Poduzetnik Mile Rudan putem svog odvjetnika Petra Pavkovića prenio je udjele dva svoja trgovačka društva Sunčana staza Zagreb i Pula, a u čijem su vlasništvu zagrebački hotel Holiday i pulski Pula, na svog suradnika od povjerenja i menadžera Miroslava Trninića. Rudan je poduzetnik koji se već godinama u Kanadi uspješno bavi hotelijerstvom. U Kanadu je iz Pariza došao ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća. Radio je sve i svašta, a prvi veći novac zaradio je obnovom kuća. Radila je cijela obitelj, braća, sestra i otac.
"I kada smo skupili dosta novca, onda smo kupili naš prvi hotel u Niagara Fallsu. I tu smo svi zajedno radili i iz toga smo kupili drugi hotel pa sam ja kupio jedan hotel na Floridi. Tamo sam napravio i jedan veliki resort koji se zove Americana resort. Kasnije je to sestra preuzela i ja sam se vratio u Kanadu. Imali smo sve skupa 12 objekata pod zajedničkim imenom Rudan Holding Ltd.", rekao je Rudan.
Zapošljavaju više od 1200 radnika. U Kanadi se družio s iseljenicima s područja bivše Jugoslavije. Tako je upoznao i pokojnoga hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška.
"Gospodin Šušak je bio moj veliki prijatelj. Zajedno smo kartali, zajedno išli po našim restoranima, on je volio narodnu muziku, ja sam volio narodnu muziku. Meni je drago što je on uspio i vratio se u Hrvatsku. On je bio dobar čovjek", rekao je Rudan.
Iako je Rudan Srbin iz Lasinjskog Sjeničaka nedaleko od Karlovca, kada je počeo rat u Hrvatskoj, upravo na Šuškovu molbu donirao je novac za Hrvatsku vojsku, organizirao dopremanje humanitarne pomoći. Nakon rata počeo je obnavljati rodnu kuću, uništenu tijekom akcije Oluja. Nikada u životu nije bio na Jadranu i upravo ta znatiželja navela ga je da novac uloži - u Hrvatsku.
"Otišao sam u Istru da ju vidim. Svidjelo mi se more. Tako sam došao u Pulu i tamo sam vidio hotel "Pulu" i kupio sam ga. Ja sam sad u godinama pa sam htio u nešto uložiti, da pomognem nešto našoj ekonomiji, a i da živim u državi u kojoj sam rođen", rekao je Rudan.
Ubrzo nakon hotela "Pula" kupuje i zagrebački "Holiday". Platio ga je sedam milijuna eura. Sve gotovinom. Imenovao je Upravu i tu je, prema njegovim riječima, posao u Hrvatskoj krenuo nizbrdo.
"Moji direktori, moje knjigovodstvo nisu vodili poslove kako treba, već su imali dvije vrste knjiga. Jedne za državu, a druge koje su pokazivali meni da prikažu kako hoteli dobro rade. Falsificirali su moje potpise, uzimali kredite, potpisivali zadužnice mojim imenom. Uzimali su novac i ja sam bio u problemu", rekao je Rudan.
Odlučio je smijeniti Upravu, a na mjesto menadžera postaviti dugogodišnjega poznanika u kojega je imao puno povjerenje.
"Onda sam našao drugog direktora koji se zove Miro Trninić. Poznavao sam ga desetak godina, dolazio je u hotel na ručak. Izgledao je sve skupa jedan fini gospodin koji dobro poznaje turizam. Tako sam ja njega primio", rekao je Rudan.
S novom Upravom angažirao je i odvjetnika Petra Pavkovića koji je u njegovo ime kao punomoćnik kontrolirao poslove tvrtki Sunčana Staza Pula i Zagreb. Ubrzo nakon toga Rudan je otišao u Kanadu provesti božićne blagdane s obitelji. Zadržao se dulje zbog iznenadne bratove bolesti, a ubrzo i smrti. Tada je stigao Pavkovićev poziv iz Zagreba.
"Jednoga dana nazvao me Pero i rekao: imamo jedan veliki problem s tobom ovdje jer te policija traži. Pa, šta sam ja napravio? Nemam pojma. Kaže, potjera je za tobom po čitavom svijetu", rekao je Rudan.
Kako navodi Rudan, tada mu je odvjetnik Pavković sugerirao da se ne vraća u Hrvatsku dok se stvari ne razjasne. Njegovo dulje izbivanje stvaralo je probleme u normalnom funkcioniranju tvrtke pa mu je odvjetnik predložio prijenos poslovnih udjela na menadžera Miroslava Trninića.
"Pero mi je rekao da će mi poslati dva ugovora. 'Na jedan ćemo prenijeti dionice na Miru Tninića, a kada se ti vratiš, bit će tvoji hoteli u roku 24 sata'", ispričao je Rudan.
Rudan je poslušao. Ugovore i punomoći ovjerio je u hrvatskomkonzulatu u Torontu i poslao ih odvjetniku u Zagreb. Uz te punomoći potpisao je još jednu s kojom su sa računa druge njegove tvrtke podigli 240.000 eura.
"Ja imam na jednom računu svoje kompanije 240.000 eura i evo što ćete napraviti. To sam poslao pismeno na njegov e-mail. Sto tisuća eura uzmite i platite porez, 80.000 platite namještaj koji sam ja ugovorio, ostalo je još riješiti prvi kat u hotelu Holiday u Zagrebu i platite to kad bude gotovo, a 60.000 zadržite kod sebe u sefu da si ja kupim auto kada dođem", prepričao je Rudan.
Nakon što je sve to potpisao prorijedila se komunikacija i s Trninićem, i s Pavkovićem. Obojica su mu govorila da ne dolazi u Hrvatsku jer ga i dalje traži policija. Postajao je sumnjičav.
"Tu meni nešto ne štima. Sve sam ispričao ženi. Ona mi je rezervirala aviokartu i ja sam otišao u Hrvatsku. Rekoh, što bude bit će, ali se to mora završiti. Ako je zatvor – zatvor. Ja znam da nisam ništa kriv", prisjeća se Rudan.
Dolaskom u Hrvatsku nije se ništa dogodilo. Zvao je Trnića, zvao je Pavkovića, no ni jedan ni drugi nisu mu se javili. Bilo mu je čudno, uzeo je taksi i otišao na imanje nedaleko od Karlovca.
"Pero Pavković mi se javio nakon pet-šest dana da je na putu. Ja sam zatim došao k njemu. Rekao mi je da je on napravio ovo, nije napravio drugo, jednom riječju oni su bili 'u kompi'. Zato su mi govorili da se ne vraćam jer su htjeli moje hotele prodati nekom drugome", rekao je Rudan.
Drugim riječima, Pavković je priznao da je napravljen ugovor o prijenosu udjela, no drugi o povratku zanijekao je da je uopće postoji. No postojao je jer je oba poslao Rudanu u Kanadu na pregled. Nazvali smo prozvanog Trninića. Nije bio spreman razgovarati do završetka spora na Trgovačkom sudu, a odvjetnik Pavković nije odgovarao na naše pozive. Rudan je nakon razgovora s Pavkovićem shvatio da je prevaren i otišao na policiju podignuti kaznenu prijavu. Iskaz je dao u policiji, a ponovio ga u Državnom odvjetništvu.
"Nakon što je dao izjavu dugo se čekalo na državnoodvjetničku odluku. Bilo je u međuvremenu više intervencija za pokretanje kaznenog postupka ili obustavu. Nakon toga je došlo Rješenje o odbačaju kaznene prijave gdje je bila uputa da se ne radi o kaznenom djelu ni o zloporabi povjerenja ni o prijevari", rekao je odvjetnik Mile Rudana Nenad Mamula.
Za zloporabu povjerenja i prijevaru teretio je Miroslava Trninića te odvjetnike Petra Pavkovića i njegovu suradnicu odvjetnicu Višnju Galešić. Nakon što je prijava odbačena upućen je da privatno pokrene postupak pred sudom, što je Rudan i učinio.
"Tu smo imali slučaj da je jedan sudac tražio izuzeće jer poznaje jednog od osumnjičenika. Nakon toga je došao drugi sudac koji nije dopustio ispitivanje osumnjičenika iz razloga, kako je naveo, da mi nismo obrazložili taj zahtjev iako je on bio potkrijepljen sa svom dokumentacijom koju su oni sastavili i dali Mili Rudanu na potpis, a kojom su prenijeli vlasništvo hotela u svoje ruke", rekao je Mamula.
Istodobno s tim postupkom vodio se i onaj na Trgovačkom sudu.
"Mi smo tužbu podnijeli 2017. godine i doista se postupak relativno brzo završio. 18. studenog 2018. dobili smo nepravomoćnu prvostupanjsku presudu nama u korist kojom su poništeni ugovori", rekla je odvjetnica Mile Rudana Vinka Nobilo.
Vrlo neobična situacija. Dok državno odvjetništvo ne vidi postojanje kaznenog djela, Trgovački sud presudom poništava ugovore upravo zato što su nastali, kako piše u zakonu, "temeljem nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor". Drugim riječima sklopljeni su na prijevaru. Odlukom Državnog odvjetništva i proceduralnim odugovlačenjem suda u Karlovcu, Rudan je izgubio mogućnost za daljnji kazneni progon ljudi koji su ga, prema njegovim riječima, prevarili. Još je ostala mala mogućnost za obnovu postupka ako ovakva presuda Trgovačkog suda postane pravomoćna. Upitali smo odvjetnika Mamulu kako se ovakav scenarij uopće mogao dogoditi.
"Zbog toga što imamo slobodu sudačke odluke i državnoodvjetničke odluke. Uvijek imamo više instance koje mogu odlučivati o pogreškama nižih stupnjeva. Iako ja zapravo ne mogu odgovoriti na to pitanje jer bih ušao u nekakvu problematiku zakonitosti rada Državnog odvjetništva ili suda", objasnio je Mamula.
Unatoč svemu Rudan još ima povjerenja u hrvatsko sudstvo.
"Ja vjerujem u naše hrvatsko sudstvo, ali puno imaš takvih kriminalaca i lopova kakvi su Miro Trninić koji se žele obogatiti na tuđim leđima, a ja sam krvavo zaradio novac koji sam donio u državu Hrvatsku i svoje zdravlje sam izgubio ovdje", rekao je Rudan.
Kratko odgovara i na mogućnost budućih ulaganja u našoj zemlji.
"Ne bih više nikada", jasan je Rudan.
Zato će investirati u svojoj drugoj domovini, Kanadi. Upravo je krenuo u gradnju najvećega kanadskog hotela na čak 72 kata s pogledom na slapove Niagare. Rudanova priča još je jednom pokazala zašto nas strani investitori zaobilaze. Pa čak i oni koje, poput Rudana, često prije razuma vodi srce i želja za boljitkom zemlje u kojoj su rođeni.
