Novim terminalom zagrebačka Zračna luka Franjo Tuđman riješila je problem aerodroma nedostojnog glavnog grada jedne države. No, u sjeni njegova blještavila ostala su dva naselja u susjedstvu.
Devedesetak kućanstava u Maloj Kosnici i Petini desetljećima žive u svojevrsnom zatočeništvu. Njihove nekretnine nalaze se u zračnom koridoru i s njima ne mogu slobodno raspolagati.
A unatoč obećanjima nikako da im netko kaže - 'platit ćemo vam,
iselite se.'
Ili 'ostanite - aerodrom se neće širiti na vaše područje.'
Sasvim uobičajen dan u naselju Mala Kosnica pokraj Zagreba. Zračni promet toliko je zaglušujući da su stanovnici dvaju sela, Male Kosnice i Petine navikli vikati u razgovoru. A to je tek jedan dio problema koji ih muče.
"Ove zemlje gdje je zračna luka, to su naše zemlje, mi smo sustavno bili oštećeni, dakle, naši preci, moji baka i djeda su tu, moji pradjedovi živjeli, ovo je sve bila njihova zemlja koja im je sustavno oduzimana za bagatelu, na kraju su ljudi tu ostali u sendviču, koji zapravo nemaju od čega ni živjeti, zato jer im je većina toga oduzeta, a njihovo dvorište, ne možeš ni graditi ni ništa, i nemaš nikakvu kvalitetu života, mi smo žrtve već jako dugo, to se čekalo da se zračna luka proširi, ne samo da se proširila, mi smo još više zakinuti nego prije 50 godina", komentira Božena Kvesić, predsjednica Građanske incijative mještana Male Kosnice i Petine.
Ne samo da im je zemljište oduzimano po niskoj otkupnoj cijeni, tvrde mještani, već je s vremenom i sustavno obezvrijeđeno.
"Ja imam 580 kvadrata zemlje i kuću na tom području, dočim su oni to promjenom GUP-a iz 2005. preinačili u visokokvalitetno zemljište, u oranicu", kaže Tomo Adžaga iz Male Kosnice. "Građani nisu uopće bili uputeni, obavješteni blagovremeno. Tadašnja mjesna vlast valjda nije ni htjela da građani znaju o tome. Nisam ni znao da je došlo do prenamjene zemljišta, ali sam saznao da je došlo do promijene GUP-a 2005", dodaje.
Izgradnja aerodroma započela je 1959. Iz Grada Velike Gorice objasnili su nam kako su kronološki tekle izmjene prostornih planova za ovo područje koje je do 1995. bilo građevinsko, a zatim se pretvara u površinu posebne namjene, a naselja Mala Kosnica i petina su predviđene za preseljenje. U novim izmjenama 2006. situacija za ova naselja ostaje ista, kao i 2008., 2014. i 2015. do danas.
To je stvorilo problem i Danijeli Burec i njezinoj majci.
"Zapravo smo bile prisiljene ilegalno adaptirati postojeći objekt koji je tu postojao prije 100 godina, ali nije imao adekvatne uvjete za život, wc i kupaonicu" kaže Danijela.
Na postojećem objektu naslijeđenom od djeda sagradile su novu kuću. No, ona nema tržišnu vrijednost kakvu bi imala da se nalazi u građevinskoj zoni.
"Ma znate kaj, ne možete u bescjenje, vjerujte u bescjenje vi to možete dati. Pa nisu moji djed i baka kad su došli tu na livadi izgradili kuću, bilo je građevinsko zemljište", dodaje njena majka Marija.
"Nemamo sad osam drugih parcela na kojima možemo graditi objekt i jednostavno smo se odlučile sagraditi ovaj objekt bez papira kako bi imale sve uvjete za život", dodaje Danijela.
Na adaptaciju i dogradnju bio je prisiljen i Stjepan Petrinčić.
"Mi od 67' godine nismo smjeli ništa dirati, adaptirati, pa sam ja par puta pitao, kako bi vi živjeli ovdje osam članova u kući osam na osam, bez kupaonice, wc-a, bez ičeg da nismo to nekaj prezidavali i tak", kaže Stjepan Petričić iz Petine.
Njegova kuća nalazi se neposredno u uzletno-sletnu pistu. Posljedice jakih vibracija vidljive su na fasadama i stare i nove kuće.
"Vidite kak je to popucalo, to sve, mislim sad tu ne živi nitko u toj kući, ali tak je isto i nova. To je novo, nema tu sad deset godina, vidite isto je popučalo, to je buka, recimo voćke su nikakve, imam višnje možda pet godina", komentira Stjepan.
Prema starim crkvenim zapisima radi se o najstarijim selima na tom području. Mala Kosnica i Petina prvi put se, navodno, spominju prije čak 600-njak godina. Dolazak zračne luke 1959. okolnom stanovništvu u potpunosti je promijenio život.
"uz novi terminal je došlo i većih problema nego što je bilo prije, od buke, od zabranjene gradnje, evo ja sam išla prije pet godina tu za ovu staru kuću, prije pet godina za renovaciju, pa mi je čovjek na općini rekao da im je zlo od stanovnika Petine", kaže Kristina Dalić.
A jesu li ikada došli na ideju, da se odsele odavde?
"Eh, pa to oni i traže, zato su nam i ukinuli građevinsku zonu,
da bi se mi sami odselili, jer ovo sad piše, ja sam sad dobio
rješenje za 400 kvadrata koliko je kuća, da je to izgrađeno
kvalitetno poljoprivredno zemljište, iako sam platio legalizaciju
i sve", kaže Stjepan.
Iako Stjepan, za razliku od Danijele ima legaliziran objekt, on i dalje ima nisku tržišnu vrijednost, i to je ono što Danijelu najviše ljuti.
"Mi ne osporavamo da se država treba širiti i gospodarski razvijati, ali ne želimo da to koči naš razvoj ovdje, ne možemo ništa ovdje raditi uz to što trpimo konstantnu buku aerodroma s jedne i prometnica s druge strane", komentira Danijela.
I zato su se mještani organizirali u građansku inicijativu odlučni zatražiti neku vrstu rente za život na koji su prisiljeni.
"Tražimo poboljšanje života, uvjeta za ove stanovnike ovdje, jer već 50 godina smo taoci zračne luke, mi ne možemo se razvijati, nemamo vodovoda, nemamo ništa, aerodorom se proširio, mi smo čekali, naši preci su čekali 50 godina da se nešto riješi, međutim nije se ništa rješilo već je kvaliteta opala", kaže Božena Kvesić, predsjednica Građanske incijative mještana Male Kosnice i Petine.
Pokušali su utjecati na zadnje izmjene GUP-a 2014. godine, no to im nije pošlo za rukom.
"Mi smo došli sa zahjevom tada ministarstvu, zračnoj luci, kad je došla izmjena GUP-a, mi smo došli sa zahtjevom ili da nas se iseli i da nam s terena svakako plaća jer trpimo buku, ili da nam se vrati da je ovo građevinska zona gdje mi možemo raditi što hoćemo, jer mi se sada nalazimo u getu, i možemo raditi samo ilegalno, a ja to ne želim", dodaje Danijela.
Za ovakve životne uvjete, nitko od susjeda nikada nije dobio nikakvu ekološku rentu, na koju misle da imaju pravo.
"On dođe pa ti obeća, neki ljudi su bili iz grada. Bio je gradonačelnik iz Velike Gorice, Barišić, on je nama odgovorio da će nam pomoći, mi smo predali papire za legalizaciju, no nakon što su prošli izbori to je sve prebačeno u Agenciju za legalizaciju, i grad nema ništa s tim."
Iz ureda gradonačelnika Barišića potvrdili su da su svi zahtjevi otpremljeni u Agenciju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, te da su prema njegovim saznanjima svim slučajevima u kojima je HACZ dostavio suglasnost na visinu zgrade, Rješenja o izvedenom stanju su izdana.
"Mi smo većina od 95 domaćinstava koliko ih ovdje ima dobili odbijenicu za legalizaciju zbog dimnjaka, krovnih prozora, i što ja znam čega što smeta hrvastkom zračnom prometu RH", kaže Danijela.
Predstavnik lokalnog Mjesnog odbora tvrdi kako grad čini sve kako bi pomogao mještanima, pa su primjerice snosili troškove izmjera spomenutih visina zgrada.
No ljudima je veći problem što je njihovo zemljište obezvrijeđeno
onog trenutka kada je prenamijenjeno u poljoprivredno.
"Ja na žalost, ne znam točno kad se to desilo, evo ja imam
podatak od '95. godine kad se to desilo, naime nismo mi
poljoprivredno, nego od posebnog interesa za RH, za eventualno
proširenje zračne luke, problem je što zakonodavac nije predvidio
kako da mještani žive sve ove godine do eventualnog preseljenja,
da li im možemo graditi, da li m imožemo legalizirati, što? To je
veliki problem za naše mještane", kaže Goran
Miličević, predsjednik Mjesnog odbora
Kosnica.
Iz zračne luke odgovorili su nam da se sljedećih 30 godina ne kane širiti, za problem znaju, ali nije njihova nadležnost, pa da s mještanima na tu temu nisu nikada kontaktirali. Danijela tvrdi drugačije, dapače ima i pismeni dokaz.
"Bili smo na satsanku u zračnoj luci i iamamo službeni dopis u kojem se sljedećih 30 godina ne misle širiti, mi trenutno živimo uz samu ogradu, ali kako luka nema pomoćnu pistu, oni bi se ovdje mogli širiti. Oni za sad žele održavati status quo, jer je pitanje vremena kad će oni nas iseljavati, za 30, 40, 50 godina, ali državi ne odgovara da ovo područje bude aktivno", kaže Danijela.
"Gledajte, ja sam tu 63, 64 godine, kud se seliti, meni se u grad ne da, a i tko će to kupiti, nemate papire, nemate niš, praktički", očajan je Stjepan.
Odvjetnik koji zastupa mještane, kaže, oni zaslužuju neku vrstu obeštećenja. Borba za nadoknadu pretrpljenog sve ove godine tek je počela, kaže.
"To vam je smanjenjenje vriednosti nekretnina. Ti ljudi nisu odlučili da dođe zračna luka k njima nego je to netko drugi odlučivao", analizira odvjetnik Ivan Mračić.
Iz ureda gradonačelnika Velike Gorice uvjeravaju nas da će Grad Velika Gorica već sljedeće godine pedeset posto prihoda od koncesijske naknade, Zračne luke - točno milijun kuna, komunalnog standarda u naseljima koja su u kontaktnom području sa Zračnom lukom. Znači li to i isplatu pojedinačne rente mještanima, nisu se izjasnili.