U škole su se vratili đaci, ali ne i David iz Brinja, osmogodišnjak koji boluje od više teških bolesti, nepokretan je i potpuno ovisan o drugima te sa svojom obitelji jedva komunicira. No, Davidova majka za njega se bori kao lavica, vodi ga na razne terapije, a pronašla je i način kako bi napokon mogao komunicirati so obitelji te krenuti u školu. Čudotvorni uređaj s kojim bi mogao komunicirati poput svjetski poznatog fizičara Stepehena Hawkinga obitelj je dosad iznajmljivala, ali to više ne mogu. Davida tako od škole dijeli sedamdeset tisuća kuna za novi aparat.
Zatočen u svojem tijelu. Bez mogućnosti da izrazi misli i želje. Davidove brige nisu brige većine 8-godišnjaka.
“On ne može ništa bez tuđe pomoći. On ne može ni popiti ni pojesti, njemu se refleks gutanja počeo gubiti pa je aspirirao”, kaže Mirjana Burić, Davidova majka.
Sve je počelo kad je David bio tromjesečna beba. Liječnici sumnjaju da je došlo do komplikacija nako što je dobio streptokok, ali u to nisu sigurni.
“On ima hidrocefalus, ima tetraparezu, ne hoda, ne govori, ima problema sa želucom, gastritis ima veliki, bronhitis, epilepsiju” kaže Davidova majka.
Zbog svega je izgubio funkcije u većem dijelu mozga i zahtijeva stalnu brigu. Jedina nada da se Davidov glas čuje je komunikator Tobi kojim se upravlja pomoću očiju. U tome mu pomažu sestra Barbara i majka Mirjana.
“Komunikator je aparat koji se koristi za pogled s očima za komunikaciju. Stavlja se program na njega. Dozivanja, radnje, npr. da ga se pita je li te boli što, on da zna odgovoriti s očima na komunikator: da ili ne. Da ga se pita jesi li žedan, hoćeš li se ići šetati, i te radnje tako na početku idu”, objašnjava Davidova majka.
No, Tobi je skup. Ovaj koji obitelj Burić sada ima unajmili su, no gotovo 1000 kn na mjesec više ne mogu plaćati. Uz nezAposlenog oca, Burićevi žive od Davidove naknade za invalidninu i Mirjanina statusa odgajateljice. Otprilike 4 tisuća kuna. Novi komunikator košta 70 tisuća kuna. Da mu je komunikator doista potreban potvrđuje i Davidova logopedica iz zagrebačke bolnice Goljak.
“To bi značilo da bi se on mogao izraziti. David je dijete s multiplim oštećenjima koji nema nikakav kanal glasovno - govorne komunikacije pa smo krenuli s alternativnom komunikacijom. To je komunikator” odgovara logopedica Kristina Varjačić na upit što bi Davidu značio komunikator.
David u Goljaku vježba već 10 mjeseci.
“On razumije djelomično govor ali se ne može izraziti. Ono što mi radimo, pomoću vidnog kontakta, taj Tobi komunikator, pomoću vidnog kontakta komunicira sa mnom i s okolinom”, kaže logopedica.
Dječaka su testirali u više navrata da ne bi bilo sumnje može li se koristiti komunikatorom i hoće li mu pomoći.
“On se jako razveselio kada je prvi put mogao nešto fokusirati na ekranu. Bila je to slika njegove majke. I kad je on ispunio tu prazninu, ukazala se slika i glas mama. On se vidno razveselio, afektivno je reagirao. Bio je to prilično emotivan trenutak”, dodaje.
Dobre vijesti za malog Davida tu nisu stale. Liječnici su rekli da bi mogao i u školu ako usavrši komunikaciju.
“A on prvo mora vježbati dvije stvari da pokaže. Sad je prvo radio na terapiji u Klaićevoj i Goljaku s očima: gdje je mama, gdje je tata. Onda je radni terapeut stavio Barbaru i Ivu, da mora pokazati njih dvije. I to mu je krenulo”, kaže Davidova majka.
Da ga u školi željno čekaju potvrdila nam je i ravnateljica osnovne škole u malom ličkom mjestu Brinju.
“Upoznati jesmo s njegovom situacijom i pratimo ga od malena, mi smo mala sredina, svi znamo sve. U ovom trenutku znamo da je ta komunikacija problem kod njega, da polazak u redovni razred i školu nije zbog toga moguć i tim više nas je razveselila ova priča koja se sada pokrenula oko tog komunikatora” kaže Marija Vičić, ravnateljica OŠ Luke Perkovića iz Brinja.
I jednom kada se ta prepreka prijeđe David će moći u školu.
“Mi iz škole svim srcem smo uz Davida i želimo se i sami uključiti i pomoći. I djeca će se uključiti kako bi ta komunikacija njemu bila omogućena. Onda o načinu školovanja ćemo naći model, svakako u ovoj našoj RH postoji način da David bude učenik ove škole, da li na ovaj ili onaj način”, dodaje ravnateljica.
Iako je prikupiti 70 tisuća kuna, pored mora troškova na lijekove, hranu, prijevoz, na prvi pogled gotovo nemoguće, Davidovih 8 godina života, Mirjanu je naučilo drukčije. Baš kao i gotovo svaki dan, Mirjana putuje u 140 kilometara udaljen Zagreb. Toga dana bili su kod dermatologinje u KBC-u Sestre milosrdnice. Došli su zbog madeža koji su mu počeli izbijati po licu. Srećom, s madežima je sve u redu pa Mirjana može predahnuti. Neuropedijatar, fizijatar, pulmolog, logoped, dermatolog - gotovo da nema liječnika s kojim se David nije susreo, a s vozačem koji ga vozi u Zagreb se i sprijateljio.
“Žao mi je malenoga, koliko mogu, ja pomognem. Skuži me i zeza se i nasmije se. Prepozna me po glasu”, kaže Tomislav Vučetić, vozač sanitetskog vozila.
“Mislim ja se borim za njega koliko mogu. Jer ja imam doma još dvoje djece, kćer od 17 i kćer od 14. Muž je terenac, sada ne radi. U Viaduktu je radio, pa je Viadukt otišao u stečaj. Kod kuće je i tako, borimo se”, kaže Davidova majka.
Novi dan, novi odlazak u bolnicu. Ovaj put fizioterapija u Karlovcu. Tu su barem jednom na tjedan, na tzv. Vojta terapiji.
“Koliko on izdrži toliko se vježba jer je Vojta dosta agresivna. Točkanje tijela, opuštanje mišića, pošto je on jako u spazmu, da može opustiti ruke, noge, cijelo tijelo”, objašnjava majka.
Nakon terapije opet doma. I tako 3 - 4 puta u tjednu. Bez obzira na godišnje doba, iscrpljenost, umor. Sve ove godine obitelji Burić nisu bile lake, a sve što žele jest da im sin i brat može reći da je gladan ili žedan. A u rijetkim slobodnim trenucima Mirjana s Davidom vježba korištenje komunikatora jer zna da će jedino tako David moći razgovarati s njom i imati ljepši život.
Uz komunikator moraju kupiti i tablet kolica kako bi David mogao nesmetano napredovati.
“Treba mu za svakodnevni život, za školu je samo jedna od radnji. Jer on samo sjedi, onkad se s njim priča ajde. Ali on da gleda u to, da nešto se radi ispred njega. Pretežno to”, kaže Davidova majka.
“Sad ovaj vid komunikacije je na vrlo niskom nivou. Ovo će mu definitivno olakšati život i život njihovim roditeljima”, objašnjava logopedica.
A možda im pružiti priliku da isprate Davida prvi dan u školi.
“Naša djeca su osjetljiva i pokazuju tu neku empatiju za drugačije i vjerujem da bi sigurno uspjeli izazvati osmjeh na njegovom licu, a to je u ovom trenutku najbitnije”, tvrdi ravnateljica.
I upravo je to ono što Mirjani sve te godine daje snagu da ide naprijed.
“Pa ne bi nikada odustala. To mi je zadnje. Ja sam rekla, kad ću moći s malim prstom, ja neću moći odustati. Neću odustati jer je on moje dijete i uvijek ću mu pružiti koliko mogu”, kaže majka.
I to već radi 8 godina. A možda će joj David jednog dana moći reći: hvala.
Želite li pomoći da David i njegova obitelj skupe 70.000 kuna za komunikator i kolica, novac možete uplatiti na navedeni kunski žiro račun, a informacije možete pronaći i na Facebook stranici Potrage.
