Kad se pod povećalo stave plaće, nezaposlenost, demografija, broj visoko obrazovanih – oni su najbolji. Ne muče ih male plaće ni nezaposlenost. Sve je više djece i visoko obrazovanih. Poduzenicima su osigurali besplatne radionice, učenicima udžbenike. Ne biste vjerovali, ali čak i spremnik za naftu. Riječ je o Kostreni i Medulinu.
Najrazvijeniju jedinicu lokalne samouprave u Hrvatskoj, Kostrenu, od prošlih izbora vodi nezavisni kandidat, pravnik Dražen Vranić. Upravlja s nešto manje od 60 milijuna kuna proračunskog novca. Okružen suradnicima, mahom mladim i obrazovanim ljudima na pragu ili u tridesetim godinama. Potporu mu daje trinaesteročlano općinsko vijeće u kojem niti jedna stranka nema ni blizu većinu. I Kostrena ima svoj Lungomare, a tamo smo se našli s načelnikom.
"Najrazvijenija smo jedinica lokane samouprave u Hrvatskoj zahvaljujući velikom proračunu i silnom trudu mnogih ljudi koji su tu djelatnici općine. Postigli smo mnogo toga i dobili nadstandard u društvenim i u drugim oblicima života u Kostreni", govori Dražen Vranić, načelnik Kostrene.
Tako velik proračun većim dijelom kroz komunalnu naknadu pune dvije velike tvrtke. INA rafinerija i brodogradilište Viktor Lenac, no i brojni manji gospodarstvenici.
Natalitet u stalnom porastu
"Cilj je da taj veliki proračun vratimo natrag društvenoj zajednici gdje ga uložimo u infrastrukturu, socijalu, kulturu u sport i u sve domene društva. Mislim da je to i smisao lokalne samouprave", nastavlja Vranić.
Natalitet im je u stalnom porastu. Na ulici se rijetko vide stariji ljudi. Nezaposlenosti gotovo da ni nema. U općini ne posustaju u nakani da stvore što bolje uvijete za poslovanje, otvaranje novih radnih mjesta i rast postojećih tvrtki.
"Imamo čitav niz mjera za poticanje poduzetništva, ove godine ih je jedanaest. Krenuli smo s još jednim novim projektom, a on se zove 'Poslovni uspjeh'. U to smo angažirali jednog našeg poduzetnika koji ima edukacijski centar gdje organiziramo besplatna predavanja za naše male i srednje poduzetnike", objašnjava Vranić.
Njegovo ime je Alen Marot. On je život u zgradi u Rijeci zamijenio s životom u maloj sredini kakva je Kostrena.
"Skupili smo osnovna znanja koja u kratko pokrivaju osnove koje ljudi koji su krenuli u poduzetništvo nemaju, pogotovo ako nisu ekonomske struke. Takvo znanje može biti osnova na kojoj bi mogli rasti. Ovdje su većinom mali i mikro poduzetnici kojima treba dodatno znanje i vještine da bi mogli postati nešto više", objašnjava Vranić.
Preseljenje u Kostrenu ni na trenutak nije požalio.
"U trenutku kada smo dobili djecu bilo nam je jako važno da se maknemo negdje gdje nema gradske vreve, gužve, prometa, u neko okruženje koje je zdravo za život. Kostrena je jako dobro pozicionirana jer smo jako blizu Rijeke, a imate prirodno okruženje koje je u blizini mora sa dobrom infrastrukturom, plažom, vrtićima i školama. Sve to zajedno daje paket za usitinu kvalitetan život", govori Alen Marot, edukacijski centar Optimum.
Ina Randić – Đorđević nastavnica je hrvatskog jezika u osnovnoj školi. Objasnila nam je da je Kostrenjanima obrazovanje vrlo važno.
"Naša općina prepoznaje važnost školovanja za djecu i potiče nas i sve naše projekte tako da uvijek imamo dobrog prijatelja u općini Kostrena što je dobro. Jednako tako imamo dobru suradnju sa svim kostrenskim ustanovama i udrugama i to nam je važno jer smo svi onda povezani. Tako djelujemo lokalno, ali i globalno", govori Randić.
Školu pohađa skoro 350 učenika i svake godine ih se upisuje sve više, za razliku od hrvatskog prosjeka koji bilježi iz godine u godinu manje učenika. Kako smo doznali, u kostrenskoj osnovnoj školi gotovo sve je besplatno.
"Imaju besplatne udžbenike, beplatnu marendu svima kojima je potrebna pomoć. Za učenike slabijeg imovnog stanja imamo besplatne izlete i terensku nastavu", nastavlja Randić.
Njeguju i zavičajni jezik.
"To je čakavština, u Kostreni čakavski govor sv. Barbare i sv. Lucije. Imamo malo djece koja su ćakavci i zato to treba poticati", kaže Randić.
A učenje zavičajnog govora počinje već u vrtiću koji se nalazi odmah uz osnovnu školu. Tamo nas je dočekala pedagoginja Bruna Rubinić.
"Imamo verificirani program Ćakavski kantunić koje vode naše dvije odgajateljice. Surađujemo s katedrom Ćakavskog sabora. Domaćini smo jednog dijela ćakavskog tjedna gdje okupljamo ćakavćiče našeg kraja, a prošle godine smo izdali i malu ćakavsku početnicu", govori Rubinić.
"Djeca sade i mali vrtićki vrt. Uči ih se održivom razvoju, zaštiti prirode i životne sredine", recitirala je Ana Marija iz Kostrene.
U Kostreni je pravo mjesto za život i rad pronašao još jedan Riječanin. Akademski slikar Edi Gustin. Oslikava mjesne autobusne stanice, potporne zidove, a oslikao je i najveći mural na svijetu na jednom od tankova rafinerije nafte.
"Podrška kulturi na vrlo visokom nivou"
"Mural je prijavljen u Guinnessovu knjigu rekorda gdje mu je kategorija odobrena i sada slijedi prikupljanje dokaza. Rok je do dvanaestog mjeseca i mislim da će do sada biti sve to skupljeno", govori slikar Gustin.
Vodi niz slikarskih radionica za mlade, no i kostrenske umirovljenike.
"Moram se zahvaliti općini Kostrena jer je iznimna podrška tim našim radionicama. Općenito podrška kulturi je na vrlo visokom nivou", govori Gustin.
Edi je kostrenski zet i život u Kostreni uz suprugu i dvoje djece ni za što ne bi mijenjao.
Djed ugostitelja Vanje Anića početkom šezdesetih doselio je iz Dalmacije u Kostrenu. Otvorio zalogajnicu, Vanjini roditelji su unaprijedili posao, a Vanja nastavio. Od tada se Kostrena jako promijenila.
"Drastično se promijenila. Sve se izgradilo, kuće s bazenima, apartmani, a i same ugostiteljske jedinice su proširile svoju djelatnost, a tako i mi", govori Vanja.
Iz razvijene Kostrene odlazimo jugozapadno na sam špic istarskog poluotoka u Medulin. Tom općinom također upravlja nezavisni načelnik Goran Buić. Oni su druga najrazvijenija jedinica lokalne samouprave. U njegovoj općini turizam je osnovna djelatnost. Poznati su po kampovima i rtu Kamenjak, a svaki stanovnik iznajmljuje prema statistici dva i pol ležaja. I Buića smo pitali u čemu je tajna njihova uspjeha.
"Nemam neku posebnu tajnu. Vjerujem da je tajna u ljudima koji ovdje žive i rade. Imamo prirodne resurse, no bez ljudi oni ne bi došli do izražaja. Vrijedni ljudi očito čine uspješnu općinu", govori Goran Buić, načelnik Medulina.
I u Medulinu je puno mladih ljudi, s natalitetom nemaju problem. Općina je mještanima servis za stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva i boljih životnih uvjeta.
Puno pažnje posvećuju i poljoprivredi
"Imamo mehanički prirast s obzirom na očito dobru perspektivu razvoja Medulina. Ljudi očito vide budućnost u Medulinu. Puno smo radili na urbanističkim planovima. Sada preuzimamo od Istarske županije ured za izdavanje građevinskih dozvola tako da ćemo još bolje i izravnije upravljati svojim razvojem. Očito ljudi to prepoznaju i zato imamo toliko mladih i toliko malu nezaposlenost", nastavlja Buić.
Medulin uz turizam, puno pažnje posvećuje i poljoprivredi.
"Poljoprivreda jako dobro funkcionira u sinergiji s turizmom. Mi imamo izvrsne proizvođače maslinovog ulja koji svoje proizvode distribuiraju kod sebe kući ili nekih javnih manifestacija. Tako da u osmom mjesecu teško možete naći svježe maslinovo ulje jer je sve prodano", govori Buić.
Da je tome uistinu tako potvrdio nam je i Davor Zanini. Kroz građevinsku tvrtku i uljaru zapošljava 70 radnika. Njegova ulja nagrađivana su diljem svijeta.
"Ove godine dobili smo zlato u New Yorku, Tokyu, Ateni plus još dodatno u Ateni kao najbolje hrvatsko ulje. I tako, imamo se s čim hvaliti", govori Davor Zanini, poduzetnik.
Ima najsuvremeniju uljaru, prerađuje svoje masline, no i od kooperanata. Sin mu je diplomirao turizam i planira izgraditi smještajne kapacitete, a tu cijelu turističku priču graditi oko maslina. I to bi bilo puno teže bez potpore općine.
"Da nije bilo općine Medulin uljaru nikada ne bih imao. Od prve ideje do presijecanja vrpce prošlo je osam mjeseci. Znamo kako to inače oko ishodovanja papira ide, a tu se općina stvarno pokazala kao partner", govori Zanini.
Kada kreće berba u posjete dolaze vrtićka djeca i osnovnoškolci. Uče o maslinarstvu, prave svoje ulje. Gospodin Davor ističe da su oni u Medulinu svi kao jedna velika obitelj. Vitomir Pap, graditelj drvenih brodova sudjelovao je u osnivanju općine.
"Bio sam i prvi vijećnik i prvi koji je krpao vrata na općini. Zamišljali smo veliku općinu koja je dobra. Onda nisu bili veliki proračuni. No općina se konsolidirala, napravila i danas je bogata", govori Vitomir Pap, graditelj drvenih brodova.
U životu je izgradio više od 200 brodova. No od 90-ih drveni se brodovi više ne grade pa se danas, među rijetkima u Hrvatskoj, bavi remontom. Jedan od njegovih brodova, veli barba Vito, postao je i glumac.
Restaurirao i brod onog pravog Maršala
"Kad su snimali film Maršal bila je jedna scena kako Maršal odlazi s brodom na pučinu i to je bio naš brod", govori Pap.
Restaurirao je i brod onog pravog Maršala. Brod kojim se prva dama Jovanka vozila od otočića Vanga do Bijele vile na Brijunima.
"Kad je došla naša hrvatska vojska oni su njega htjeli renovirati jer je bio u dosta zapuštenom stanju. Doveli su ga kod mene, ali dok su vozili došlo je do nevremena tako da su vezali kabinu i pramac koji se napunio vode. Sve se počupalo i došao je kod mene u tri dijela", kaže Pap.
I još od sredine 20. stoljeća kroničar je uspjeha Medulina kojem zajedno s Kostrenom danas zavidi cijela Hrvatska.