Dok se HDZ-ovci ondje bore za vlast, Ličani se bore za golo preživljavanje. O Ličkoj-senjskoj županiji intenzivno se govorilo ovih dana zbog političke karijere donedavnog prvog HDZ-ovog Ličanina Darka Milinovića. U županiji koja je u srcu Hrvatske, obišli smo njezinu periferiju. U nekim od sela još uvijek čekaju asfalt, vodu, uličnu rasvjetu. Stari umiru, mladi odlaze, ali dolaze Kinezi.
Bili smo u Lici. Najveća, ali zapravo najmanja hrvatska županija. Najveća površinom. Najmanja po broju ljudi koji u njoj žive. A kako žive? E, to je posebna priča.
Prolaznika baš i nema. Susjedi su kilometrima daleko jedni od
drugih. Tu je Milica, ima 81 godinu, samo ona, Crni i mačak koji
povremeno navrati. Nabasali smo na nju posve slučajno. Ni ne
znamo gdje smo. Kaže nam u polju smo između dva sela, Gradine i
Šeganovca.
"Gore ima osam stanovnika i ja deveta, sve samci, na jednom
mjestu dvoje. Najmlađa ima 72. godine. Staro selo, stari ljudi",
priča nam Milica.
Suprug joj je umro prije 4 godine. Djece nisu imali. Susjedi su ili pomrli ili se odselili. Nju drži optimizam, a ona drži 30-ak ovaca. Mirovina joj je tek nešto veća od tisuću kuna. Bez ovaca i malo vrta, doslovce bi gladovala.
"Imam tu paprike za sebe dovoljno, pet šest, paradajz je otišo
ća. Ako umrem netko će pojesti i to je to", rekla nama je.
Ako umre, u ovom zaselku više neće živjeti nitko. Tako je to u
Lici, kažu nam. Uvjerili smo se i sami. Jasno nam je da je ovdje
oduvijek bilo teško živjeti. Bez ceste, s grubom klimom i daleko
od civilizacije. Ali dok su si mogli svojim rukama osigurati
dovoljno – ostajali su. Više ne.
Selo Ponor
U selu Ponor kao da se dogodio pomor. Još 2011. ovdje je živjelo troje stanovnika, danas više nema ni žive duše. Odbačene čizme, razbijeni prozori, nepokošena trava. Vrijeme je stalo. Ponor je postalo još jedno selo u Hrvatskoj bez ijednog stanovnika. Ni u ostalima nije puno bolje.
Đuro, Milka i njihova kći Danica žive tik uz bosansku granicu. U selu koje, kažu, također izumire. O ostalim sadržajima mogu samo sanjati.
"Tu jedino što nam je Bosna. Bihać. Tuda vidimo migrante po noći, mislim oni su sad popularni postali, samo tuda idu. ali boje se policije pa bježe. To vam je sad glavna zanimacija? To je. Svinje divlje, lisice, to je po zimi, a sad su migranti", kazala je Danica Bubalo iz Ličkog Petrovog sela.
Danica je nezaposlena, pa svo troje žive od dvije male mirovine. Ukupno dvije tisuće kuna.
"Eto tako petljamo svakako. Prodam ili tele i tako držao sam do dvije krave, sad ne možemo, jednu držim i tako. Imam krompir, kukuruz i tako to ali dokle ću moći. Ječma nešto i djeteline i tako", priča Đuro.
Kažu nam, ima i onih koji žive puno gore.
Selo Željava
Brat i sestra žive sami u 20-ak kvadrata. I sretni su što imaju jedno drugo.
"On je invalid, ja sam invalid, on ne mere na nogama, nosi dvi štake. Imam ja ovu socijalnu od 500 kuna i nešto imam svoje penzijice od 600 kuna", ispričala nam je Marica.
Brat joj je jedina obitelj. Kaže: "Nijesam ja majko ni udavata. Mogla sam ovo selo svagdje, udati se ali ja sam ranjena, kad sam bila curica zaratilo se, čuvali smo krave i onda jedan neki mali dođe i baci tamo granatu i mene izranjivalo, svukuda i onda su mi dali invalidsku".
Sretna je što smo joj banuli u goste. A i on je požurio iz polja kad je vidio da se zaustavio automobil.
Hvale se da se još uvijek mogu brinuti sami o sebi. I o ove dvije koze. Neki dan su nabavili i dvije svinje. I tako njih Marica hrani i priprema za svoje karmine. Sve su se oni već dogovorili. Zna Pero što će kad dođe taj dan da je zauvijek isprati.
"Ali sve dok je ona živa, sutra da umre odmah se ženim. to je peti put", kazao je kroz smijeh njezin brat Pero.
Iznanadna poruka
A onda se obratio meni: "Ma mili, treba da vodiš računa ipak da nađeš lijepa dečka. Nisi lijepa, ali si prijazna i zgodna", rekao mi je Pero.
Nemaju ništa, ali su se pobrinuli da ne odemo praznih ruku. On nam nudi neispisane razglednice iz Francuske. Ona nas je nakrcala jabukama. Nismo se najavili, možda bi, kažu nešto i pripremili.
Čini se da ih jedino Bog još čuva. Jer ne vjerujemo da je ijedan od ličkih političara koji se ovih dana ovdje bore za vlast ikad zašao u ova sela i u ove živote.
Što je to tako zanimljivo u Lici?
Što je to tako zanimljivo u Lici kad svi hoće biti na vlasti, evo vi ste bili profesor pa ste sad načelnik, Darko Milinović se sad bori autobusima - pitali smo Antu Kovača, načelnika općine Plitvička jezera.
"Pa vlast je slast. Vlast je zanimljiva u svim našim županijama. a čujte, radi se o tome da stara vojska uhljeba želi ostati na površini", kaže Kovač.
HDZ otpočetka vlada Ličko-senjskom županijom. Više od 25 godina. Na posljednjim izborima, priča nam Ante Kovač, on i nekolicina nezavisnih preuzeli su gradove i općine. Ali, bez pomoći županije i aktualnog župana Milinovića ni oni ne mogu puno.
"Županija je siromašna samom činjenicom da je najmanje naseljena znači ona je najveća u Hrvatskoj, a ima svega 50-ak i manje zapravo sa Novaljom i sa svim 50-ak tisuća stanovnika. Znači to vam je jedan manji gradić u Hrvatskoj bez nekakvih stvari kao što su Plitvice mislim da bi se broj stanovnika i prepolovio", kaže Kovač.
Lički prosjek popravljaju Kinezi
Poznati lanac kineskih restorana već treću sezonu uspješno gosti i domaće i strane.
Za svoje specijalitete kuhare su doveli iz Kine, ali u Hrvatskoj nisu uspjeli pronaći majstora od ražnja. Svi su otišli u bolji život. Samo se političari ne daju. Do te mjere da nam zbog vladavine Likom prijete mogući prijevremeni izbori. Jer lički Putin, kako mu godinama tepaju, nakon desanta autobusima na sjedište stranke više nije u HDZ-u. Vrati li se u Sabor, voljena mu, sad već bivša stranka, više nema većinu.
"Sjećate se Jovanke Broz? E, ona je iz Pećani. Izvinjavam se što ću tako reći o toj maloj, je**la mater svoju, bila sa Titom, mogla je navući u ovaj kraj ništa navukla nije. Tko ne navuče za svoj kraj taj nije za ništa. Ja ću za ovoga Milinovića kad god bude ja ću za njega glasati. Pravi čovjek", rekao je Đuro Bubalo.
No, čini se da više neće imati prilike. Presudio mu je Plenković, iako je dosada preživio u svojoj utvrdi HDZ-a sve predsjednike stranke. Tko zna kojim će putem dalje krenuti. Ovi ljudi svoj put ipak znaju – iz Like se ne daju.
Sudbina Ličanima i nije baš najlakša. Ali ne bune se. Na loše su navikli, a bolje većina njih neće ni doživjeti.
