Fotoroboti su do prije pet godina u policiji crtani rukom. Danas se izrađuju u fotošopu. I spajaju se u baze koju policija ima, a u kojoj se nalaze od ranije policiji poznate osobe. U situacijama koje nisu uobičajene poput onih kada se dogodi neko kazneno djelo - svjedoci ili žrtve - detalje zapažaju još teže. Događaj traje kratko, a adrenalin raste.
Uvjerili smo se i sami. Poslali smo našu kolegicu da porazgovara sa par slučajnih prolaznika kako bi je što bolje upamtili dok je nosila crni kaput i sivi šal. Potom smo pitali prolaznike da li su je vidjeli i da li bi nam je mogli opisati. Unatoč trudu, mnogima su detalji promaknuli, opisujući je u sivom kaputu ili bez šala, a nekima su bili potpuni promašaj.
Vjerno smo njihov opis prenijeli krimininalistu koji izrađuje fotorobote, otkrivši da ako bi osobu tražili teško bi je pronašli, i to u normalnim okolnostima.
"Ako su svi vidjeli istu osobu možda kad bi ih sve spojili, dobili bi neki polovičan rezultat", govori Zdravko Mlinarić, izrađivač fotorobota.
"Sve ovisi o trenutku kada se obrati pozornost na osobu. Velika je razlika ako se obrati pozornost na počinitelja prije kaznenog djela ili tek nakon što su postali žrtve. U trenutku kada krene kazneno djelo kao što je na primjer razbojništvo, žrtve su pod stresom i ne kaže se bez osnove da u strahu su velike oči. Žrtva počne vidjeti počinitelja većeg, tamnije, sa prodornijim pogledom i opasnijeg izgleda", objašnjava nam Marija Goatti, glasnogovornica PU zagrebačke.
Nekad su se više oslanjali na fotorobote dok ih danas zamjenjuje mnogo pouzdaniji videonadzor, kojim su premrežene sve veće sredine. No, katkad se nema izbora. U takvim slučajevima istraga kreće od opisa počinitelja. Fotoroboti su tako rađeni u slučajevima kada su tražili ubojicu Antonije Bilić - opis Paravinje policiji je tada dao susjed koji je djevojku vidio kako ulazi u kamion. Izrađen je i fotorobot jednog od napadača na Luku Ritza, a pomoću crteža tražila se i osoba koja je podmetnula eksploziv pod automobil Ive Pukanića i Nike Franića.
Fotorobot osobe policija smije objaviti tek nakon što dobiju odobrenje državnog odvjetništva.
"Mi se prvo oslanjamo na videonadzore i tek nakon, ako nemamo drugog izbora, idemo na iskaze po kojima se izrađuju fotocrteži - oni uvijek ovise o svjedocima koji različito doživljavaju osobu i različito zapamete neke detalje. Bitno je tko opisuje počinitelja. Možda je rukom bilo jednostavnije dodati ili skinuti određene crte lica. Ali i dalje ostaje da najveći teret se stavlja na osobu koja daje opis. Temeljem toga gleda se uspješnost realizacije", pojašnjava nam Robert Križanac, voditelj službe krim tehnike PU zagrebačke.
Crtač nikad ne očekuje da će izrađeni fotorobot do točnih detalja odgovarati počinitelju.
"Najteže je opisati osobu koja ima uobičajne, pravilne crte lica. Lakše je zapamtiti lice koje ima veći nos ili ožiljak", govori nam Mlinarić, izrađivati fotorobota.
Neke osobe detalje zapažuju bolje, a neke lošije.
"Određen broj osoba ima karakternu osobinu koja je više umjetničkog tipa te će takva osoba zapamtit više detalja jer im je općenito bliža estetika. Naravno, to može postati vještina s vremenom", govori glasnogovornica Goatti.
Nekad su u prevenciji, prisjeća se glasnogovornica PU zagrebačke, radili na tome. Da educiraju djelatnike mjenjačnica, trgovina ili pošte - mjesta koja su često na meti razbojnika na što moraju obratiti pozornost.
"Potrebno je ostati fokusiran i obratiti pozornost. Nije toliko bitno što se mora gledati nego kada - treba obratiti pozornost na svaku osobu koja se čini sumnjivom pri ulasku. Sumnjivo je ako osoba nije skinula kacigu ili je navukla šal radi potrebe da ostane skrivena. Uočavanje osobe koja prolazi i od koje dobijemo dojam da gleda koliko ljudi ima unutra, da promatra da li je zaposlenica ostala sama - to se sve može primjetiti dok nismo emotivno uzbuđeni", kaže glasnogovornica Goatti.
Danas takve tečajeve prolaze zaštitari. Njihov je posao da znaju što traže i kako to pronaći.
"Unutar novčarskih institucija ugrađene su nevidljive linije koje određuju visinu prisutnih osoba jer je počinitelj najčešće maskiran te se zato mora gledati drugi detalji - kako osoba hoda, oblik noge, koju obuću ima te jedan detalj koji je vrlo bitan, a to je na koju stranu s nogom gazi", pojašnjava nam Anđelko Rataić, regionalni voditelj tjelesne zaštite
Zaštitari se često nose s kradljivcima, a sumnjivce mogu prepoznati po ponašanju.
"Žene su prepoznatljive jer drže jaknu za rukave, a kada nešto ukradu stisne jače prste jer tako zadržava ukradenu robu koju je sakrila u rukavu što je onda vidljivo po bjelini kože od takvog zgrčenog držanja", govori Rataić.
Jedan od znakova može biti i ogledavanje kao i znojenje oko nosa.
"Zaštitar kada primjeti takvo ponašanje će se postaviti vidljivo pred osobu ili će pitati dotičnu osobu da li je zalutala što onda psihološki djeluje na nj kako se ne bi počinio kazneno djelo", govori nam Rataić.
Isto to može učiniti bilo tko.
"Počinitelji ne vole da budu primjećeni. Kada vidite sumnjivu osobu u hausturu možete ući s njime u komunikaciju. Otkriti ga može boja tona, glasa, narječje, i ostali detalji koji oni ne vole da se zamijete, a koje vi možete u što većem broju zapamtiti - to će ga prisiliti da ne dovrši kazneno djelo", podučava glasnogovornica Goatti.
No, ako ga ipak odluči dovršiti najvažnije je, poručuju u policiji, ostati smiren. Zubi, madeži, tetovaže, način hoda, boja očiju - svi detalji tada policiji postaju bitni.
U policiji kažu da ako crtež sliči pedeset posto stvarnoj osobi oni su zadovoljni. I to katkad može biti dovoljno da počinitelja netko po nečemu prepozna.
