NEPROCJENJIVA VRIJEDNOST /

Tajne crkvenih riznica: Potraga istražuje kako se u crkvama kroz stoljeća sačuvalo blago

Relikvije svetaca, kraljičina kruna s dragim kamenjem, kraljev plašt iz 11. stoljeća, sarkofag s betlehemskim djetetom...

30.4.2019.
19:38
VOYO logo

Iz željeznih vrata žive zadarske benediktinke. Časna majka Anastazija ne otvara ih često posjetiteljima, a iz samostanskog vrta pokazuje romanički zvonik.

"I taj zvonik je preživio sve nevolje i nedaće Drugog svjetskog rata. To je jedini spomenik kojem bi trebalo dignuti spomenik. U njegovoj utrobi u podzemlju bilo je sahranjeno sveto blago, a sestre su bile na prvom katu tog zvonika", rekla je časna majka Anastazija Čizmin.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Blago riznice zadarskih benediktinki bilo je za vrijeme Drugog svjetskog rata u ovom naizgled malom prostoru ispod zvonika u produžetku kapitularne dvorane.

"Kad je svo zlato stavljeno tamo cijeli zid je bio ožbukan, nije se to moglo znati i još su nabacali druga kamenja", rekla je časna majka Anastazija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Umjetnina, relikvija i nakita htjele su se domoći i druge vojske

Kad bi koja uniforma došla do samostana, koludrice bi odgovorile: "Ne znamo." Umjetnina, relikvija i nakita htjele su se domoći i druge vojske.

"One su to radile dvostruko, s boli  i s mukom, ali i sa željom da se to snažnije i dublje sakrije i da se ne da okupatorima i svima onima koji su žudili za time", rekla je časna majka Anastazija.  

Časna majka Anastazija u samostan je došla šezdesetih i sjeća se priča opatica koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata dragocjenosti skrile: najprije od talijanskih vlasti, pa njemačkih okupatora koji su u grad ušli nakon pada Italije, zatim od savezničkih snaga koje su kratko držale grad nakon oslobođenja.  Njihova crkva svete Marije ovako je izgledala nakon savezničkih bombardiranja 1943 i 1944.  

"One su same kao stupovi bile u okruženju. One su svakom rekle 'niti znamo, niti ćete doći do toga. To je niklo u ovom gradu, u ovoj zemlji i to mora ostati u ovoj zemlji", rekla je časna majka Anastazija. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nema onoga koji bi ih natjerao da izdaju tajnu. 50-ih u Zadar u razrušeni i zaboravljeni Zadar stiže Miroslav Krleža. Otkriva dragocjenosti koje čuvaju benediktinke, inicira 1971. izložbu, piše slavni esej  "Zlato i srebro Zadra".

"Činjenica je da nisu pet zlatnih ruku koji ništa ne znače, to su par excellance dokumenti ako hoćete na nacionalnoj i internacionalnoj osnovi i govore o značaju Zadra kao politički prerogativ", rekao je konzervator Miljenko Domijan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Benediktinke koje su od kraja rata bile beskućnice i selile su po raznim privremenim smještajima, vraćaju se sedamdesetih. Samostan se obnavlja, a na 1200 četvornih metara postavlja se Stalna izložba sakralne umjetnosti. 

"...ali se netko u Zadru pobrinuo još 1976. da od tog dragocjenog materijala kojega je Krleža sjajnim esejom nazvao zlatom i srebrom postavi za javnost  stalna izložba 1976. kao jednu od četiri kapitalna djela hrvatske kulture", rekao je Miljenko.

"I naša malenkost koja sada ima tu privilegiju čuvati i braniti. Ali čini mi se da smo čvrste i ne bi odale za nikakvu cijenu nikome ništa dale, prodale, bože sačuvaj", rekla je časna majka Anastazija.

Tu je kruna ugarsko hrvatske i poljske kraljice Elizabete Kotromanić, jedina kraljevska kruna koju je u Hrvatskoj u cijelosti očuvana, kalež s anžuvinskim grbovima, dio vezenog vela iz druge polovice 14. st.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kad se spozna značaj Elizabete i Ludovika Anžuvinca koji naručuje od milanskog zlatara rad, a on se još oženio za Hrvaticu, ali hrvatska  kulturna baština dobiva jedan od najznačajnijih relikvijara u Europi", rekao je Miljenko.

Najstariji je izloženi predmet često spominjan, za mnoge i sporan Čikin križ. On je pektoral - križ što ga oko vrata nose crkveni dostojanstvenici, koje je prema nekima, Čiki - osnivačici samostana, stigao preko hodočasnika iz Svete Zemlje. Svjetlucaju se u mraku muzeja relikvijari, ophodni križevi, ciboriji - posude u kojima se čuvaju posvećene hostije, kaleži, škrinje, biste i ruke svetaca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sestra Klara stigla je u zadarski samostan osamdesetih.

"O stalnoj izložbi nisam imala pojma, kao mlada dolazila bih čistiti. Svaki put kad bih došla zaustavljala bih se pa gledala molila, čovječe božji, ovo je nešto", rekla je sestra Klara.

Kada danas, kao povjesničarka umjetnosti vodi posjetitelje kroz izložbu susreće se s stalnim pitanjima.

"Kako se sakrilo, sačuvalo, zašto toliko ruku…", rekla je sestra Klara.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Relikvija je politička tema. Zašto je Split primat Dalmacije? Zato što ima autentične relikvije svetoga Dujma, zašto su Mlećani ukrali relikvije svetoga Marka u Aleksandriji da bi mogli konkurirati Carigradu imajući autentičnu relikviju. Zadar se tukao da dobije svetu Stošiju kao dar biskupu Donatu i to je više od likovnosti to je socijalno-politička priča. Jedan od naših najuglednijih konzervatora o vrijednim predmetima brinuo se za vrijeme socijalizma, a sada se netko usuđuje reći da se tada nije skrbilo, što je nonsens i idiotarija", rekao je Miljenko.

Onda se došle ratne devedesete.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gdje su devedesetih skrivale blago?

"Obnavljate 89. franjevački samostan u Karinu, a netko vam ga 93. minira! To ne možete ni shvatiti kad vam kulturno dobro postane ako hoćete dio života", rekao je Miljenko.

Blago zadarskih benediktinki u tom je razdoblju ponovno bilo sklonjeno.

"Sve su pokretne umjetnine bile evakuirane pa i škrinja svetog Šime"

Kada časnu majku Anastaziju pitate gdje su devedesetih skrivale blago, kaže da još nije vrijeme da se to otkrije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Čekajmo druga vremena", rekla je časna majka Anastazija.

A nakon rata krenula je obnova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Obnova je bila reakcija na zlo, ali globalno zlo, postavio sam muzej sakralne baštine srpske pravoslavne crkve, ali smo vratili ako je rat zla sudbina, zla kob, onda je obnova dobra kob. I da mi sami i drugi garantiramo identitet na nacionalnoj razini da to jesu naši korijeni i da je to dio na koji se moramo vezati s ponosom. Može biti iz crkvica post-turska na vrhu brda ona je oblikovni snag koji je garancija identiteta, pod njom živi neki puk koji se s njom identificira. To važi i za pravoslavni segment", rekao je Miljenko.

Arhimadrit Gavrilo Stevanović u manastir Krupu na južnim obroncima Velebita stigao je prije 20 godina.

"Bio je dosta devastiran, polupanih prozora, dočekalo me sve spremno za renovaciju. Sreo sam jednoga dobroga čovjeka Miljenka Domijana, s kojim sam našao zajedničku riječ", rekao je arhimandrit Gavrilo Stevanović.

Iguman manastira Krupa uskoro odlazi, a zadovoljan je što nasljedniku ostavlja restaurirane ikone, stalni postav malog muzeja i sve puniju crkvu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Malo je teško zimi, jake bure, bojim se da ne padne krov, a ja to obilazim, zovem konzervatore. Znaš kako ne smije čovjek da zaspi,  bura nas drži da ostanemo budni. Čovjek se boriti, ne smije duhovno ni fizički da zaspati, moramo biti budni", rekao je Gavrilo.

Miljenko misli kako su blaga crkava u Hrvatskoj na svjetskoj razini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nemamo nikakve potrebe da imamo kompleks malog naroda jer imamo prebogatu baštinu u tom segmentu", rekao je Miljenko.

Od Dubrovnika, Splita, Šibenika, pa do Poreča i Raba, đakovačke katedrale. Nisu sve jednako vrijedne, niti najbolje prezentirane. Blago riznice jedne od bogatijih slabo je prezentirana.

"U Hrvatskoj bi trebalo zbog karaktera prijestolnice i po inerciji kardinala trebala biti bolje prezentirana", rekao je Miljenko.

"Zagreb nema dostojan prostor u kojom bi bila izložena zbirka katedrale svetog Stjepana"

Na sjevernom krilu zagrebačke katedrale smještena je riznica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Riznica je u relativno dobrom stanju, jedna od sestara jako se dobro brine za nju. To je skučen prostor, iz sigurnosnih razloga nije dobro da ta posjeta bude velika. Bilo bi sjajno kad bismo riznicu mogli pogledati negdje izloženo. To sve katedrale vani imaju", rekao je konzervator Želimir Laszlo.

Konzervator Želimir Laslo misli kako je žalosno da Zagreb nema dostojan prostor u kojom bi bila izložena zbirka katedrale svetog Stjepana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Radi se o nezainteresiranosti vlasti koje se brinu o kulturnim dobrima, dakle država, a dijelom i nezainteresiranost crkvenih osoba", rekao je Želimir.

Ako su samostanske i katedralne riznice pune dragocjenosti, rijeko su i nedovoljno predstavljane: zagrebačko blago u neprikladnom je prostoru daleko od očiju šire publike, zadarsko predstavljeno sada već staromodno jer se u postavu je identično kao i 1976. U nekim je sakralnim objektima blago izloženo u sakristijskom ormaru, ali s druge strane postoji opasnost od krađa.

"Konzervatorski savjet je da se crkve zaključavaju. Iz crkva se strašno krade, od milodara, rijetko možete doći u crkvu da biste vidjeli srebrne svijećnjake, oni bi nestali vrlo brzo, danas ih više nemate. Na svu sreću pravih organiziranih kriminalac koji kradu po narudžbi ima relativno malo", rekao je Želimir.

Časna majka Anastazija kaže kako opreza nikad nije dosta, ali uzda se i jedna poseban savjet. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Tu su sami sveci, pa povjerite se neka čuvaju sebe i vas", rekla je časna majka Anastazija. 

I tako je u Zadru, kombinacija dobre vjere, zavjeta šutnje i suvremene tehnologije, sačuvano blago još od 1066.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo