Zbrajaju se i analiziraju političke posljedice dugo najavljivanog događaja koje je protiv HDZ-ove vlasti organizirao mladi HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava. Od toga je li nakon svog šatora Plenković izašao jači ili slabiji do prognoza kako će za mjesec dana izgledati dan sjećanja u Vukovaru. Potraga je pratila prosvjed s veteranima iz Dalmacije.
Krenuli smo u Slavoniju na 620 kilometara dug put s jednom braniteljskom udrugom. Veterane smo pitali zašto su i na koga zapravo ljuti?
Nekoliko tisuća ljudi u tišini je slušalo svjedočanstva žrtava. Među njima i Ivica Mišura. Zastavu kojom je zaogrnut, nije skidao otkako je krenuo na put - iz Vodica.
„O braniteljima svatko priča, branitelji ovo, branitelji ono, ali u biti u stvarnom životu ne drži do nas više nitko. To je sramota…”, kazao je umirovljeni hrvatski branitelj Ivica Mišura.
Na putovanje od 620 kilometara - od Dalmacije do Vukovara krenuo je u zajedno sa suborcima.
“Recite mi je li normalno da od srpske strane, četnika i zločinaca nitko nije osuđen, je li to normalno? A od svih naših generala i branitelja, da je većinom, ja bojim se da sutra mene ne bi optužili bezveze. Mi više mirno ne spavamo. Čekamo da netko pokuca na vrata i kaže da smo radili ratne zločine”, misli se Mišura.
Tri sata ujutro. Dok grad spava na vodičkom autobusnom kolodvoru polako su se okupili bivši branitelji.
„Ja sam Željko Šižgorić, najprije pripadnike 113. brigade, do oslobođenja Dubrovnika sam bio u njezinim redovima i prošao sve ono što je prva A satnija prolazila. Na svaku tu sekundu sam iznimno ponosan i uvijek ću biti jer to je nešto što nas je vodilo da stvorimo slobodnu i neovisnu Hrvatsku“, rekao je umirovljeni hrvatski branitelj Željko Šižgorić.
Rat je odavno završio, ali branitelji smatraju da mira za žrtve neće biti dok se ne kazne počinitelji ratnih zločina. Poručuje to vođa puta karavane iz Vodica, 56-godišnji Radoslav Juričev Sudac. On se '90-ih vratio u Hrvatsku i priključio se 113. šibenskoj brigadi. Njegovi suborci za njega kažu da je legendarni tenkist.
„Bez obzira tko bio na vlasti - žuti, plavi, crveni, smeđi, oni moraju raditi pošteno i časno ali izgleda da se išlo krivo. A ovaj put isto pozdravljam gospodina Josipa Đakića i Josipa Periša u Šibeniku, na sramotu. Samo bi želio znati njihov ratni put i njihova sadašnja mjesečna primanja“, kazao je umirovljeni hrvatski branitelj Radoslav Juričev Sudac.
Radoslav je domaćoj javnosti postao najpoznatiji kada je prije nekoliko mjeseci kamionom pregazio cvjetnjak. Razlog je bio znak Turističke zajednice Vodica, crveni cvijet na travnjaku, podsjećao ga je na petokraku. Kasnije se ispričao.
Kako se približava pola četiri ujutro dva kombija i minibus polako se pune. Neki srdačniji prema našoj kameri, neki ljutiti, objašnjavaju zašto idu na put.
„Sve se priča o braniteljima, imaju ovo, imaju ono. Ja ovdje vidim čovjeka koji je sedam puta ranjavan, tenkista, 3400 kuna. Prema tome nije država stvorila branitelja da on jednostavno sjedi i da mu daje novac i da on živi, a narod takvu percepciju u glavi ima, razmišlja kako imaju oni“, kazao je Bore Karega iz Vodica.
Ratne kolege su ih izdali odbijanjem dolaska na prosvjed.
U Lici su uzeli prvi predah za kavu. Ali teme uz nju i dalje nevesele. Kažu kako su ih dojučerašnji ratni kolege izdali odbijanjem dolaska na prosvjed.
„Ne znam kome je ovo u interesu ali je sramota. Prodali su se za janjeće pečene glave pojedinci. To je sramota“, rekao je umirovljeni branitelj Nikola Zrile.
Na cesti smo dočekali zoru, a na odmorištu u Slavoniji smo sreli i druge branitelje. Doduše, manje otvorene prema našim kamerama.
Pričali smo s vukovarskim braniteljem Josipom Horvatom zvanim Mađar. Dok nam ponosno pokazuje isprave iz rata žali se što iz države za koju se borio mora ispraćati vlastitu djecu.
„To je žalosno, moja kćerka je jučer otišla za Beč, raditi, ovdje se sve rasprodaje. Nisam ni razmišljao o mirovini ni o ničemu, mislio sam danas, sutra opet ideš raditi, ali nažalost nas nitko ne pita ništa“, rekao je umirovljeni branitelj- Josip Horvat.
Otvoreno govori i o tome da su na njegovoj muci profitirali mnogi koji nisu trebali.
„Nas je u Vukovaru bilo 1801, sa dragovoljcima sa strane, a sad pogledajte koliko ih ima. Ne samo to, kad bi bilo pošteno da netko kaže da se to raščisti Hrvatska bi se naša za čas oporavila. Novčano i sve…“, smatra Horvat.
Na odmorištu nas je upoznao i s Irenom Kačić.
„Ja sam evo nažalost imala tu sreću da sam mogla sahraniti svog Igora i svog supruga koji je nađen na memorijalnom groblju. Jedan ubojica je umro koji je na kraju presudio Igoru, ali za mene je uvijek najveći ubojica koji je Igora prokazao i koji ga je vratio u hangar jer Igor je trebao biti pušten sa još sedam osoba“, ispričala je majka najmlađe žrtve pokolja na Ovčari - Irena Kačić.
Igor Kačić vodio se kao nestala osoba do 1997. godine i mirne reintegracije Podunavlja čiji početak je označio "Vlak mira" od Zagreba do Vukovara.
U Vukovaru će pak reći pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi.
„Gospodine predsjedniče, na vama je povijesna odgovornost da preko Vukovara, preko istočne Slavonije, Baranje i Srijema pokažete i dokažete demokratskom svijetu da će Hrvatska uskoro postati moderna i demokratska država“, rekao je 1997. godine okupacijski gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović.
„Hrvatska je demokratska zemlja te je željela mirno rješenje - dokaz je i to da nakon Bljeska i Oluje nismo išli oružjem jer nismo željeli da svi Srbi odu - željeli smo demokratsko rješenje i mi jesmo demokratska zemlja i to što činimo ne činom zbog ni Europe ni Amerike“, kazao je 1997. godine prvi hrvatski predsjednik – Franjo Tuđman.
Unatoč tome 21. godinu kasnije branitelji predvođeni vukovarskim gradonačelnikom vjeruju kako je pomirba izostala.
„Ponosan sam i sretan, ali bi bio najsretniji kada bi se pronašli i kaznili krvnici koji su ubijali i silovali curice, u prisustvu roditelja koji su bili vezani. A oni su ih silovali. Danas šeću po Vukovaru i smiju se žrtvama“, rekao je Marijan Velović iz Vodica.
„Ovo nadahnuće koje smo čuli, ovu istinu, ja još ne mogu vjerovati da je to bila tako potresna stvar. Znači tako smo olako shvatili. Ima možda još tih žena, vidi se da se i žene i majke se boje reći“, kazao je Juričev Sudac.
Prema podacima državnog odvjetništva od 1991. zbog ratnih zločina pokrenuti su kazneni postupci protiv 3556 osoba, 608 ih je proglašeno krivima. DORH niječe navode prosvjednika da ne radi ništa. A unatoč tome što je u Vukovar došla cijela krajnja desnica, branitelji odbijaju povjerovati da su još jednom izmanipulirani u dnevno političke svrhe.
“Ovima našima vladajućima i vodećima šaljem opomenu zadnju - neka se hvataju posla. Ako ne, van iz one dvorane na Pantovčaku”, poručio je Juričev Sudac.
Ljute se i na generale koji se nisu odazvali prosvjedu.
“Ipak su oni naši, pod navodnicima. Trebali su doći tu i biti s nama i našom vojskom. A ovo je jedna velika opomena. Kako smo stali pred prag domovine tako ćemo opet morati stati svi branitelji da to se rješava”, kazao je Horvat.
Na pitanje zašto se ne odazivaju na druge prosvjede odgovaraju:
“Mi pravi branitelji uvijek izađemo kad vidimo nepravdu.”
No, nikada se nisu pobunili zbog velikih pljački koje je provodila vlast koju redovito biraju. Nije bilo prosvjeda zbog kriminala u privatizaciji niti korupcijskih hobotnica.
Gradonačelnik Vukovara, bit će jedno vrijeme nova zvijezda desnice, a novi prosvjed u siromašnom gradu koji vodi već dva mandata zakazao jer za točno godinu dana na istom mjestu. Branitelji koje smo pratili kažu da će tada - ponovno doći.
