Ulje marihuane koje se prodaje u ljekarnama preskupo je za oboljele i kamilica u odnosu na ono koje bi mogli napraviti sami. No, oni koji su si tako pomogli i razmišljali bolje biti ilegalno živ nego legalno mrtav – izgubili su bitku s državom.
Donosimo potresno svjedočanstvo supruge i prijatelja oboljelog Riječanina koji je preminuo nakon srčanog i moždanog udara, nekoliko dana nakon uhićenja i oduzimanja ulja i sve opreme.
Istovremeno, Huanito, osuđen na dvije godine zatvora – više ne ustaje iz kreveta dok iščekuje pravomoćnu presude…
„On je bio pogon, on je bio nada za sve, ljudi su ga uživali slušati, ljudi su voljeli biti s njim u društvu on je bio toliko optimističan, on je toliko bio pun volje za životom“, rekla je Dubravka Zaharija o svom preminulom suprugu Maksu.
Njezine ljubavi nema već šest mjeseci. Maks je bio teško bolestan. Godinama se borio s visokim tlakom, upalama gušterače, pred kancerogenim stanjem. Tri puta je bio na samrti. No, nije ga ubilo to – ubio ga je, kaže Dubravka, surovi sustav koji mu nije dao da se liječi.
“Dogodilo se ubojstvo za koje bi netko trebao odgovarati, meni treba netko tko je dovoljno lud ili hrabar da mi pomogne u tome da ja dokažem putem ovih papira da su oni odgovorni i krivi za to“, rekla je Dubravka.
Maks se liječio uljem kanabisa. Kad su se prije deset godina pojavili prvi problemi. Ulje je nabavljao u Austriji. U godinu dana mu se, tvrdi Dubravka, ali i Maksovi prijatelji koji joj ovih dana pružaju utjehu, znatno popravilo. Ulje je bilo preskupo, pa ga je Maks odlučio proizvoditi sam.
“Kalkulacija je bila na tome da si on sam to uzgoji baš te medicinske vrste i s tim je krenuo, međutim nekome je to vjerojatno palo u oči i želio se na bilo koji način okoristiti oko toga i onda su ga prijavili i onda počinje u stvari cijela ta Maksova tragedija, kako da kažem sa strane sustava, maltretiranje do smrti“, rekla je Dubravka.
Nakon što mu je prvi put policija banula na vrata, završio je u zatvoru. Sudac ga je oslobodio jer je povjerovao i u njegovu priču i u medicinsku dokumentaciju da mu ulje služi kao lijek. No, tužitelji nisu odustajali. Uložili su žalbu te Maksa izložili dodatnom stresu.
“Srčani je doživio nakon puštanja iz zatvora i nakon svih tih represija što su mu uzeli sve stvari koje su mu bile potrebne za uzgajanje medicinske marihuane i proizvodnju lijeka ne, njegovo se stanje svaki put sve više i više pogoršavalo.“, rekla je Dubravka.
“Ja sam dosta vremena proveo s njim, policija je čak i mene maltretirala, bio sam na ispitivanjima i ja sam im rekao isto ovo sve što govorim vama da čovjek je sebe izliječio i bio sam mu potpora, svi mi smo mu bili potpora i sa tim ljudima i on se dobro nosio s tim, izlazio je s tim na kraj i govorio da će sve biti u redu da ima još nekih ima i Huanito ima još mnogo oboljelih i da ćemo se svi nekako ujediniti skupa i pokušat na kraju istjerati legalizaciju te konoplje“, rekao je Antonio Dražović koji je bio Maksov prijatelj.
Nakon infarkta i operacije srca, tužitelji su iskamčili mjesec dana istražnog zatvora. Policija ga je odvela na sam Uskrs te ga ostavila mjesec dana bez ulja.
“Iako je uputio bezbroj vapaja institucijama i policiji i pravosuđu da će njega nedostatak ulja koštati teškog zdravstvenog stanja da bi to na kraju eskaliralo kada su potvrdili optužnicu u moždani udar koji je bio na žalost fatalan. I terminalno i Maks je nažalost preminuo“, rekao je Antonio.
“Prije smrti je dobio papir. Tamo piše lijepo da je pozvan na sud da će protiv njega biti pokrenut sudski postupak, to je bilo dovoljno“, nadodala je Maksova supruga.
Preminuo je tri dana od dizanja optužnice. U njoj stoji da je ugrožavao i tuđe i svoje zdravlje, te da je ulje preprodavao. Isto kao što je u optužnici zbog koje je osuđen na dvije godine zatvora stajalo i Huanita. Četrdesetogodišnjaku oboljelom od multiple skleroze kojeg je Dubravka upoznala u medicinskoj ustanovi u kojoj radi.
“Igrom slučaja da, Huanito je bio i moj pacijent tako da ga ja znam jako dobro i njegovo zdravstveno stanje je bilo vidno narušeno kad je bio kod mene, poslije upotrebe kanabisa ja sam vidjela njega sasvim drukčijega“, rekla je Dubravka.
„U biti ja se ne osjećam kao kriminalac ja razumijem zakon i sve te riječi i da me pod svim tim riječima svrstavaju pod kriminalca, ali ja se tako ne osjećam. Zašto? Zato jer sam uzgojio biljku i pojeo sam tu biljku i taj ekstrakt te biljke. Zašto bi se osjećao kao kriminalac, ali s druge strane da imam taj strah da mi to netko zabranjuje i da će me zatvoriti zbog toga što sam radio“, rekao je Huanito Luksetić Matulji.
Tako nam je Huanito govorio nakon što je prije godinu dana donesena presuda o njegovoj zatvorskoj kazni.
Huanito sada dok čeka hoće li žalba uroditi plodom ili će mu viši sud potvrditi zatvorsku kaznu.
“On ne razgovara s nikim, ja sam ga molila da s vama razgovara on je rekao mama pokušaj da me razumiju meni treba mir i odmor meni samo treba mir i odmor“, rekla je Huanitova majka, Zlata Luksetić.
Nadodala je: „On se doslovce drhtao i tresao kad sam ja njega danas molila da razgovara.“
Svakodnevno drhti i Zlata je rekla: „Huanito već godinu dana ustaje iz kreveta samo kako bi jeo i istuširao se. Kako ga napušta zdravlje, tako ostaje i bez volje. Ni jedno ni drugo ne mogu zamisliti što će s njim biti ako uistinu završi u zatvoru.“
„Dal ja to mogu izgovorit, ne mogu i ne znam…ako treba birati radije bih išla ja, nego da ide on jer ponovit ću po ne znam koji put Huanito je samo za sebe to sadio samo za sebe je pravio to ulje samo je on koristio nije nikoga oštetio na ničemu, nikoga nije ubio nitko nije stradao kad bi barem osudili one koji voze na cesti u suprotnom smjeru i namjerno ubiju ljude znači on je na slobodu, a Huanito ide u zatvor“, objašnjava Zlata.
Što je najgore od svega – medicinska marihuana legalna je u Hrvatskoj već tri godine. Tada smo bili prvi u svijetu koji su pacijentima omogućili da taj lijek kupuju u ljekarnama. Kad i napravimo nešto revolucionarno, brzo se vratimo na nulu.
„Sada nakon nekoliko godina ja vidim da je ta cijena tako velika prepreka da ju treba nadići na bilo koji način da li da HZZO plaća da li da Hrvatska sadi, recimo imunološki i na taj način omogući iznimno povoljne preparate ili na kraju krajeva da kao i svaki drugi lijek da HZZO plaća. Ukoliko ništa od toga ne možemo postići onda bi možda trebalo prepustiti pacijentima da sami sade jel to je model koji postoji u Europi“, izjavio je Ognjen Brborović predsjednik Povjerenstva za medicinski kanabis.
Bočica u ljekarni stoji od 700 do 1500 kuna. Oboljelima od multiple skleroze i karcinoma treba i po nekoliko bočica, a propisati ih mogu tek pojedini specijalisti. No, nitko ih nije educirao pa uglavnom ni ne propisuju. Zato je ovim bočicama istekao rok trajanja i tijekom godine povučene su iz ljekarni. Oboljeli su ostali vjerni crnom tržištu o kojem smo izvještavali i lani.
Vlasnik ilegalnog laboratorija Josip, na pitanje jel se boji policije odgovorio je:
„Da. Međutim i naši dragi policajci imaju istih takvih problema isto kao i naši koji donose zakone gospoda koja sjede u Saboru.“
Znači imate pacijente i među jednima i među drugima?
"Da vam budem iskren, da. I onda više nije bitno tko je tko. Onda je bitno da čovjek samo ostane živ."
Josip ulje u ovom ilegalnom laboratoriju u Zagrebu proizvodi već deset godina. Pristao nam je pokazati sve jer vlasti moraju biti svjesne da ovakvih mjesta, zbog sve većeg broja pacijenata ima sve više.
Koristila ga je i Ana. Prešla je sedamdesetu i već pet godina bori se s rakom pluća. Kupuje na crnom tržištu jer za ovo legalno tvrdi, baš kao i svi s kojima smo razgovarali, da je u njemu znatno manje THC-a i da im treba puno više i doza i novca da bi im pomoglo.
“Ja mislim da bi se to trebalo ljudima napraviti dostupno jer to nije luksuz nekakav zdravlje nije luksuz i da oni prodaju to za tri tisuće kuna je čista sramota, sramota božja, a ne znam kakva je kvaliteta jer ja sam pogledala to ulje i to ulje je jako blijedo ulje koje sam ja navikla uzimati je crno, zeleno crno“, izjavila je oboljela Ana.
Tako nam je govorila prije godinu dana. Čuli smo se s njom i danas. Kaže, još uvijek kupuje na crno i još uvijek rak drži pod kontrolom.
S njom se slaže i začetnik trenda liječenja uljem medicinske marihuane.
„Mislim da se netko gadno šali s Hrvatima. Nadam se da ste dovoljno mudri da ne kupujete te proizvode to su samo loše izvedenice. Lijek koji ja proizvodim sadrži 85 ili 90 posto THC-a, sadrži i CBD i brojne druge kanabinoide... Ovi koji se prodaju nemaju toliku moć izlječenja, ali mislim da mnogi u ovoj zemlji to i znaju“ rekao je Rick Simpson.
„Da, uopće nema nikakve sumnje da je to lijek iako morate biti svjesni da je i asprini lijek koji ne liječi nego umanjuje tegobe pa tako i kanabis liječi jer umanjivanje tegoba simptoma je zapravo liječenje“, rekao je predsjednik Povjerenstva za medicinski kanabis Ognjen Brborović.
Doktor Brborović ljut je na ministarstvo zdravstva koje, kaže, uporno ignorira i struku i trendove i oboljele. Legalizaciju, pa makar i ovako manjkavu započela je SDP-ova Vlada. Osnovano povjerenstvo trebalo je nastaviti pratiti razvoj situacije i tražiti rješenja za sve veći broj oboljelih. No, nije se dogodilo baš ništa.
Predsjednik povjerenstva za medicinski kanabis rekao je:
„Povjerenstvo se nije sastalo već dvije, dvije i pol godine, meni je jako žao, ja sam poslao minsitru Kujundžiću dnevni red sljedeće sjednice i sad već baš dugo čekam odgovor tako da sam spreman povjerovati da ministar nije spreman dozvoliti uopće sljedeću sjednicu povjerenstva.“
Nadodao je kako da je upit ministru zdravstva poslan krajem šestog mjeseca.
Odgovor smo pokušali dobiti i mi. Postavili smo pitanje ministru zdravstva o pozivu za sastajanje povjerenstvu za medicinsku marihuanu, Milan Kujundžić je odgovorio:
„Medicinska marihuana ako govorimo o terapijskom liječenju je stvar koja je sada u Hrvatskoj uređena, a mi imamo stalno povjerenstvo koje se bavi ne samo marihuanom nego svim drogama tako da to funkcionira... Provjerit ću s mojima koji vode dio za lijekove i droge što se događa.“
A dok ministar provjerava, crno tržište cvate – oboljeli odlaze u zatvor, umiru, postaju samo dio crnih brojki.
"To vam se ne može nazvati ljutnjom nego sam žalosna i ogorčena“, rekla je Zlata Luksetić.
"Ja nikoga od njih ne krivim, meni je njih žao. Meni je njih žao jer oni ne znaju što rade. Oni nemaju pojma da imaju oružje u svojim rukama, oružje koje vrlo ubija ljude i to efikasno ih ubija“, nadodala je Maksova supruga Dubravka.
„Činjenica je da njega sad nema i da se to promijenit ne može, ali nekako osobno imam odgovornost kao i svi ti ljudi kojima je pomogao da ajmo reći njegova smrt ne bude uzaludna znači da se svim sredstvima borimo za tu legalizaciju jer mislim da smo mu toliko dužni“, izjavio je Maksov prijatelj Antonio.
Huanito u krevetu čeka pravomoćnu presudu. Dubravka će ispaštati za Maksove navodne grijehe. Nakon njegove smrti tužitelji gone nju.
„Mi se nismo osjećali kao kriminalci, ja sam živjela s njim, moj jedini grijeh je ljubav prema njemu jedini je to moj grijeh“, rekla je Dubravka.
Pravo i pravda. Idealno bi bilo kad bi se ove dvije tako slične riječi poklapale. Ali, za sad, prema važećim hrvatskim zakonima – oni nisu bolesni ljudi – oni su kriminalci i za to će odgovarati.
