"U Osijeku se događa čudo", tim nam se riječima javila Štefica Čuček iz osječke socijalne samoposluge koja skrbi za tri i pol tisuće siromašnih. A kada smo je ponovno posjetili - imali smo što vidjeti - pune police namirnica s kojima su donedavno oskudijevali.
Srećom, u Hrvatskoj je i dalje više onih koji misle drukčije od saborskog zastupnika Steve Culeja koji je u Potrazi rekao da zna puno onih i samih krivih za svoje siromaštvo.
Lijepo ih je napokon vidjeti nasmijane. A razloga za osmjeh imaju, baš kao i mi za treći dolazak u Osijek.
“Nemam pravu riječ, ne znam na koji način da izrazim našu zahvalnost.”, kazala je Štefica Čučak, Udruga Rijeka ljubavi Osijek.
Police ove socijalne samoposluge napokon su pune. Bar ovaj mjesec neće biti potrebe za najtužnijom gužvom koju smo snimili prije mjesec dana.
"Takvi su prihodi da do kraja mjeseca u biti već za 15 dana se nema novaca.”, rekla je Emanuela Bainhart, majka troje djece.
“Što vas onda gura naprijed? Dobri ljudi krasni ljudi koji mi daju vjetar u leđa.”, Zlatko Budinčić, samohrani otac troje djece.
Danas, vedrija priča.
Hrana neprestano stiže, a na račun Udruge sjelo je čak 120 tisuća kuna. Neki su svojim uplatama na račun udruge Rijeka ljubavi poželjeli pomoći upravo onima čije su ih priče posebno taknule.
“Udruga nikome neće isplaćivati novac to su sredstva strogo namjenska, ali svakoj obitelji ćemo maksimalno pomoći koliko je njemu potrebno.”, kazala je Štefica.
A potrebno im je sve. Jer svima njima, kad poplaćaju troškove, ostane svega nekoliko stotina kuna za život.
“Meni je potrebno najviše za bebu pelene, maramice, kreme...“, kazala je Emanuela Bainhart.
“Meni su vrata ulazna otišla, velika je vlaga, isto treba izolacija, frižider mi je isto otišo.”, rekao je Zlatko Budinčić.
No, nisu to ovom samohranom ocu nikakve brige naspram onoga što ga je zadesilo. Najstarije dijete završilo mu je u domu. Dvije curice još su s njim. Iako o sinu i dalje redovito brine, država mu je za njega ukinula dječji doplatak.
“Nemam ništa, ništa nisam dobio. Bez rješenja su vam skinuli naknadu? Apsolutno . Što su vam rekli? Da imam samo dvoje djece. I to su svi prihodi koje vi imate? Da sad trenutačno. Sve sam, čak sam i sinu poslo i novaca da dođe u Osijek. Kupio sam mu i patike.”, rekao je Zlatko.
“Punim srcem vam želim pomoći vjerujte što se tiče hrane uopće nema šanse da gladujete to je broj jedan, broj dva vrata naravno moraju se zamijeniti. Bez frižidera ne možete biti jel tako?”, rekla je Štefica.
“Je li to grijeh, je li to grijeh. Ne pijem ne pušim ništa, sve im pružam, kolko god mogu, zar je to grijeh. Sa sinom se svaki dan čujem, on mene zove, tata znači dijete od 16 godina koje je tri godine bilo pod jako teškim okolnostima dolazi k sebi ja znam što sam ja prošao ali ajmo biti ljudi.”, ispričao je Zlatko.
Ponovno smo posjetili Ljiljanu i njezina sina Gorana. Zahvaljujući donacijama, napokon su dobili priliku za donekle normalnim životom.
Ne samo da će dobiti novu kupaonicu, nego više neće spavati u fotelji.
“Jedan izuzetno dragi policajac iz Vinkovaca ponudio je kompletan namještaj za sobu tako da će i Goran i Ljilja imati svoj ležaj i onako u toplom uživati blagodati i čekati naš blagdan Božić.”, rekla je Štefica.
“Sad se on veseli, jadan, kupila sam mu djeda mraz čokolade pa pričala s njima pa se veseli bože mi oprosti. Siromah.”, rekla je Ljiljana Nađ, samohrana majka.
Dok čeka novu kupaonicu, Goran vrijeme krati gledajući crtiće.
Saborskim zastupnicima pokazali smo kako žive njihovi najsiromašniji birači. Gotovo milijun je siromašnih ili onih na rubu siromaštva u Hrvatskoj. Neki su bježali od nas, a sve što smo ih htjeli pitati je – što će poduzeti i osjećaju li se krivima.
“Znam ja puno onih koji su smai krivi za svoje siromaštvo.”, rekao je Stevo Culej (HDZ), saborski zastupnik.
Upravo su vas ove izjave dodatno razjarile i natjerale da siromašnim Osječanima pomognete vi, kad veće neće oni koji mogu.
“Dobro evo kupujemo borbeni zrakoplov za 300 milijun kuna, a milijun ljudi je siromašno ili na rubu siromaštva znači ovi ljudi nemaju doslovno što za jesti. Zar nisu gladni ljudi prioritet ove države. Veći od bilo čega drugoga. Jesu ali sigurnost zemlje je još veći prirotet.”, rekao je Josip Đakić, saborski zastupnik.
Vratili smo se i kod malene Viktorije. Dobila je bicikl, a paketi s odjećom, igračkama, hranom ne prestaju stizati.
“Mslim zahvalna sam svim ljudima sa svih krajeva stižu donacije puno toga me šokira kad dobijem pismo jako ih je dirnula ona, njezina priča.”, kazala je Daniela Gilišek, samohrana majka.
Viktorija i mama i dalje su u ovih vlažnih 20-ak podstanarskih kvadrata. Taj problem nije riješen, ali osmjeh je ipak tu.
“Odaziv je bio iznenađujući. Zvali me ljudi plačući. niko nije mogao sjediti opušten i pratiti vašu reportažu bitan je znak da nismo zaboravljeni i da smo voljeni. Barem na kratko.”, kazala je Štefica.
Jer toliko je hrane stiglo da je Udruga morala tražiti novo skladište. Grad Osijek ovaj put im je izašao u susret.
“I to zahvaljujući isto vama. Vidite koja čuda ste vi napravili. Pa vi ste nama božji dar. Pa nismo mi nego ljudi koji su vidjeli s čim se borite. Da nije bilo reportaže vaše, Potraga sve se to skupa ne bi se znalo. Evo vidite to je ogroman prostor. Tu će biti, šta da vam kažem, tu će biti predivno. Dok bude bilo potrebe molim da to što prije bude zatvoreno, a kad se to dogodi onda znam da više neće biti gladnih.”, rekla je Štefica Čuček.
S obzirom na to da brinu o 3 i pol tisuće siromašnih Osječana, od čega je čak 700 djece, Štefica se nada da će ljudi nastaviti pomagati. Ova djeca, zahvaljujući vama, više neće biti gladna. Željno iščekujemo dan kada ćemo se za isto moći zahvaliti političarima. Nismo sigurni da ćemo ga i dočekati.
