Romana je danas sretna i udana žena. U Zagreb je
došla iz malog mjesta pokraj Metkovića i počela graditi karijeru
modne dizajnerice. Njezini usponi i padovi uglavnom se nisu
ticali karijere koja joj je sasvim dobro išla.
"Jedanput sam rekla - dosta. Imala sam veliku reviju i pojavila
sam se u haljini jer sam se tako osjećala. Kad sam došla u
garderobu, rekla sam s užitkom - ovo je moj početak", govori
Romana Taylor, transrodna žena.
Tako je prije četiri godine počela njezina tranzicija u ženu. Jer Romana je rođena kao muškarac. Trebala je biti vozač kamiona jer je, kao i svi drugi mladići iz njezina mjesta, išla u školu za cestovni promet. Uz to, bila je najstarije muško u obitelji, otac je umro, trebalo je pomoći majci pa se zaposlila u tvornici azbesta. Tada je još bila Roman.
"Prvi brzi vlak koji je bio moj spas išao je u 5.20 za Zagreb", govori Romana.
"Za sebe sam uvijek govorila u ženskom rodu"
Bila je u ranim dvadesetima, sama, u tijelu koje je osjećala da joj ne pripada.
"Tko je tada znao za transrodnost? Kad dođete u pubertet, nastaju pravi problemi. Kad vas počnu tući, maltretirati i nazivati pederom... Ja sam za sebe uvijek govorila u ženskom rodu. Uvijek je to bilo u pristuno, samo tajno. Ali ne možete tako živjeti cijeli život", govori Romana.
Romana se udala prije nekoliko mjeseci. Prva je transrodna žena koja je to učinila. Marko je od nje mlađi 18 godina.
"Živio sam u Americi i malo sam liberalnijeg svjetonazora. Normalnije su mi takve stvari. Netko je ljevak, a netko dešnjak, što je genima određeno. Netko se rodi u krivom tijelu. Svi su ljudska bića, ako je čovjek dobar. To je dovoljno", govori Marko Taylor, suprug Romane Taylor.
"Transrodnost nije hir. Nije ni moj izbor, nego je moj životni put. Ja bih voljela da sam se rodila kao normalno biološko muško s muškom psihom ili kao biološka žena. A ovako kad se rodite u krivom tijelu, gdje vam je psiha ženska, imate nešto što ne pripada vama i što nije dio vaše psihe", objašnjava Romana.
Najveći broj Hrvata spol mijenja u Beogradu
Godine 2016. Romana je promijenila spol. Budući da operaciju nije mogla napraviti u Hrvatskoj, oputovala je u Njemačku. No, najveći broj Hrvata zbog promjene spola dolazi u beogradsku kliniku, njih čak desetak na godinu. Da bi se ta operacija obavila, transrodnost mora potvrditi dvoje psihijatara. Jedna od njih je Dragana Dujčin koja se problemom rodno drukčijih osoba bavi tridesetak godina.
"Kad osjećate da vas cipela koju nosite žulja, izujete se i problem je riješen. Možete li zamisliti kako je to mučan i tjeskoban osjećaj kada ne možete jasno dokučiti tko ste? Ni u pubertetu kad ste mali, niti objasniti roditeljima jer ste uplašeni, a vidite da je sve oko vas podijeljeno na muško i žensko. Kako reći nekome da se ne pronalazite u svome spolu?", objašnjava psihijatrica Dragana Dujčin.
U takvoj situaciji tijelo i mozak razvijaju se u različitim smjerovima - laički objašnjava liječnica.
"Vidimo tek postnatalno što je do tada već sve utemeljeno – hormoni djeluju i u mozgu i u tijelu, a ovdje se događa da receptori jednostavno nisu usklađeni. Rodna drugačijost je fenomen koji se može javiti u djetinjstvu i to može biti razvojni fenomen. Tek u 3. ili 4. godini se formira jezgra rodnog identiteta. U svijetu se takva djeca prate. Hoće li biti prolaznog karaktera – jer neće sva djeca iz tog korpusa biti transrodna kao rodna disforija", nastavlja psihijatrica Dujčin.
Tako rano počinje i Romanina priča.
"Igrala sam se lutkicama. Čitala ljubavne romane i pisala
ženske dnevnike", govori Romana.
Svoj problem počinje rješavati mnogo godina kasnije - hormonalnom terapijom. "Blokira se testosteron i muški spolni organ više nema nikakvu funkciju. Kod transrodne žene toga pogotovo nema. To su teški bolovi. Onda vidite da se mijenja. Koža postaje nježnija... Što se tiče tijela, dobila sam dobre obline. Bila sam najsretnija kad sam jednog ljeta dobila celulit na nogama", govori Romana.
"Iz muškog u žensko je estetski mnogo prihvatljivije"
Tek kada taj proces završi, na red dolazi operacija spola. U samo nekoliko dana doktor Đorđević obavio je dvije takve operacije. "Iz muškog u žensko estetski je mnogo prihvatljivije jer ženske genitalije često imaju sve atribute kao kod genetski rođenih djevojaka – izgleda gotovo isto, i estetski i funkcionalno", objašnjava kirurg Miroslav Đorđević.
K njemu dolazi sve više žena koje su, u stvari, muškarci. "Formiramo mali muški organ od postojećih ženskih - nema razlike s muškim genitalijama – dobije savršen izgled, ali je mali. No, jedan znatan broj transrodnih muškaraca želi imati volumen muškog spolovila. Tako nešto rezultat je višestrukih operacija, mogu biti i tri do četiri zahvata jer moramo organ formirati ni iz čega. To su veliki zahvati s mnogo većim brojem komplikacija i nisu još idealno rješenje na današnjem stupnju medicine", govori kirurg Đorđević.
"Stvarno je pakao"
U njegovoj smo klinici imali dogovor s tek operiranom pacijenticom iz Hrvatske, no ona se predomislila. Pristala je Suzana iz Beograda. No, isto pod skrivenim identitetom. Kaže, ne želi da itko zna, osim njezinih najbližih, da je rođena kao muškarac.
"Stvarno je pakao. Svi te gledaju drugačije. Bila sam depresivna i bez samopouzdanja. Rekla sam prvo mami. Ona i sestra su mi bile najveća podrška", govori Suzana, transrodna žena.
Svoju je operaciju napravila u 22. godini.
"U meni je to izazvalo sreću. Sve što sam zamišljala počelo se događati. Toliko da sam taj proces, čini mi se, prošla bez stresa - sve mi je bilo normalno i postala sam ja - ja", govori Suzana.
I Romana je dugo čekala taj trenutak. No, nije imala podršku obitelji. Zbog toga što je drukčija, prošla je, kaže, svašta. "Ljudi prolaze kroz vas, ne vide vas, ne žele vam se javiti, a oni koji vas osuđuju - vas pretuku. Imala sam 21 fizički napad, a da ne govorim o verbalnim napadima kojih je bilo bezbroj. U Hrvatskoj ugrožavam ljude samim svojim postojanjem jer sam drugačija, a ljudi se plaše nečega različitog. Da se ponovno rodim, sve bih isto prošla, samo bih to napravila ranije, već s 18 godina. No rodila sam se u krivo vrijeme", govori Romana.
Tranzicija u koju je ušla prije četiri godine još nije završila. Na hormonalnoj terapiji bit će do kraja života. Odlučila je napraviti još neke estetske zahvate kako bi bila zadovoljnija.
"Sretna sam jer sam napokon - slobodna. Izašla sam iz ropstva vlastitog tijela u kojem sam bila 47 godina. Ovo je prvo ljeto kada ću se skinuti u badić i baciti u Jadransko more. To mi je najveća sreća i najveća pobjeda", govori Romana.
Ne zna se koliko je Hrvata promijenilo spol
Na ljetovanje će sa suprugom. "Jako malo ljudi bi preživjelo ono što je ona preživjela, a pritom ne da je ostala živa, nego je i normalna. Ima neku auru koja ne poboljšava samo nju nego i nas, a to pozitivno utječe i na ljude oko nas. Netko mora pomicati granice. Sad smo to mi, sutra će to biti netko drugi", govori Marko.
Belgijska studija iz 2007. godine pokazuje da je transrodnih žena 1:12.900, a transrodnih muškaraca 1:33.800. Slični su podaci i iz Nizozemske.
Ovdje je riječ samo o operacijama, stvarni broj, pretpostavlja se, još je veći. U Hrvatskoj se operacija spola ne može napraviti. No, neki su to učinili vani. Koliko njih - ne zna se.
Ministarstvo uprave raspolaže podacima da je u posljednje četiri godine 89-ero ljudi promijenilo rod u osobnoj iskaznici. Prema zakonu iz 2014. godine rod se, uz medicinsku dokumentaciju, može promijeniti bez obzira na promjenu spola.
