Općina Gradec, nedaleko od Vrbovca. 3 tisuće i 600 stanovnika. Idilično seosko mjesto, udaljeno samo sat vremena od Zagreba. No, seosku idilu, kažu mještani, narušava nepodnošljiv smrad. Širi se iz svinjogojske farme i susjednog bioplinskog postrojenja u vlasništvu Belja.
"Znate koja neugoda, kao da padnete u septičku jamu. Recimo to vam je taj dio, znači da živite u sred septičke jame. To vam je to, ništa drugo. Znači duši iz dana u dan. Smrad je nepodnošljiv, ne možete si pomoć", priča nam Krešimir Šoštarko iz Gradeca.
Krešimir je jedan od mještana koji smrad jednostavno više - ne može podnijeti. "Ja sam odrastao na selu, znači ovdje oko nas je prije bila poljoprivreda velika, svako susjedstvo je imalo po 4, 5 krava. Bilo je svinja, svega. I sve to je bilo miris prema ovome što se sada događa. Znači ovaj smrad koji se dešava, to nije prirodan miris kako bih rekao, oprostite govna. Nego to je miris koji duši, vi nemate zraka", objašnjava Krešimir.
S Krešimirom se slaže i Marija Maslać. "Ljudi kažu, koji nikada nisu bili ovdje: ljudi su i prije imali štale, imali krave i svinje pa nikome nije smrdilo, ali ovo je neka druga razina smrada. I smrdi u krugu od par kilometara, to nije farma koja smrdi u svojem okružju, nego je zaista neizdrživo", tvrdi Marija.
Zato svaki dan, prije spavanja - primjenjuje novu taktiku. "Testiramo, otvaramo po malo vrata pa gledamo da li smrdi ili ne smrdi, ako ne smrdi brzo otvaramo, ako smrdi zatvaramo i u princip, ja i nemam problema sa spavanjem pa zaspem, ali ljudi ne mogu spavati cijelu noć pa je to zaista tortura", tvrdi Marija.
I bivša zaposlenica farme, Đurđa Filipić, objasnila nam je kako ona spava. "Kaj god na sebi imate, morate na nos navući da morete disati prejko toga. Žalosno je, ali morate i prozpre zatvarati jer ne možete disati. Jer mi imamo susjede koji imaju pajceke ali to ne smrdi. Imaju i gnojišta, to nema mirisa. Ali kad nam puste s farme, to je prestrašno", priča gospođa Filipić.
Mještani tvrde: u Gradecu farma smrdi već godinama. No, glavni problem je: Belje je vlasništvu Agrokora. "Ne možete doći, čim ste spomenuli Agrokor, znači zvali smo 112, čim smo spomenuli Agorokor odmah su nas prekinuli, cenzurirali. Znate kome je sve bio sponzor Agrokor", priča Krešimir.
Problem smrada trebala je riješiti gradnja bioplinskog postrojenja koje skuplja gnojovku s farme, ali neugodan miris, kažu, od tada je još gori. "Ako je ustajali zrak bez daška vjetra, katastrofa. Kada onda vjetar nastupi misliš si super, odnijet će smrad. A na kraju kao da ga onda još više odnose. Ne znam kako bi to bolje objasnila", priča Marina Petreković.
Da nije riječ samo o pojedincima - pokazali su za naše kamere kada su se Okupili ispred farme. "Stanovnicima je toliko već puna kapa svega tako da ili će se organizirati u prosvjede i blokade prometnica dok se ne donese nekakav potez, odnosno dok oni ne donesu nekakav potez, dok se to ili ne zatvori, ili ne promjeni", smatra Fabijan Tadić.
Građani, zajedno s lokalnom vlašću, već 3 godine pregovaraju s čelnicima Belja oko ovog problema. "Mi smo imali jedno 40-ak razgovora, imamo zapisnike i sve. I temeljem svih tih razgovora uslijedila je jedna, ja bih rekla. Istina i Bog njima skupa samo jedna investicija. Mi za to cijelo vrijeme smo postigli samo to da su oni ugradili na samo 2 štale, a ima ih 18 ili 19, nisam sigurna, dakle na 2 štale filtere", objašnjava Ljubica Ambrušec, načelnica Općine Gradec.
Zamjenik načelnika Općine tvrdi da su time Izigrani jer im je, kažu, Obećana ugradnja filtera na 8 štala u 2015. i 2016. godini te na još 8 u 2017. Dakle, sveukupno 16. "U okolišnoj dozvoli od Agrokora koja je izdana 2013. piše da u razdoblju od 2014. do 2020. moraju postaviti filtere na sve objekte farme.
Oni imaju filtere na samo 2 postrojenja. U prvom mahu su oni tvrdili da ne trebaju imati ništa, dok im mi nismo spomenuli okolišnu dozvolu. Kad smo spomenuli, onda su oni tvrdili da u Europi se to nigdje ne radi. Pa smo mi došli do podatka da u Danskoj i Njemačkoj to funkcionira na taj način. I onda smo ih natjerali da postave ta dva filtera", objašnjava Admir Smajlović, zamjenik načelnice Općine Gradec.
Kako odgovaraju na ova prozivanja - upitali smo i Belje. Oni su nas u svoja postrojenja pustili, pokazali filtere o kojima je riječ i odbacili sve optužbe na njihov račun. "Mi smatramo da smo ispunili svoj dio dogovora. Evo, kako sam rekao. Smatram da smo s ova 2 objekta ispunili naš dio dogovora koji smo prvotno razgovarali s njima", tvrdi Velimir Sili, direktor Svinjogojstva Belja d.d.
Kako svaka štala ima 8 prostorija, oni su, kažu, izgradivši filtere na dvije štale zapravo pokrili njih 16. Zašto su mještani bili uvjereni da je tu riječ o 16 štala, a ne 16 prostorija u štalama? Nesporazum, uvjerava Sili. Drugi kamen spoticanja je i bioplinsko postrojenje.
"Koliko god se tvrdi da bioplinsko postrojenje ne širi nikakve mirise, ja vam mogu garantirati da nije to istina, da se širi mirisi od tamo jer mi zapravo nikada nismo dobili pravi podatak što to oni zapravo tamo pale u bioplinskom postrojenju i na koji način to ide, tvrdi načelnica općine Gradec.
Dakle, bioplinsko postrojenje bi trebalo skupljati gnojovku s farme i uništavati je, no lokalna vlast i građani tvrde da se to ne događa. "Prema nekakvim našim saznanjima, u biti bioplinsko postrojenje koje bi trebalo prihvaćati svu gnojovku iz farme kao sirovinu za proizvodnju električne energije, koristi samo oko 30 posto gnojovkem, a ostalo je od svakojakog otpada, sirutke, pokvarnog piva, kvasca. Svima nam je jasno zašto jer svi znaju da su novci u otpadu", tvrdi Fabijan Tadić.
"Oni vele palimo travu, pšenicu, kukuruzu. Od toga ništa, čuje se crketina, smrad crknute životinje. Možemo reći, ali ja sam radila na farmi, znam kak taj pajcek smrdi, kad se on raspuzne i kad stoji dva tri dana. A smrad koji je nakon 7 dana, ubija vas", objašnjava gospođa Filipić.
S druge strane, Sili uvjerava: ništa od ovog nije istina. "Farma Gradec ima sve propisane dozvole koje joj trebaju za normalno funcioniranje. Jedan od njih je i način zbrinjavanja gnojovke, tj. otpadnih voda iz proizvodnih objekata. Konkretno, iz objekta gdje se nalaze svinje, sva otpadna voda, sva gnojovka se zbrinjava preko bioplinskog postrojenja. I odgovorno tvrdim da nije bilo ispuštanja tih otpadnih voda u okoliš i okolišne vode", tvrdi Sili.
Građani su pak u nekoliko navrata snimali - ono što opisuju - ispuštanje gnojovke u okoliš. "Na snimkama se točno vidi crna voda, a tlo, kad se povuće to tlo je zeleno. To vam je od amonijaka u zemlji", objašnjava Smajlović.
Smrad kao kategorija je potpuna nepoznanica hrvatskom Zakonu, pa su mještani naručili mjerenje kvalitete zraka. "Ono je pokazalo da su granice čestice ispuštene sa farme ili bioplina, nije utvrđeno točno s koje lokacije, preko dozvoljenih granica koje su opasne za ljudsko zdravlje. Međutim, zakon i smjernice koje govore o tom mjerenju tvrde da se te količine koje se izmjere u sat vremena usrednjavaju na 24 sata. Znači vi kroz 24 sata slobodno sat vremena udišite štetne tvari koje vama kao ne smetaju. A vi osjetite da vam smetaju kroz nekoliko godina", priča Smajlović.
Opet, s druge strane, ne priznaju taj argument. "Pošto je farma na ovom mjestu prije 40 godina sagrađena i dalje funkcioniora ovdje. Naše mišljenje je da se situacija nije bitno mijenjala sve te godine", tvrdi Sili.
No to mišljenje ne dijele građani. Upravo suprotno, dio njih tvrdi da je cijela ova situacija opasna za zdravlje. "Ja sam radila, obolila sam tam. Obolili su mnogi u selu, umrli su mnogi u selu, umrli su oni koji su s nama radili. Od karcinoma", tvrdi gospođa Filipić.
"Na farmi je radilo jedno 15-ak do 20 ljudi koji su obolili od karcinoma u zadnjih 20 godina. Ne tvrdim ja da je to od toga, ali malo je sumnjivo to, malo je sumnjivo to. Od tih količina amonijaka", priča Smajlović.
Zbog svega su i na Općinskom vijeću u svibnju donijeli odluku o zatvaranju ili prenamjeni farme Gradec. "I mi smo u koncern Agrokor, direktno na g. Todorića tada još poslali dopis, i kasnije na gospodina Ramljaka. Dakle, krenuli smo s tom odlukom i proslijedili smo im, tražili smo što brži odgovor na nju. Međutim, slobodno mogu reći da do dana današnjeg mi nikakvog odgovora nismo dobili iz koncerna Agrokor", tvrdi načelnica Ambrušec.
No, jedno je dogovor s mještanima, a drugo je zakon. Belje do 2020. treba izgraditi filtere na svih 19 štala. 2 postojeća su gradili 6 mjeseci i koštala su 3 i pol milijuna kuna. Što znači da u manje od 2 i pol godine trebaju izgraditi još njih 17, a to će ih koštati oko 30 milijuna kuna.
"Naša nastojanja i to smo prenjeli u nastojanjima s općinom da mi ispoštujemo taj uvjet i napravimo filterska postrojenja i na ostatku štala. Ali sam iznos je, kao što ste čuli veliki i gledajući cijelu svinjogojsku proizvodnju, to su velika ulaganja i velika investicija", objašnjava Sili.
"U slučaju da oni ne postave te filtere, njima se mora okolišna dozvola ukinuti. A bez okolišne dozvole ni jedno postrojenje u državi ne može raditi. To su riječi inspektora s kojim sam ja radio", tvrdi Smajlović.
Pitali smo Ministarstvo zaštite okoliša: jesu li proveli kakav inspekcijski nadzor. "Inspekcijskim nalazom je utvrđeno da se na lokaciji postrojenja nalazi taložnica i separator koji se redovito čiste putem ovlaštenih osoba o čemu su predočeni računi u nadzoru. Kako bi se spriječio neugodan miris s farme sukladno okolišnoj dozvoli operater ima obvezu ugradnje ventilacijskih filtera do 2020. godine", stoji u odgovoru ministarstva.
Do te 2020. - očito - nikog nije briga za ove ljude. "Mi, građani Gradeca i Gradečkog Pavlovca, mi bi samo htjeli priliku za normalan život". , tvrdi Marina Petreković. "Želimo ono što nam pripada, želimo kvalitetu života zagarantiranu. Čisti zrak", rekla je Marija Maslać. "Želim čisti zrak, čisto tlo, čistu vodu", poručio je Krešimir Šoštarko. Čini se - dovoljno jednostavnim.
