U samo jednoj noći šesteročlana obitelji Kišan iz Vukšina Šipka kod Jastrebarskog ostala je bez svega kada im je u požaru kuća izgorjela do temelja.
A onda su se, u samo jednom danu, kao u pravom božićnom čudu, organizirali njihovi susjedi i prijatelji, iz njihova i nekoliko susjednih sela te su počeli prikupljati novac za novu kuću.
S pola od sto tisuća kuna pomogla je i Zagrebačka županija te je obitelj Novu godinu dočekala u svom novom domu. Radovi na obnovi, koji su također donirani, još traju, a što misle o tome što im se događa, obitelj Kišan ispričala je za kamere Potrage.
27. studenog prošle godine, Marijan, Barica i njihova djeca Matija, Nikola, Ivica i Stefanija - u požaru su ostali bez doma. No, Novu godinu nisu dočekali na ulici, u prihvatilištu, čak ni u tuđoj kući.
"Prvo smo namjestili kuhinju, onda njima sobu, da imaju gdje spavati i onda je bilo veselje. Kad su vidjeli sobu da je sređena, da imaju gdje biti, da ne idemo dalje..", Marijan Kišan, Vukšin Šipak.
U kući su zahvaljujući svojim sumještanima iz sela Vukšin Šipak, Guci, Čeglje i Draganić. Oni su nakon požara uzeli stvar u svoje ruke i odlučili pomoći obitelji Kišan Pahanić.
"Netko je pomogao više, netko manje. Novčano su pomogli koji su mogli. Netko tko je manje novčano potkovan, on je više fizički radom pomogao i tako to. Jer velim koliko će i dalje trebati, ljudi će sigurno pomagati", Mirko Zagodajev, Draganić.
Obitelj smo prvi put posjetili početkom prosinca, nedugo nakon što su u jednoj večeri - ostali bez svega.
"Krenuli smo od nule. Ono kada sam ja došla tu, suprug je imao malu prostoriju i onda smo to krenuli sve graditi. Kad smo sve napravili onda se desilo to", priča Barica Pahanić, Vukšin Šipak.
Cijela situacija najteže je pala najmlađoj djeci - devetogodišnjem Matiji i dvije godine starijem Nikoli.
"Mama i tata su pokušali ugasiti, ali nisu mogli jer su vidjeli da su plinske boce u kući. Onda smo pobjegli, pa je mama zvala vatrogasce. Dok su oni došli to je sve već bilo ovako, na pola izgoreno", kaže Nikola Kišan.
"Izašli smo van i čekali smo vatrogasce i dok su došli već je pola kuće izgorilo", dodaje Matija Kišan.
No, samo dva dana nakon požara okupili su se njihovi prijatelji i sumještani. Bili su odlučni riješiti situaciju.
"Trebamo odabrati ljude koji bi išli skupiti nešto novaca, po selu jednom, drugom. Žene već po selu su skupile posteljine, plahte, deke, sve kaj je potrebno. Ljudi su me već zvali za šporete, vešmašine, ostalo. Al prvo moramo pronaći kuda bi familija otišla živjeti", pričao je krajem prošle godine Miro Puškar.
Tu večer - mještani su mislili na sve - hranu, odjeću, smještaj i Alat koji je Marijan izgubio u požaru, a bez kojeg ne može raditi.
Počeli su skupljati novac za osnovne potrebe. Na kraju sastanka, plan je bio jasan, svatko je imao svoje zadatke.
"A gledajte, krenut ćemo sa prikupljanjem novčanih priloga, on nam je sumještanin, prijatelj, školski kolega, da mu se pomogne, da bar za prvi trenutak ima s čim živjeti", Josip Šimicak, Vukšin Šipak.
A u cijelu akciju - pozvani su Vukšinšipčani, Gučani i Čegljani iz cijelog svijeta.
"Na Facebooku smo na grupi, koja se zove Vukšin Šipak, ćemo danas ili najkasnije sutra objaviti žiro račun na koji će ljudi, kojih imamo puno u Njemačkoj, Kanadi, Australiji, naši ljudi i plus domaći ljudi, uplaćivati novce", rekao je Miro Puškar tijekom akcije.
Nekoliko dana poslije: sve je bilo riješeno.
"Kuća je, za njihove prilike zadovoljavajuća. Znači četiri sobe, kuhinja, još neke prostorije. Znači zdrava kuća, dobra kuća, danas smo dogovorili cijenu 100 tisuća kuna", Nedeljko Bujan, vijećnik u Gradskom vijeću Jastrebarskog.
Od tih 100 tisuća kuna - 50 je dala Zagrebačka županija, 50 su prIkupili sumještani. I mjesec dana nakon kobne večeri, obitelj Kišan Pahanić uselila je u svoju novu kuću.
"Nisam očekivao da će to biti tako brzo, al ima ljudi koji su bili zainteresirani. Npr. mjesni odbor Vukšin Šipak, Guci Draganički, Čeglji, Grad Jaska i svi ovi ljudi kaj zovu i kaj daju, nudiju namještaje", Marijan Kišan, Vukšin Šipak.
Kuća još nije gotova - no obitelj nije imala kamo, pa su se mještani pObrinuli da u novoj kući imaju najosnovnije za život.
"Prije mjesec dana kada smo prvi put ušli u kuću, tu je bila zemlja, znači nije bilo ničeg, zidovi su bili svi goli, prozora nije bilo, još samo strop nije ofarban, pločice su posvuda postavlene, tu je tuš kabina, veš mašina, sve, sanitarni čvor, lavabo i vidljivo smo najviše napravili", dodaje Miro.
Uz kupaonicu i kuhinju, Uređene su i dvije od četiri spavaće sobe.
"Znači imamo u sobama laminat je postavljen zasad, prozori će biti, tj kompletna pvc stolarija biti promijenjena nakon 15. Soba za 3 djece, kreveti. Donacije su došle od svuda. Toga je puno, još ima gore kod nas u vatrogasnom domu robe more, ali ne nosimo tu dok su još radovi u tijeku. Kad bude sve bilo gotovo ćemo prebaciti", priča Miro Puškar.
Od kada je počelo preuređenje - ovi ljudi odmarali su samo tri dana za Božić i Novu godinu. Gotovo sav rad i materijal je doniran.
Jedan od dobročinitelja je i Ivan Rubinić, najveći donator nakon županije.
"Kad smo čuli, taj čovjek je bio djelatnik naše firme jedno vrijeme itd. I čuli smo da ima problema, da je kuća izgorila, mi smo pokušali mu pomoći koliko je moguće s naše strane. Mi smo mu sve dali od građevinskog materijala, znači kompletno ono što mu treba za unutarnje uređenje i na proljeće će biti krovna konstrkcija potrebna.. Znači uključili smo se u sve to da se može useliti unutra", Ivan Rubinić, vlasnik Drvne industrije Rubinić Jastrebarsko.
Popis onih koji su pomogli je dugačak - 20-ak poduzeća, ali i radnika, prijatelja koji nisu stali od početka prosinca.
"Koliko ja znam, nitko nije rekao da neće pomoći. Ako ne može financijski, fizički je pomogao. Stvarno mi je drago. Ja stvarno uvijek volim pomoći, kad god je moguće. Tu nema govora da se ne pomogne", Mirko Zagodajev, Draganić.
Od betoniranja do postavljanja laminata i pločica - ovi ljudi pobrinuli su se za sve. Dosad je prikupljeno oko 150 tisuća kuna. To su donacije od vrata do vrata i uplate na žiro-račun, razni materijali, odjeća, hrana, namještaj. Sve su to organizirali ovi ljudi.
"Prve noći te tragedije te nesreće, svaki dan smo s njima. Oni su bili uplakani, jadni, bijedni. Dječica su se po selu vukla od kuće do kuće. Mjesec dana kasnije ovaj mali ima osmjeh na licu. Ne samo Matija, nego cijela obitelj Kišan danas su veseli, dočekali su Novu godinu pod svojim krovom, a to sve ne bi bilo bez dobrih ljudi", Josip Zdorić, Vukšin Šipak.
Ni poznati nisu ostali imuni na našu priču o božićnom čudu u Vukšinom Šipku. Tako je glumica Mia Begović u Jastrebarskom održala monodramu.
"I sva sredstva poklonit će se obitelji Kišan. Ona je
zahvaljujući vašoj emisiji
koja je bila početkom 12 mj, na televiziji je vidjela i
jednostavno se uključila u akciju", kaže Zdorić.
Zbog ovih ljudi, Nikola i Matija više se neće gužvati u jednoj, maloj sobi. No - na to se još nisu naviknuli.
"Bilo mi je čudno jer ima toliko puno vrata... ja umjesto u kuhinji završim na wc-u", kaže Nikola.
Slično priča i njegov brat Matija.
"Stalno se izgubim. Kad moram ići na wc odem u drugu sobu, to po noći baš ne znam."
Sve to, za obitelj Kišan Pahanić, napravili su susjedi, prijatelji, sumještani. I, tu neće stati.
"Napravit ćemo, sve ćemo napraviti! Bitno je bilo samo da ovo stisnemo da se mogu useliti", Mirko Zagodajev, Draganić.
Obitelj je u sat vremena ostala bez svega. Kakvi bi mi bili ljudi kad bi dozvolili da je ta obitelj i danas na cesti.
Dobročinitelji iz jaskanskog kraja ne samo da to nisu dopUstili, nego su kao u pravom božićnom čudu Matiji i Nikoli ostvarili želje. Od suza do osmijeha, od zgarišta do novog doma. Sve to u samo mjesec dana najljepšeg, blagdanskog doba u godini.
