U odluci suda nije upisano da ima pravo uživanja nekretnine do smrti, a sve je otkriveno kada se desetak godina kasnije posvađala s kćeri koja ju je izbacila iz svoje nekretnine.
Gospođa Anđela je tužila državu zbgo greške, dobila je odštetu, ali su viši sudovi pobili presudu, a ona je dobila ovrhu od čak 80 tisuća kuna za sudske troškove.
Spas je došao od Ustavnog suda koji je slučaj vratio na početak, ali jadna žena ne može dobiti novac koji joj je ovršen zbog nove greške traljave birokracije - ovog puta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Fine.
"Ostavljam pravo doživotnog uživanja nekretnine svojoj ženi Anđeli Jambreuš, rođena Juren", stoji u oporuci.
"Po toj rečenici me ne može nitko izbaciti iz kuće osim dragoga Boga", započinje priču Anđela Jambreuš.
Unatoč zapisanom u oporuci svog drugog muža Petra, Anđela Jambreuš je iz svoje kuće - izbačena. Nakon smrti 1993. njihovoj kćeri je ostavio kuću, a ženi doživotno pravo uživanja. No, to je nakon ostavinske rasprave, sudac zaboravio napisati u rješenju o nasljeđivanju.
"Sudac mi je kompletno rastrgao obitelj, on je to trebao odmah ispraviti", ističe Anđela.
No, u to doba za Anđelu je to bila rutinska stvar, a ona odvjetnika nije imala pa je pogreška uočena desetak godina poslije. Potom se 2004. posvađala s kćeri, koja ju je izbacila iz kuće. Tek tada je shvatila da je ostala bez svega.
"Kako se nosim s time? Nikako. Baš nikako Jer još dan-danas ni nisam svjesna da su mi se drugi upleli u moj dobar život i rastrgali ga", priča nam Anđela.
A kaže - taj život je bio dobar. Zato i 24 godine nakon suprugove smrti - tuguje za prošlim danima.
"Tugujem ja, jer meni je prekrasno tamo bilo, život mi je predivan bil i miran, dok se nisu umiješali i tu je krenulo. Meni je s njim bilo jako dobro, ja sam rekla da sam mogla dati ruku ili nogu, dok je umro, ja bih dala da ga oživim. Jer mi smo se stvarno jako slagali. Gdje god smo bili, skupa smo bili i zajedno smo radili. Stvarno, lagala bih ako bih rekla da nije bio dobar život", priča nam Anđela.
Sada živi u unajmljenom stanu s 42-godišnjim sinom iz prvog braka
koji je nezaposlen.
On se s tugom prIsjeća dana kad je radio na kući koju su
izgubili.
"Svaki dan smo radili, sve smo zidali gore, jer gore nije bila kuća cijela, bilo je smao pola kuće. Znači sve smo radili, nije bilo problema, dole smo zidali novu verandu, sve", rekao nam je Siniša Labaš, Anđelin sin.
I 13 godina nakon što su izbačeni iz ove kuće, sjećanja na taj dan, kaže Anđela, još su bolna.
"Došla je policija. Ja sam se onesvjestila, oni su bili oko mene, oni su svi spremali stvari, pakirali u kutije koje vam mogu pokazati", prisjeća se.
Potpuno šokirana - jer je izbacuju iz vlastite kuće - pala je u nesvijest.
"Preko u kuhinji sam stajala i onda sam se srušila. Lijevom stranom udarila sam u zid. I onda pala, udarila u plinsku peć, pa opet pala - treći put u pločice. I tako ostala dolje ležati."
Sada samo može gledati kuću u kojoj je nekada živjela jer ju je kći u međuvremenu prodala.
Danas jedva prežIvljava. Po hranu i potrepštine odlazi u Crveni križ. Novac za osnovne ljudske potrebe - jednostavno nema.
"Meni to jako puno znači, jer si ja to priuštiti ne bih mogla. Pošto je meni mirovina 1.400 kn, a od toga plaćam 750kn stanarinu, televizija je 80kn i režije. Tako da meni ne ostane ni za par dana života. Sama idem pješke i treba mi skoro sat vremena dok idem doma jer si moram malo odmoriti dok nosim to u rukama", kazala nam je Anđela.
Uz borbu za goli život, Anđela se 13 godina bori sa sudovima. Tužila je državu zbog greške suca i Općinski sud u Koprivnici 2006. je presudio u njezinu korist. Trebala je dobiti 375 tisuća kuna odštete.
"Kako na ročištu na kojem je proglašena oporuka i donijeto rješenje tužiteljica nije imala punomoćnika, te ista nije uvidjela da je raspravni sudac napravio previd i nije utvrdio njeno pravo doživotnog uživanja temeljem oporuke, a zapravo je bio duažn upozoriti tužiteljicu na njezina zakonska prava po načelu pružanja pomoći neukim strankama."
No, Županijski i Vrhovni sud ovakav su stav odbacili. Njihov zaključak je bio da je šteta Anđeli pOčinjena 1993. kada je sudac pogriješio, a ne 2004. kada je izbačena iz kuće. Dakle, priznali su pogrešku, ali su ustvrdili da je u slučaju došlo do zastare. Tek je prošle godine, a nakon pet godina odlučivanja, Ustavni sud stao na Anđelinu stranu.
"(...) Ustavni sud ukinuo je presude Vrhovnog suda i Županijskog suda u Koprivnici te predmet vratio na ponovni postupak Županijskom sudu u Koprivnici radi otklanjanja navedenih propusta u ocjeni ustavnosti tužbenog tužbenog zahtjeva, a koji su doveli do povrede prava podnositeljice na pravično suđenje."
Zašto je uopće sada davne 1993. došlo do pogreške - pitali smo i suca Josipa Ivančevića koji je vodio ostavinsku raspravu. No, on nije želio komentirati slučaj. Rekao je samo da je njegova greška trebala biti ispravljena tada.
Ivančević je inače dokument potpisao, a izradila ga je tadašnja pripravnica na Općinskom sudu Lidija Vuljak. Zanimljivo je da je ona danas šefica istog tog suda.
Kako je došlo do propusta - htjeli smo pitati i sutkinju Vuljak. No, ni ona nije proonašla vremena za razgovor.
Ali nije to sve što je Anđela doživjela u raljama birokracije i
od neučinkovitog pravosuđa. Prije spomenute presude
Ustavnog suda, dodatno je kažnjena.
Morala je platiti oko 85 tisuća kuna sudskih troškova pa je skoro
pet godina imala ovrhu od čak 400 na 1,400 kuna mizerne
mirovine.
"Za to nisam niti znala dok mi nisu počeli uzimati", rekla nam je.
Ali kako je nakon svega Anđela zasad pobjednica - njezin odvjetnik objašnjava da joj država treba vratiti 30 tisuća kuna uzetih ovrhom. I taman kad je protuovrhom dobila rješenje o povratu novca, Anđela je još jednom izigrana.
"Zbog činjenice da je RH pokrenula postupak protiv Anđele Jambreuš, a ona je u Fini uvedena kao Andjela Ambreuš. Fina je odbila postupiti po rješenju o protuovrsi i isplatiti joj taj novčani iznos", objašnjava nam njezin odvjetnik Mario Lovrić.
Ovu informaciju potvrdili su nam i u županijskom DORH-u.
"(...)prema informacijama koje sam uspio prikupiti isplata je blokirana od strane Financijske agencije zbog različitih imena primateljice u rješenju Općinskog suda u Koprivnici i onog u evidencijama Financijske agencije."
Zbog jednog slova u imenu Fina Anđeli nije htjela isplatiti novac. No, to ih nije spriječilo da joj sve te godine uzimaju trećinu primanja. Anđelin odvjetnik obratio se i Ministarstvu pravosuđa. No i tu problemi.
"Zbog pogrešnog obračuna koje je dostavilo Zavod za mirovinsko osiguranje, a pogreška obračuna je upravo u iznosu od 2 kune i 80 lipa, Mininistarstvo pravosuđa ne želi postupiti po rješenju o protuovrsi", tvrdi odvjetnik Lovrić.
Dakle, nakon pogreške državnog službenika 1993., Anđela sada trpi zbog pogreške Zavoda za mirovinsko osiguranje. A sve kako se država ne bi oštetila za 2 kune i 80 lipa. No usprkos pismenom odricanju od te razlike - novac još nije vidjela.
"Unatoč tome da smo se i odrekli tih 2,80 kn jer je navodni obračun na štetu RH, oni nam do dan danas, u ovih godinu dana, novac nisu isplatili."
I tako, zbog tuđe pogreške i nemara države - Anđela danas živi u neimaštini.
"Dakle moja stranka u 23 godine od učinjene greške suda u ostavinskom postupku nije dobila niti jednu jedinu kunu temeljem nastale štete, povrh toga joj je država oduzela troškove koje su nastali u tom predmetu i n eželi ih vratiti, mada su joj, presude po kojoj su joj dosuđeni troškovi - ukinute", rekao nam je njezin odvjetnik.
Sve ove godine nepravde, Anđelu su koštale i psihičkog zdravlja.
"To vam ja ne mogu puno reći, to samo mogu dati papire. Tu mi je dr. Pavlović ustanovila dosta oboljenja. Čak je napisala jedan dio i PTSP kojega nažalost mi nema nitko, čak ni brat koji je na ratištu bio ga nema, izgubil je ruku, a ja sam ga dobila."
13 godina poslije - u trošnoj kući još uvijek čeka pravdu.
Ne znam što da kažem, stvarno ne znam. Samo hoću da se meni moje vrati", kazala nam je Anđela.
Novu priliku treba dobiti 16. lipnja, kada cijeli postupak kreće ispočetka. Sada živi u nadi da novu presudu neće morati čekati još 13 godina.
