francuskoj da potpuno izbacimo iz škole plastiku, sa svih fešta, i ako mogu tamo, mogu i ovdje. I tako je krenulo", kaže Ana Robb, voditeljica projekta Zlarin - otok bez plastike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zlarin - otok bez plastike je projekt koji je pobijedio na natjecanju Adriatic Plastic Challenge. Nakon toga, svi ugostitelji i dućani na otoku potpisali su Deklaraciju o nekorištenju jednokratne plastike i cijelu su stvar proveli u djelo. Među onima koji su prestali koristiti jednokratnu plastiku je i ovaj mali otočki dućan. 

"Ljudi se polako navikavaju da jednokratnu plastiku nećemo prodavati. Našli smo sve te zamjenske proizvode, a imamo i jeftine platnene vrečice, te smo našli i biorazgradive vrečice", kaže Ivan Tabulov, vlasnik dućana.  

Ivan više ne prodaje plastične vrećice, vilice, noževe, tanjure, čaše i štapiće za uši. Da se protiv zagađenja treba boriti - jasno je i kupcima. 

"Ljudi moji, dok se plastika rastvori, to je strašno i ribice to jedu. Svi ćemo to dobiti, krpat ćemo, dvoglavi ljudi će se ovdje rađati da bi preživili. Draga, da vam pokažem, ja uvijek imam dvije vrećice, oduvijek ih imam i  to mi je najlakši način za nositi stvari", kaže Dijana Erceg, Zlarin. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jednokratnu plastiku više ne koriste ni u restoranu brze prehrane. 

"Zamijenili smo plastične slamke s biorazgradivim, zamijenili smo sve plastične žlice za pomfrit i za sladolede s drvenim žlicama, plastčne tanjure zamijenili smo aluminijskim i nemamo više plastične vrećice za van", kaže Nina Filipović, djelatnica restorana brze prehrane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Borbi protiv plastike pridružili su se i otočkoj konobi. Jedokratnu plastiku zamijenili su drugim materijalima, i potpuno izbacili vrećice.

"Htjeli smo na neki način naš mali obod dati curama koje su pokrenule akciju. Promijenili smo slamke, plastične za kartonske, plastične posude za hranu smo zamijenili aluminijskima i čačkalice", govori Antonio Makale, vlasnik restorana. 

Reći ne jednokratnoj plastici nije bilo lako, no čini se da nakon početnih problema - sada sve ide glatko. 

"Apsolutno pozdravljam to i stvarno stvar funkcionira", kaće Iskra Devčić Torbica sa Zlarina. 

"Svi domaći nose platnene vrećice u dućan, a vidim i da gosti koji dođu uzimaju platnene vrećice u dućan i ne nose najlon", govori Marija Bjažić, Zlarin. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Inicijativa Zlarin bez plastike zapravo promovira život s manje smeća. Zato su na otoku postavili i Zlarka. 

"Naš Zlarko je Zlarin kompostira. Možemo pogledati što nam sve ljudi donose, od kikirikija, piljevine, kore od lubenice. Ideja je da podignemo svijest da se kompostiranjem može smanjiti do 60 posto količine svog našeg kućnog otpada", kaže Robb. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Cijelo ljeto na Zlarinu Ana i ostatak ekipe organizIraju radionice o kompostiranju, prirodnoj kozmetici, prikazuju filmove o štetnosti plastike, a krajnji je cilj da ova ideja prijeđe granice malog otoka. Jer jedno je jasno. Naše neodgovorno korištenje plastike i nemar za smeće koje stvaramo uništava planet. 

"Nemamo više vremena. I kakav svijet mi želimo? Da li želimo svijet u kojem stalno nešto uništavamo, u kojem sjećemo šume bez razmišljanja, u kojem djeca znaju prepoznati više vrsta logotipa marki nego cvijeća, drveća ili insekata? To nije svijet koji ja želim za svoju djecu", govori Robb. 

Nije svijet koji bi itko poželio svojoj djeci. Godinama se problem zanemarivao, plastika se masovno širila i zagadila cijeli eko sustav. Koji grcajući i gušeći se u gomili otpada – preklinje da ga se spasi.

fnc 20
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo